Iako vremenska prognoza nije bila obećavajuća., nadali smo se lijepom vremenu. Naoružani garderobom za gotovo sva godišnja doba, sendvičima, grickalicama i dobrim raspoloženjem, ostavili smo sivilo Dubrave iza nas i nakon prvog tunela na autoputu ugledali sunce. U društvu naše turističke pratiteljice, koja se stvarno potrudila opisati svaki detalj našeg putovanja, stigli smo u Pulu. Miris soli i vjetar u kosi donijeli su osjećaj ljeta.

Gorostasna ljepotica Arena probudila je maštu i ubrzo smo pričali priče o strašnim zvijerima i hrabrim gladijatorima... I ostale pulske znamentosti vratile su nas u neka davna vremena.

Fažana nas je ugostila obilnim ručkom, nakon kojeg smo kratkom, ali slatkom vožnjom brodom doplovili na Brijune. Otok okupan suncem i pjesmom cvrčaka, živnuo je dolaskom djece. Priroda prekrasna, čista, netaknuta. Životinje na pola metra od nas, bezbrižno su uživale. A i mi!

Po povratku na kopno, još smo malo upijali posljednje zrake sunca i krenuli kući umorni, ali bogatiji za još puno novih iskustava.