Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

Gostovanje glumca

Bonko Tončić zna kako pristojno provesti dan

Znati se pravilno ponašati je vrlina i učitelji i roditelji djecu često podsjećaju na lijepo ponašanje. Na lijepo ponašanje nas je podsjetio i Bonko Tončić, ali na zabavan i smiješan način.

Bonko Tončić je Kristijan Ugrina, glavni (i jednini) glumac u predstavi Bonton ili Kako pristojno provesti dan. Evo što nam je on ukratko rekao o svojoj predstavi koja je održana u našoj dvorani. „Predstava je zamišljena sa ciljem da djecu nauči pristojnom ponašanju. Obuhvatili smo mnogo pravila lijepog ponašanja ali smo ih prikazali na veseo način, pomoću pjesme, lutki i stihova. Osim osnovnih pravila bontona, željeli smo pokazati i kako se ponašati na internetu te kako komunicirati putem SMS poruka. Jedna od najvažnijih stvari koju smo željeli pokazati djeci je to da svako nasilje trebajuprijaviti jer šutnja samo pridonosi nasilju.“

Predstava je, osim što je poučna, i veoma vesela sa odličnom glazbom i lutkama. Tako smo vidjeli psića, viljušku, žlicu i nož, četkicu za zube… i svi oni su nam prenijeli neku poruku. Nakon ove predstave iz dvorane smo izašli sa osmijehom na licu.

Mali novinari

Koncert Zorana Mišića u sklopu humanitarne akcije

Školska rock fešta

Sigurno i vi maštate o tome da ispred vas, na samo tri  metara udaljenosti stoji vaš idol. Tu priliku imali su učenici Osnovne škole Jagode Truhelke zajedno sa njihovim  prijateljima iz drugih osječkih škola. U goste im je došao Zoran Mišić. A pošto znamo da je Zoran dobra i draga srca novac prikupljen  od prodanih ulaznica je doniran u humanitarne svrhe.

Ispod ovih oblaka nikad više ti i ja…

Pri silnom uzbuđenju ,u dolasku na koncert,učenici su zaboravili kupiti vodu,pa su svi bili zbilja žedni. No čim je na pozornicu došao Zoran;sve je preraslo u zabavu i ples. Publika je zajedno s Zokijem pjevala njegove najpoznatije izvedbe ,ali i njegov prvi singl Gdje si sad?.Svi su se skupili u zbor i glasno zavijali. Zokz  je dobio i par igračkica životinjica  koje su oduševljene obožavateljice bacale ni ne promišljajući glavom što zapravo rade. Pjevao je i mnoge svjetske poznate pjesme  od AC/DC i Billy Idola a publika je i dalje bila nevjerojatno luda i zagrijana za tulum.

Stani u red i čekaj!

Svi smo se poprilično rastužili kada je Zoky upitao: “Je li dosta za danas?“. Onda je pak odsvirao još par hrvatski hitova te najavio svoj odlazak sa scene. Sve nas je naravno srdačno pozdravio i zahvalio nam na ugodnoj atmosferi. Naravno da to nije išlo tako jednostavno . Na izlazu sa scene skupilo se hrpu fanova koji su tražili svoju sliku s njim ili pak  autogramčić . Prvo je dijelio potpise sa jedne pa sa druge strane bine . Na kraju sav već (koliko od svirke a koliko od fanova) umoran Zoky se  na jedvite jade uspio izvući sa pozornice i uputiti se ubackstage. Na kraju nam je svima poručio: “Bok ekipa, vidimo se!“. I više nije bilo šanse ni za potpis ni za fotku.

 Roberta Zorinić

Književne preporuke

Toliko puno knjiga, toliko malo vremena

U našoj školskoj knjižnici, koja je na raspolaganju svim učenicima i djelatnicima, nalazi se na tisuće knjiga. U zadnje vrijeme police s knjigama su popunila neka nova izdanja. Preporučujemo vam najbolje od njih u nadi da ćete ih, naravno, pročitati!

K'o stvorene za čitaonicu

UZMI ME (David Roberts, Jeremy Leslie)

Kada vidite veliko, masno otisnuti naslov upravo ove knjige da vam se smiješi s police, shvatite ga ozbiljno. Knjiga iza koje stoji dvadesetak autora poručuje da nudi sve što bi trebalo znati. Vjerujem da je ova knjiga dokaz da nisu sve velike enciklopedije dosadne. Nema smisla prepričavati, u njoj se nalazi sve... od uputa kako na jedan dan biti dječak ili cura, objašnjenja zašto je starenje prava stvar, zašto ljudi umiru, zašto se smiješimo, kako su Beatlesi patentirali pop, i još mnogo toga...

Zagonetke (David Feldman), Kako komarci lete kroz kišu i Zašto mačke uvijek padnu na noge? (Gerhard Staguhn)

Ove tri knjige jedne su od onih koje nude odgovore na svakodnevne zagodnetke, stvari koje su nas uvijek zanimale, a nismo imali koga pitali.

Najviše oduševljava predgovor Zagonetki, koji je napisao David Feldman, autor. Čovjek koji je dva desetljeća proveo u traženju odgovora na pitanja koje su mu ljudi putem maila postavljali na kraju je rekao: „Dok si god znatiželjan, neće ti biti dosadno.“

Digitalna fotografija: priručnik (Tom Ang)

Treće izdanje priručnika kroz 6 poglavlja prilično stručno objašnjava ono što bi, onaj tko se snjom želi baviti, o fotografiji trebao znati. Nudi rješenja obrade fotografija, svjetla, ispisa... čak i daje ideje početnicima. Svima koje fotografija zanima, opet preporučujem!

Fikcija za sanjare

Kratki drugi život Bree Tanner (Stephenie Meyer)

Novela, koja je dio vrlo popularne Sumrak sage, opisuje život mlade vampirice koja se kratko pojavljuje u Pomrčini. Vjerujemo da će se na čitanje odvažiti svi obožavatelji Sage, a kako ova priča naravno ima puno manje stranica nego Sumrak, Mladi mjesec, Pomrčina i Praskozorje, možda privuče one kojima je ta četvorka bila preduga za čitanje.

Prije nego što odem (Jenny Downham)

Za ovu knjigu nemam ništa nego riječi hvale. Na pozadini stoji „Knjiga koja govori o smrti, a slavi život.“ s čim se definitivno slažem. Mnoštvo detalja, opisa ljudi, mirisa, okusa... knjiga za uživati u njoj. Iako se dotiče teme smrti, nije morbidna i svakako može natjerati tinejdžera da makar na dan vidi što je u životu važno. Naime, radnja prati zadnje dane Tesse Scot, šestaestogodišnjakinje koja umire od leukemije. Kako bi što bolje proživjela zadnje dane, sastavlja popis od 10 stvari koje želi napraviti. S vremenom, tih 10 postaje premalo, a priču preuzima jedna od točaka na popisu: ljubav...

Sara Grbešić

Što se dogodilo s jezičnim zakonima na internetu? Slovojed!

Čovječe, više „nzm“ što pričaš!

Ako „surfajući“ internetom bacite pogled na tinejdžerske profile na sveprisutnim društvenim mrežama ili im slučajno zavirite u mobitele, možete primijetiti vrlo malu količinu pravopisa i gramatike hrvatskoga jezika, u bilo kojem smislu. Iz dana u dan naša i sve mlađe generacije hrvatski jezik zamjenjuju, putem statusa, komentara, chata ili e-maila, nekim novim i skraćenim „piskarijama“.

Skrati do neprepoznatljivosti

Preskočit ćemo govoranciju o žargonu, gramatici i pravopisu jer je nepravilno korištenje i nepoštivanje istih oduvijek prisutno u našem svakodnevnom govoru i dio je, iako ne onaj kojim se ponosimo, onoga što nazivamo hrvatskim jezikom. Pomalo je žalosno što su se svi ti nagomilani propusti preselili na papir, odnosno na zaslone naših računala i mobitela. Ali nekorištenje pravilne izmjene velikog i malog slova, ili pretjerano korištenje istog, i nepostojanje interpunkcije samo su dio problema. Naime, pojavljuje se jedan sasvim novi rječnik koji svaki dan broji sve više izraza, koje niti tinejdžeri opsjednuti internetom više ne uspijevaju pratiti.

Najprije se pojavilo izbacivanje samoglasnika u svrhu bržeg pisanja - što je zapravo ironično jer upravo dopisujući se putem interneta najčešće gubimo vrijeme. Tako su nastajale kratice poput dns > danas, nmg > ne mogu, str > sutra, nzm ili nznm > ne znam, sk > škola, ali i drastično kraćenje vtp > volim te puno, vtnncs > volim te najviše na cijelom svijetu i sličnih. Nećemo zaboraviti niti na one kratice engleskoga jezika koje su već postale dio međunarodnog internetskog jezika, primjerice lol > smijem se naglas, btw > usput, omg > o moj Bože!... Jedna je od nepoželjnih, ali vrlo prisutnih pojava i hrvatizacija engleskoga jezika, čiji su rezultat riječi poput fejs, lajk, najs, spešl, tenkju i mnoge druge.

Ako se previše „ufurate“ u te riječi u malom, vrlo ćete lako zvučati nepismeni ili će onaj kojemu pišete pomisliti da u slobodno vrijeme smišljate šifre i tajne lozinke. Kako ne biste umjesto „Može, idemo sutra van!“ dobili „Čovječe, što ti pričaš?“, savjetujemo da skraćenice svedete na što manju mjeru. Trebamo se samo podsjetiti da je bolje, recimo u Facebook komentar ili čavrljanje, upisati Hvala umjesto tnx, reći Volim te umjesto praznih nanizanih slova koja govore nešto poput volim te najviše na cijelom svijetu ljubavi moja jedina najbolji prijatelji zauvijek.

Blažena ravnoteža

Sve to za sada nema pretjerano loše posljedice. Nastavnici nam tako u razgovoru potvrđuju da se učenici na nastavi, barem kod pismenih zadataka, trude koristiti književnim jezikom, a pri pričanju im pobjegne samo pokoji „aj“, „kužiš“ i „kontaš“ te naravno, nezaobilazno osječko „lega“!

Učenici se uglavnom od prigovora internetskom jeziku brane argumentom „pa nismo u školi“. Istina, ali istima predlažemo umjerenost i ravnotežu. Ali isto tako, osoba koja se slabo služi internetom, a još slabije jezikom interneta, imala bi potrebu pri čitanju dešifrirati riječ po riječ, to u slučaju da se roditelji dočepaju naših laptopa može biti korisno. Kada na kraju spojimo pogrješnu ili nikakvu interpunkciju, krivu upotrebu velikog početnog slova, domaće i strane skraćenice, žargonizme, puno „smajlića“ i uzastopnih glasova h i a, dobijemo tipičan razgovor dvoje tinejdžera, ali i nešto starijih „fanova“ internetskih blagodati.

Neki su u svemu pretjerali i time prešli u skupinu „lOodAcha“ (Hm, definicija? Apozicija koju dodjeljujemo osobi koja na Facebooku pokazuje znakove sljedećeg ponašanja: owAkO pisHeE, nepotrebno i pretjerano koristi epitete, posvećuje svom profilu previše pozornosti. Prepoznat ćete ih i po gomili fotografija amaterski obrađenih u raznim foto-programima, upornim komentiranjem objava i slika, kao i po eventualnom „žicanju“ da od vas dobiju isto).

Ali neki nisu, i oni su naši svijetli primjeri. Treba zadržati ravnotežu i biti svjestan da je hrvatski književni jezik jedno, a internetski jezik nešto posve drugo. Ovaj prvi trebamo njegovati, poštivati, učiti o njemu te ga s ponosom smatrati svojim. A ovaj drugi, ako možemo bez njega, trebali bismo. A ako ne, zapamtite samo jedno - takozvani internetski rječnik pripada internetu i ne bismo ga trebali puštati van.

Anketno pitanje: Kakvim se jezikom služite na internetu i utječe li to na vaše izražavanje na nastavi?

Ena Primuš, 8. razred: Kada objavljujem statuse ili razgovaram putem chata, iskreno, ne pazim previše na pravopis,. Većinom sam previše zauzeta prepričavajući važne događaje s prijateljicama pa i ne stignem misliti na gramatiku. Jednostavno, hladim glavu od škole. Većinom pogriješim u č/ć i katkada mi rečenice nemaju baš smisla, ali se time previše ne opterećujem jer nisam tada u školi. Iako, i tamo sam počela koristiti takav govor. Skraćenice izbjegavam jer mi jednostavno ne zvuči lijepo napisati nešto poput nmgu, 4ever, tnx, kk i slično. Pod nastavom mi vrlo često „izleti“ žargon i puno puta to i ne primijetim, ali pokušavam se kontrolirati i često u sebi ponovim rečenicu koju želim reći pod nastavom naglas.

Ana Granoša, 8. razred: Najviše sam na Facebooku - zato što je tamo centar događanja i puno se stvari odvija preko njega. Kada pišem komentare ne pazim na pravopis i gramatiku, kao niti ostala djeca. Većina piše početno slovo malo, čak i kod vlastitih imena.  Č i ć nitko ne razlikuje, većinom je sve sa č. Zarezi kao da i ne postoje, nitko ih ne piše. Svi imaju mišljenje da nismo u školi pa da ne moramo paziti na to. Dosta koristim skraćenice, kao i neknjiževne riječi. Najučestalije takve su: neš, ajd, oš, kaš, čpb, zz, sry. Kada pišem zadaćnicu ili sastav znam pogriješiti sa zarezima i č ili ć, zato što mi je njihovo nekorištenje prešlo u naviku.

Ivan Vrdoljak, 8. razred: Pri dopisivanju s prijateljima vrlo se često koristim skraćenicama, najčešće iz engleskog jezika. Isto tako, engleske riječi pišem kako ih izgovaramo, a ubacujem ih i u govor. Problem je što mi zna“izletiti“ na nastavi, a mislim da je nastavnicima to čudno, pogotovo ako nisu upoznati sa značenjem. Prije to nisam radio, no svakodnevnim korištenjem interneta takvi izrazi su mi prešli u naviku. Vjerujem da bi mi se, kada bi se manje koristio internetom, navika pisanja neknjiževnih riječi znatno smanjila.

Sara Grbešić

Posjet Dječjem kazalištu

Bambi - vječan i za sve generacije

Posjetili smo Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku. Gledali smo lutkarsku predstavu Bambi i tu smo čast imali na siječanjskoj pretpremijeri.

Predstava govori, kao i istoimena knjiga Felixa Saltena, o Bambijevom životu i odrastanju. Predstava se većini  nije svidjela jer je bila lutkarska. Najviše smo se razočarali prikazom staroga kneza i nekih dijelova radnje koje nismo najbolje shvatili. Glumci su, kao i inače, odlično odglumili sve uloge, a i prikaz je šume na pozornici veoma upečatljiv.

Najviše nam se svidio dio kada je u predstavu došao živi glumac s puškom (lovac), koji je dozivao Bambija. U  školu smo se vratili tužnih lica, nismo mogli ostati ravnodušni prema Bambijevoj priči.

Mali novinari