Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

Putopisna reportaža: London

Putovanje u grad raznolikosti

Obitelj i ja bili smo jako uzbuđeni zbog puta u London. Zanimalo nas je kako izgleda i  što ćemo tamo sve vidjeti pa nismo baš mirno spavali danima prije puta u taj velegrad…

Put i doček

Kada sam saznala da ću ići u London više nisam mislila ni o čemu drugom. Istraživala sam po internetu i gledala što ćemo tamo sve posjetiti. Željela sam isplanirati svaki trenutak u Londonu. Nekoliko dana prije puta već sam počela odbrojavati dane i spremati stvari. Napokon je došao i taj trenutak kad smo trebali krenuti na aerodrom i svi smo još užurbano  spremali posljednje stvari i gledali da ništa ne zaboravimo. Jedva smo zatvorili kofere, a zatim smo krenuli. Put do aerodroma u Zagrebu trajao je dva i pol sata, a činio se kao vječnost. Ukrcali smo se u avion te jedva čekali da dođemo. Gledali smo oblake i čitali časopise, te planirali posljednje detalje. Kada smo kroz prozor konačno ugledali prizor rijeke Temzei Londona svi smo bili očarani. Aerodrom u Londonu bio je puno veći i moderniji od našeg. Dočekali su nas ljubazni vozači i odvezli nas do hotela. Gledali smo ulice, kuće, parkove i ljude. U Londonu je sve bilo drukčije i grad nas je oduševio na prvi pogled. Svi smo bili već jako umorni i iscrpljeni od puta pa smo se veselili što ćemo sutra ujutro odmorni početi razgledavati grad.

Prvi dan - Oxford Street

Kad sam se probudila hotelska soba mi je izgledala nepoznato i još uvijek nisam mogla vjerovati da sam u Londonu. Krenuli smo u šetnju Oxford streetom koja je najduža ulica u Londonu. Bila je puna raznih trgovina, crvenih autobusa na kat- Double Deckera  i poznatih crvenih londonskih govornica. Ulicom su jurili automobili, a ponajviše crni londonski taksiji. Sve mi je izgledalo slično kao na slikama Londona i uživala sam cijeli dan.

Drugi dan - Tržnica Camden

Već smo se drugi dan uputili na najpoznatiju londonsku tržnicu jer radi samo nedjeljom. Nije to bila samo obična tržnica već prostor pun trgovina s odjećom, obućom,nakitom, hranom, suvenirima i još mnogo toga. Šarenilo Camdena nas je natjeralo da krenemo u šoping. Bilo je najviše obuće i patika kojih je bilo svih boja, oblika, vrsta i veličina. Skoro sam se onesvijestila kada sam vidjela koliko starki tamo ima. Na Camdenu smo bili cijeli dan jer nije bilo baš jednostavno obići sve štandove i suvenirnice koje su nam se pružale u tako malo vremena. Navečer smo se još malo prošetali po Oxford streetu i ušli u jednu od najpoznatijih i najvećih trgovina igračaka na svijetu. Hamley's je bila trgovina igračaka na čak sedam katova. To carstvo igračaka bilo je drukčije jer se svaka igračka mogla probati prije kupnje. Mama je tamo potrošila puno novaca jer sestra nije bila baš skromna s zahtjevima.

Treći dan - Trafalgar Square i  British National Gallery

Već rano ujutro uputili smo se na doručak i daljnje razgledavanje Londona.Trafalgar square nam je danas bio prvi na popisu.To je jedna od najposjećenijih turističkih destinacija na koju smo išli u  Double Deckeru kojem se bilo jako zanimljivo voziti. Taj trg je zapravo spomenik pomorskoj bitci u kojoj su Britanci na čelu sa admiralom Nelsonom pobijedili Francuze ali se na njemu nalazi i predivna velika fontana . Na trgu Trafalgar se nalazi i British National Gallery  koja je veličanstvena galerija  s djelima najvećih svjetskih umjetnika. Krase ju predivna pozlaćena  unutrašnjost te još ljepše slike. Tamo sam vidjela i Van Goghovu sliku «Suncokreti» koja je manja nego što sam mislila, ali svakako prelijepa.

Četvrti dan - Natural History Museum i Madame Tussauds

U Natural History Museum smo išli podzemnom željeznicom koja je vrlo zabavna. Dugačkim hodnicima smo došli do podzemne željeznice,ukrcali se i za tren smo bili na drugom dijelu Londona.  Čim smo ušli u muzej sve nas je oduševio groman kostur dinosaura. Tamo ima i raznih kukaca, biljaka ali i stvaran prikaz potresa pri kojem smo se svi osjećali kao sa je pravi. Zanimljiv je i prikaz Zemlje te vulkanske prašine koja nam se posebno svidjela. Poslije tog muzeja išli smo u još jedan koji je bio malo drukčiji. Madame Tussauds je muzej voštanih figura u koji smo došli s namjerom zabave. Sa svih strana gledale su me voštane figure a ja sam imala osjećaj da prolazim pokraj pravih pjevača, glumaca, voditelja, manekenki i slavnih. Vidjeli smo Michaela Jacksona, Brada Pitta, Angelinu Jolie, Johnnija Deepa, Oprah te mnogo drugih slavnih osoba.Bilo je stvarno nezaboravno....

Peti dan - London Eye, Big Ben i London Bridge

Već smo rano ujutro krenuli na London Eye. Ubrzo smo se ukrcali u kabinu koja zapravo nikad ne staje i vozili se pun krug tijekom kojeg smo vidjeli London kao na dlanu. Vidjeli smo sve znamenitosti, Big Ben, London Bridge, Temzu i još puno toga. Jako smo uživali jer je bio sunčan dan. Kada smo sišli s London Eye-a  otišli smo pogledati Big Ben te palaču. Big Ben je ogroman sat zlatnih kazaljki te jedan od najpoznatijih satova na svijetu. Čak su i kazaljke Big Bena rađene do savršenstva  Palača je bila velika i predivna, sa svim zlatnim detaljem i zelenim vrtovima. Nakon toga otišli smo na obližnji London Bridge koji leži na rijeci Temzi. Vrlo je poznat po dizanju i spuštanju kada dolaze veliki brodovi. Most se diže čak tri puta na dan, ali mi nažalost nismo imali priliku vidjeti kako to izgleda. Navečer smo se još malo prošetali po Hyde parku i uživali u poslijednjim prizorima Londona.

Odlazak i sjećanja

Dok se ukrcavamo u avion kroz glavu mi prolaze zadnja sjećanja na London.. Do aerodroma nas je vozio crveni Double decker. Svi smo morali ispunjavati neke dokumente i zatim smo se ukrcali na avion.  Taj grad različitih kultura,naroda,vjera te ulične mode sve nas je oduševio i putovanje je bilo nezaboravno.

Franka Mlinarević

Putopisna reportaža: Skandinavija

Putovanje u hladnije krajeve

Ovog ljeta, moja i obitelj i ja, odlučili smo posjetiti zemlje Skandinavije. Naša odredišta bila su: Finska (Helsinki), Švedska (Stockholm), Norveška (Oslo) i Danska (Kopenhagen). Bilo je to doista zanimljivo putovanje, a u sljedećim redcima saznat ćete mnogo više o njemu.

Let za Helsinki

Sletjeli smo u Helsinki, koji me odmah zapanjio ljepotom krajolika (Finska je poznata kao „zemlja s tisuću jezera“, a Helsinki kao „bijeli grad sjevera“). Stigli smo u hotel i krenuli u obilazak. Vrijeme je bilo lijepo i sunčano. Prvo sam posjetila pravoslavnu crkvu koja se još naziva i Uspenska crkva. Svojim izgledom podsjećala je na partenon u Ateni. Zatim smo obišli malenu tržnicu na kojoj su se prodavale svakave sitnice, od voća i povrća do šarenih kapa i toplih krznenih papučica. Za oko nam je zapela i Luteranska katedrala. Pošto smo se umorili, vratili smo se u hotel na večeru i kasnije, počinak. Sljedeći dan smo odlučili posjetiti zoološki vrt „Korkeasaari“ koji je poznat kao jedan od najljepših zooloških vrtova u Europi. Zanimljivo je bilo to da smo u čitavom zoološkom vrtu vidjeli možda 10 životinja. Popodne smo se „zasladili“ šopingom u kojem smo uglavnom uživale samo moja mama i ja. Snaga nas je polako napuštala, pa smo krenuli u hotel. Tako je završio naš posjet Helsinkiju.

Put pod noge pa u Stockholm

Sljedećeg jutra smo sjeli u zrakoplov koji nas je trebao odvesti za Stockholm. Neprestalno sam se vrpoljila u sjedalu, jer nisam mogla dočekati da stignemo. Naime, za Stockholm se govori da je jedan od najljepših gradova Europe. Čini se da ljudi imaju pravo. Stockholm me ostavio bez daha. Bio je prepun crkvi, malenih, ali simpatičnih kućica, ulice su bile čiste i „uglancane“, a ljudi su bili pristojni i gostoljubivi. U hotelu smo se trebali naći s obiteljskim prijateljima s kojima smo planirali provesti ostatak puta. Kada su stigli, odmah smo se „naoružali“ kišobranima (kiša je padala gotovo čitav dan) i odmah krenuli u šetnju. Prošli smo pored kazališta koje je izgledalo poprilično lijepo. Naišli smo na turistički autobus i uskočili u njega da bismo što više saznali o Stockholmu. Jako mi se svidjelo što smo u autobusu mogli vidjeti gotovo sve znamenitosti Stockholma. Tada se već smračilo, pa smo se vratili u hotel.

Sljedeći dan sam posjetila „Vassa musem“, muzej u kojem je sačuvan vikinški brod koji je prije Titanica, u 17.st., bio jedan od najvećih brodova na svijetu. No, odmah nakon isplovljavanja je potonuo. Iz mora je izvađen tek 333 godine nakon potonuća, odnosno 1961.g. Bila sam poprilično impresionirana. Nakon muzeja smo se još malo šetali  i razgledavali grad te se naposljetku vratili u hotel. U ranu zoru smo krenuli vlakom u Göteborg, drugi grad po veličini u Švedskoj. Dok sam putovala vlakom, gledala sam krajolik pored kojeg smo projurili. To su bile sve same ravnice, ali i poneko jezero. I Göteborg je bio zaista predivan te sam zamijetila da je čitav isprepleten kanalima, a čak sam ga i uspjela razgledati na velikom panoramskom  kotaču, poput onog u Londonu. Ovo je bio završetak mog posjeta Švedskoj i zaista moram priznati da mi se najviše i svidio.

Oslo, stižemo!

Nakon Švedske, na red je došla Norveška. Opet smo uskočili u vlak i proputovali gotovo cijelu Norvešku. Kada smo stigli, odjurili smo taxijem u hotel. Vrijeme nam nije išlo na ruku, tako da smo ostatak dana proveli u hotelu. Sljedeći dan smo se ustali, doručkovali i odmah krenuli na razgledavanje. Šetali smo se uz more dok nismo stigli do broda koji nas je trebao odvesti do muzeja „Kontiki“. Vožnja je bila ugodna, a kada smo stigli na otok, ostali smo zapanjeni. Sve je bilo u zelenilu, svaka kuća je bila poput onih iz slikovnica, malena, drvena i okružena zelenilom. U muzeju „Kontiki“ smo obišli dva broda. Ra II i Kontiki koje je sagradio Thor Heyerdahl, norveški znanstvenik koji je želio dokazati da su Vikinzi prvi otkrili Ameriku, a ne Christopher Columbo te je krenuo na put oko svijeta. Ti brodovi su više nalikovali na splavove, bili su izgrađeni od trske. Thor Heyerdahl je plovio više puta, u razdoblju od 1947 do 1978.  Također smo mogli vidjeti i stvari koje je donio iz različitih zemalja, ali i njegove zapise. Nakon obilaska muzeja, vratili smo se u Oslo. Prije nego što smo se vratili u hotel, obišli smo i muzej Alfreda Nobela, odnosno muzej Nobelovih nagrada. U njemu su bile izvješene fotografije s dodjela, popis dodjeljenih nagrada itd. Stigli smo u hotel umorni i pospani.

Sutradan smo krenuli u posjet parku „Frogner“. On je najveći park u Oslu i također najveći park skulptura u svijetu. Svih 200 skulptura koje smo vidjeli, izradio je Gustav Vigeland. Najčešće skulpture bila su djeca, muškarci i žene, te stari ljudi. Prikazivao je slike ljubavi, veselja, igre i na neki način nas začarao tom „ljubavnom pričom“. Naše zadnje odredište bila je kraljevska palača ispred koje su stražarili vojnici i marširali svakih pet minuta. Ispred palače nalazio se predivan park kojeg su mnogi građani iskoristili kao savršeno mjesto za piknik. S noge na nogu smo krenuli u hotel, znajući, da je naša avantura „Oslo“ završila.

Šećer na kraju - Kopenhagen

U Kopenhagen (Danska) smo stigli brodom. To mi je bilo jedno nezaboravno iskustvo (spavanje na krevetu na kat, dok se čitav brod ljuljuška zbog valova). U Kopenhagenu smo odsjedali kod prijatelja koji su bili s nama. Stigli smo u njihov dom, raspakirali se i odmah krenuli u nepoznato. Dok smo se šetali u parku, bila sam uzbuđena. Najviše od svega što sam željela vidjeti, bila je mala sirena. Za one koje ne znaju, bajka Hansa Christiana Andersena inspirirala je danske umjetnike da izrade malu sirenu. Ona je simbol Danske, ali kada sam ja bila tamo (koja sreća), ona je bila smještena u muzej u Šangaju. Pomalo sam se razočarala. Nastavili smo šetnju u grad. Obilazili smo trgovine, suvenirnice itd. Vratili smo se kući nestrpljivi i željni još pustolovina.

Sljedeći dan smo skočili na „noge lagane“ i odjurili u šetnju. Sada smo se šetali djelom Kopenhagena koji još nismo vidjeli, a nakon toga je slijedio moj najdraži dio- zabavni park „Tivoli“. Kada smo se zasitili u restoranu, ušli smo u carstvo zabave i ludiranja. Čim smo ušli, odmah sam se „zaletila“ u vlakić koji nas je proveo kroz horor-rudnik. Nakon „strave i užasa“, krenula sam na ultra brzi vrtuljak koji me je okretao na sve žive moguće strane. Ručak koji sam smazala, mi je prisjeo. Obišla sam i „mini“ vlakić smrti te vrtuljak koji me je vrtio u zraku preko 5 minuta. Nakon adrenalina, naš posjet parku „Tivoli“ završio je laganom šetnjicom uz jezerce. Na njemu je stajala kopija Male sirene te sam tu savršenu skulpturu morala uslikati. Zadnja atrakcija tog dana bio je „Hamletov dvorac.“ Naime, u ovaj predivan dvorac je nama vrlo poznat pisac William Shaekspeare smjestio radnju njegovog  romana „Hamlet“. Jedino što sam najviše željela pogledati su nekadašnje tamnice u kojima su bili zatvoreni i mučeni zločinci. U hodnicima nije bilo ni trunke svjetlosti pa je to izgledalo poput Horor kuće. Jedva sam čekala da izađemo iz tih jezivih prostorija. Posve umorni, krenuli smo kući. Zaspala sam „sočno“ (nije ni čudo nakon svih onih vrtuljaka i jezivih tunela).

Sljedeći dan smo se spakirali, pozdravili s prijateljima i zaputili se u zračnu luku gdje nas je čekao avion za Hrvatsku. Jako sam se veselila povratku i nisam mogla dočekati da stignemo. Kada sam napokon ugledala krajolike Slavonije i ponajprije panoramu Osijeka, sjetila sam se nama dobro poznate poslovice: „Svuda je lijepo, ali kod kuće je najljepše!“

Mia Jakelić

Moj put u Norvešku

Sezona lova na jastoge

U listopadu ove godine moja obitelj i ja posjetili smo Norvešku, zemlju na zapadu Skandinavskog poluotoka.

Put je bio dugačak, krenuli smo iz Osijeka prema Budimpešti odakle smo letjeli za glavni grad Norveške Oslo. U Oslu smo imali par sati slobodno do polijetanja drugog aviona za manji norveški grad Kristianstad pa smo prošetali i razgledali glavni grad Norveške. Simbol Norveške je lav, ispred koga sam se i ja slikala, a on simbolizira norvešku snagu i neovisnost. Kako se uz obalu Norveške pruža Atlanski ocean i Barentsovo more, Norveškajeizemljapoznatihmoreplovaca (vikingauprošlosti) iprekrasnihfjordova. Fjordovi su dugački morski rukavci s tri strane okružen kopnomnajčešće sa strmim padinama. Fjordovi su nastajali u ledeno doba kad su veliki ledenjaci, otapajući se putovali prema moru odnoseći zarobljene stijene i putem dubili kopno. Norvešku nazivaju i "zemljom 1000 fjordova“.

U Norveškoj smo bili smješteni u malom ribraskom mjestu Korshamnkodnašihprijatelja. Puno toga smo vidjeli i obišli, a meni se najviše svidio lov na jastoge. Sezona lova na jastoge traje čitav 10. mjesec i tada se svakodnevno obilaze vrše  (tako se zovu ti “kavezi” za jastoge). Norveški zakoni za ribolov je vrlo strog, uhvaćeni jastozi se moraju izmjeriti i ukoliko su jastozi manji od 25cm ili ako ženka jastoga ima puno jajašaca moraju se vratiti u more. Osim jastoga love i puno ribe tako da svaki dan imaju svježu ribu na jelovniku. Uhvaćeno riba se čuva u bazenima uz kuće pa je i djeci dobra zabava pokušati uhvatiti koju ribu mrežom.

Priroda u Norveškoj je prekrasna, uživali smo šetajući okolinom Korshamna gdje je moguće vidjeti različite krajolike, ravnicu, brda i more na samo sat vremena vožnje od kuće. Brzo se približio povratak kući u Osijek. Bilo mi je jako zao što se vraćamo, jer smo se lijepo proveli; Norvešku ću pamtiti kao prekrasnu zemlju.

Laura Dimter, 3. razred