Svi učenici OŠ Divšići bili su na terenskoj nastavi u Motovunskoj šumi u sklopu školskog projekta „Šuma“. Ispred šume su ih dočekali djelatnici Hrvatskih šuma koji su učenicima objasnili kako Motovunska šuma pripada gospodarskoj jedinici Mirna i kako su njene posebnosti priča o Velom Joži, hrast lužnjak i tartuf.
          Voditelji – edukatori podijelili su učenike u dvije skupine. Prvu su činili učenici razredne nastave a drugu učenici predmetne nastave.
Učenici razredne nastave upoznavali su šumu njuhom, sluhom i opipom. Kroz igru su mirisali dijelove šumskog tla ( mahovinu, piljevinu, tartufe). Opipavali su i koru drveća i trebali prepoznati vrstu drveća. Tražili su razne boje u šumi , izradili palete i slušali zvukove (ptica, automobila, aviona).
          Učenici predmetne nastave naučili su kako u šumi postoje odjeli i odsjeci i da se dijele prema godinama, saznali zašto hrast lužnjak raste u Motovunskoj šumi i zašto tamo ne rastu šparoge. Edukatorica je na vrlo zanimljiv način djecu upoznala s hranidbenim lancem u šumi. Uslijedio je i zadatak u kojem su učenici tražili po šumi članove hranidbenog lanca: proizvođače, biljoždere i mesoždere.

 
           Nakon zanimljivog, poučnog i sunčanog dana u Motovunskoj šumi ostvareni su sljedeći ciljevi:
-Naglašavanje važnosti očuvanja kvalitete okoliša (šuma) i stvaranje ekološki educirane, svjesne i savjesne djece.
- Približivanje šume i šumarske struke djeci – javnosti.
- Integriranje spoznaja stečenih na terenu, u šumi, u cjelokupni odgojno-obrazovni proces.
- Upoznavanje šumskih biljaka i životinja.
- Spoznaja da šuma može biti nadahnuće za likovne i literarne radove (integracija u obrazovni proces).

          Nakon razgleda Motovunske šume učenici su krenuli prema Oprtlju gdje su imali dogovoren susret s učenicima i djelatnicima OŠ Milana Šorge. Oko susreta u školi ali i cjelokupne terenske nastave potrudila se pedagoginja Sandra Banko koja radi i u OŠ Divšići i u OŠ Milana Šorge. Učenici su odigrali kratku nogometnu utakmicu, a ljubazni domaćini pobrinuli su se za piće i grickalice. Uslijedio je i kraći obilazak Oprtlja ( gradske lože i crkve) nakon čega su učenici krenuli prema mjestu Butori.

U skrivenom kutku Istre nalazi se ovo slikovito mjesto koje u svojoj tišini skriva prekrasan vodopad. Oduševljeni prirodom i pogledom svuda oko njih, učenici su se zaputili prema još jednoj skrivenoj prirodnoj atrakciji. U blizini Grožnjana nalaze se prekrasne „istarske dine“ odnosno vrsta stijena koje su sastavljene od gline i kalcita u različitim omjerima. Ta se vrsta stijene naziva lapor i koristi se u izradi cementa. Učenici su bili oduševljeni prizorom koji se ukazao pred njima i odmah se posvuda rastrčali. Bio je to zaista šećer na kraju jedne lijepe, ugodne i nadasve poučne terenske nastave.

Pripremila Danijela Grgorinić