Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

> Digitalni list učenika OŠ Frana Krste Frankopana Osijek > Najbolje od nas

Učenici nagrađeni za svoj talent, rad i uspjeh

Najbolji od najboljih

Kao i prošlih, tako je i u školskoj godini 2009./2010. naša škola ostvarila izvanredne rezultate na županijskim i državnim natjecanjima. Skidamo kapu svima koji su se trudili i zajedno sa svojim mentorima ponovno nas učinili ponosnima. Čestitamo svima i želimo im isto toliko uspjeha i u ovoj školskoj godini.

Državna natjecanja

Kemija:

Tomislav Mijošević, prošlogodišni 8. r.

Luka Švitek, prošlogodišnji 8. r.

Učiteljica mentorica: Blaženka Matijević

Povijest:

Luka Švitek, prošlogodišnji 8. r.

Ivan Vidaković, prošlogodišnji 8. r.

učiteljica mentorica: Vesna Štefičar

LiDraNo:

Školski list Frangipani

urednica: Sara Grbešić, 8. r

učiteljica mentorica: Ana Šebo

Tehnička kultura:

Elektrotehnika:

Dominik Jerbić, prošlogodišnji 8. r.

Elektronika:

Matijas Knežević, prošlogodišni 8. r.

Izložba radova:

Tomislav Primorac, prošlogodišnji 8. r.

učitelj mentor: Ivo Grgić

Raketno modelarstvo:

Filip Floreani, prošlogodišnji 8. r.

Marin Ivanković, 8. r

mentori Doma tehnike

Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prva i demokratsko građanstvo:

Katarina Dubravac, 8. r.

Sara Grbešić, 8. r.

Tihana Grgić, 8. r.

Antonia Petrić, 8. r.

učiteljice mentorice: Anica Fumić i Dubravka Čuržik

Županijska natjecanja

Hrvatski jezik:

Luka Švitek, prošlogodišnji 8. r.

učiteljica mentorica: Ida Petto

Njemački jezik:

Tereza Šomoljanski, prošlogodišnji 8. r.

učiteljica mentorica: Kornelija Parmačević

Matematika:

Mario Bašić, 5. r.

Maroje Raguž, 5. r.

učiteljica mentorica: Marta Nikolin Horvat

Biologija:

Tereza Šomoljanski, prošlogodišnji 8. r.

učiteljica mentorica: Blaženka Matijević

Luka Švitek, prošlogodišnji 8. r.

učiteljica mentorica: Anica Krnjaković

Kemija:

Iva Ilakovac, prošlogodišnji 8. r.

Tereza Šomoljanski, prošlogodišnji 8. r.

učiteljica mentorica: Blaženka Matijević

Sportska natjecanja – državna

Stolni tenis:

Vedrana Jakšetić

Justina Mihaljević

Dunja Tomić

Dora Vujnović

Sportska natjecanja – poluzavršnice

Badminton:

Ivana Matić

Dorothea Pimpi-Steiner

Roberta Zorinić

Sportska gimnastika:

Aurel Benović

Ferdinand Durgel

Andrej Korosteljev

Matija Livančić

Domagoj Volmut

Sportska natjecanja – zaslužni sportaši

Ivan Bilušić

Leila Gabela

Domagoj Grizelj

Marija Magdalena Ivanković

Laura Koprivnjak

Sven Latinović

Marina Lerinc

Borna Manci

Bruno Marušić

Filip Svalina

Andriana Tomaić

Elija Valentić

učiteljica mentorica: Vlatka Čalušić

Školske sportske junakinje

Reket u rukama frankopanskih igračica

Sigurno ste svi nekada uzeli u ruke reket i lopticu i zaigrali badminton. Naizgled sport koji se čini lagan kao perce , iza sebe krije puno truda i vježbe, a ove vješte badmintonašice su u njemu postigle odlične rezultate. Kao što same kažu, sve duguju treningu, a podijelile su s nama svoju tajnu uspjeha.

Znate li kako se ponaša reket u rukama naših igračica? Odlično! Naše hodnike krase već tri badmintonska pehara Ponajviše su tome zaslužne naše osmašice Ivana Matić i Dorothea Pimpi-Steiner. Ove tinejdžerice se već više od 2 godine aktivno bave badmintonom.

Što je vaš hobi? - upitali smo ih. One su jasno i glasno odgovorile – Pa badminton! Na treniranje ovog olimpijskog sporta isprva ih je nagovorila nastavnica, a nakon što su otišle na svoj debitantski trening, krenulo im je i odlučile su se za treniranje. Zahvaljujući napornom treningu, Dorothea i Ivana ušle su u poluzavršno natjecanje. Iako su doživljavale neka ismijavanja i vrijeđanja zbog sporta koji treniraju, Ivana i Dorothea ostale su vjerne sebi.

Evo što nam još kažu naše igračice o svom hobiju - Badminton je jako težak sport i ljudi koji ga se odluče trenirati neće biti razočarani. Zbilja treba uložiti puno truda i to nije samo dobacivanje lopticom, zaista moraš biti voljan trenirati. Budi uporan. Imaj samopouzdanja i uspjet ćeš!

Zašto ne? Probaj i ti, te tako postani članom naše državno poznate badmintonske ekipe!

Roberta Zorinić

Frangipani na Državnoj smotri LiDraNo u Šibeniku

Tri nezaboravna dana

Saznavši da su Frangipani pozvani na državnu smotru ovogodišnjeg LiDraNa, istog sam trena počela planirati, praviti popise stvari i kontaktirati ostalu djecu. Veselila sam se i brojila dane do polaska, ali putovanje koje sam dobila bilo je drugačije od očekivanog. Zabava, novo iskustvo i nova prijateljstva nadmašila su sva očekivanja - ponajprije zbog ljudi koji su ih dijelili sa mnom.

Talent, posebnost i trud

Iako smo krenuli u sitna četiri sata, cijeli put provela sam budna. S ostalim curama iz Osijeka sprijateljila sam se čim smo ušli u autobus, a što smo dalje putovali društvo je bilo veće i atmosfera bolja. Umorni, ali ipak više uzbuđeni, nakon 10 sati stigli smo do našeg odredišta – Hotela Solaris u Šibeniku.

Odmah po dolasku, otišli smo u dvoranu na svečano otvaranje. Zajedno s 322 učenika i njihovih 162 mentora uživala sam u ohrabrujućoj dobrodošlici i zabavnom pogramu domaćina. Nakon što su nas uvjerili da nas je talent, posebnost i trud doveo ovamo, pustili smo da LiDraNo počne. Uselila sam se u dvokrevetnu sobu s Lornom iz OŠ Retfala, a na istom katu bila je i ostala ekipa iz autobusa. Zadovoljni sa smještajem, njuškali smo uokolo i upoznavali se s djecom iz drugih županija. Do kraja dana imali smo slobodno pa smo se odlučile na razgledavanje hotela i okolice. Upoznale smo se s učenicima-domaćinima, isprobale kakvo je more i puuuno pričale. Kad je pao mrak, svi smo se skupili u jednoj sobi. Kako su sati prolazili, smijeh i čavrljanje prešli su u šapat, a na kraju nas je sve uhvatio san.

Među dvadeset najboljih

Ujutro smo se uputili na izložbu školskih listova. Nakon upoznavanja s ostalim urednicima, voditeljica i ja, s petnaestak razmijenjenih listova pod rukom, uputile smo se u kongresnu dvoranu. Nakon sat i pol, došli smo na red. Zadovoljni dobrim komentarima Stručnoga povjerenstva, posebno za grafičko uređenje časopisa, nakon tri duga sata, izašli smo iz dvorane. Osjećaj da su Frangipani, rame uz rame s još 19 najboljih listova u Hrvatskoj, ostavili svoj i više nego sjajan trag izmamio mi je osmijeh na lice. Slijedila je novinarska radionica. Od predavača smo dobili puno korisnih savijeta, a od ostalih novinara nove ideje. Večer smo proveli razgledavajući grad Šibenik s voditeljicama.

Povratkom u hotel, zabava se nastavila. Požurile smo u sobe da se spremimo za disko. Kad smo se spustile dolje, svi su već ludovali uz domaću i stanu glazbu. Dok su ostali plesali, Martina i ja smo se družile s dečkima iz Zagreba. Negdje oko ponoći povukli smo se u sobe, ali san smo opet odgodili do sitnijih sati.

Sve što je lijepo, kratko traje

Već u 9 sati morali smo napustiti svoje sobe, a odlazak smo pričekali u predvorju hotela. Razmjenjivajući dojmove i prisjećajući se najboljih doživljaja u prethodna tri dana koristili smo zadnje zajedničke trenutke. Svima je bilo teško što se rastajemo, ali razmijenili smo brojeve, msn i facebook adrese i obećali si da ćemo ostati u kontaktu. Priredba otvorenja bila je lijepa, ali zatvaranje ju je ipak nadmašilo. Dok smo slušali najbolje radove, nitko nije ostao ravnodušan. Pljeskali smo i pljeskali jer se u dvorani čula sva kreativnost, mašta i ljubav zbog koje smo i bili u Šibeniku. Pred kraj priredbe uhvatila me nostalgija, shvatila sam da je mom putovanju kraj.

Potrpali smo se u autobuse i krenuli svatko svojoj kući. Atmosfera u autobusu bila je tek nešto slabija nego kad smo dolazili, ali pjesma i smijeh čuli su se skoro cijelim putem. Na još dva stajališta sretali smo se s Lidranovcima iz Zagrebačke županije, a kad smo došli u istočni dio Hrvatske bilo je vrijeme da se oprostimo od nekih suputnika. Prva je na red došla Virovitica, zatim Slatina, Belišće i Bizovac. Na svakoj su stanici tekle suze, a kad smo mi osječke cure ostale same u autobusu, jasno se osjećala praznina.

Posebni prijatelji

Iz Šibenika sam kući ponijela iskustvo i znanje, ali najprije nove prijatelje iz cijele Hrvatske. U mom će srcu uvijek imati posebno mjesto i nadam se da će nas nešto ponovno spojiti. Ako ne LiDraNo, onda sudbina.

Sara Grbešić

Državno natjecanje iz kemije, Zadar, 7. - 10. svibnja 2010.

Kući smo ponijeli uspomenu na nezaboravno druženje

Dva učenika naših bivših osmih razreda, Luka Švitek i Tomislav Mijošević, svojim su znanjem i trudom, zajedno sa svojom mentoricom, nastavnicom kemije Blaženkom Matijević stigli do Zadra, gdje se održavalo prošlogodišnje Državno natjecanje iz kemije. Tamo su proveli četiri dana uživanja, razgledavanja grada, upoznavanja novih prijatelja, ali i usvajanja novih znanja iz kemije.

Prvi su dan obilježili smještaj u hotel, svečano otvorenje te odmor od puta. Drugi je dan započeo s motivacijskom radionicom za učenike „Dobro jutro, kemijo“ u OŠ Šimuna Kožičića Benje, čije su učionice tih dana pretvorene u male kemijske loboratorije. Nakon toga je uslijedilo samo natjecanje, u kojem su naši osmaši izvodili po dva zadana pokusa: „Nema čega nema“ i „Duje sretan nije, dok se sestra smije“ (i ja se pitam što se krije iza ovih naziva!), a tremu i usijenu atmosferu naših kemičara članovi ispitnog povjerenstva razbijali su duhovitim dosjetkama. Nakon zaposlenog prijepodneva i napornog kemičarenja, naši su kemičari konačno mogli odahnuti te su se sa svojim novim prijateljima uputili u razgledavanje grada - put Kalelarge i Morskih orgulja, a pozdravili su i Sunce.

Treći su dan održane radionice za učenike i mentore (uh, na državnim natjecanjima nikada ne manjka radionica) te uvid u uratke i razgovor s Prosudbenim povjerenstvom, a tijekom poslijepodneva objavljena je i konačna lista poretka.

Zadnji se dan u dvorani na dodjeli priznanja i svečanom zatvaranju našlo 104 učenika osnovnih i srednjih škola, koji su se svojim znanjem probili kroz 10 000, koliko ih je bilo na školskim, i 1500 na županijskim natjecanjima. Među njima je bilo svega 3 učenika iz naše županije, a svojim su nas znanjem predstavila čak dva učenika iz naše škole! Ovim putem im čestitamo i želimo još puno uspjeha u kemijanju u srednjoj školi.

Sara Grbešić

Državna smotra „Projekt građanin“

Sve zbog vaše i naše sigurnosti

Kako bismo nastavili školsku tradiciju, 12. smo puta zaredom sudjelovali na državnoj smotri „Projekt građanin“. Ove smo godine otputovali u Zagreb, gdje smo sklopili mnogo novih prijateljstava, naučili ponešto novo i kao što se od nas očekivalo, izlagali uvjerljivo, ostavivši velik dojam na komisiju. No, najbitnije je od svega što se naš trud isplatio, izborili smo se za nešto najvažnije - za sigurnost učenika.

Tradicija vrijedna hvale

Iako je meni i ostalim prijateljicama bilo prvi puta da radimo na ovom projektu, naša nastavnica iz geografije i gospođa pedagog su zaista uvježbane - nakon jedanaest godina jednostavno postanete stručnjaci. Na pitanje prosudbene Komisije nastavnica je Fumić odgovorila: „Mi smo tu veterani. Sudjelujemo već dvanaestu godinu zaredom. Bilo je mnogo projekata, mnogo tema i naravno, nastavili smo s radom“. Uvijek su naši projekti bili među najboljima i najuspješnijima pa smo morali nastaviti tu dugu školsku tradiciju.

Kilometar po kilometar do Zagreba

Nakon što smo se naspavale te spakirale samo najpotrebnije stvari u kofere (a „najpotrebnijih“ je stvari bilo zaista puno!), uputile smo se prema kolodvoru gdje smo se sastajale u 11:30. Katarina Dubravac, Antonia Petrić, Sara Grbešić i ja (Tihana Grgić) u pratnji gospođe pedagog Dubravke Čuržik mogle smo krenuti prema vlaku. Pozdravile smo se s roditeljima, smjestile u vlak i putovanje koje ćemo pamtiti je moglo početi. Iako nas je putem pratila kiša, na trenutke čak i tuča, nismo mogle skinuti osmijehe s lica. Čavrljale smo tako, ne skrivajući oduševljenje, dobra četiri sata. Napokon smo izašle iz vlaka te se zaputili prema našem hotelu Najprije smo se smjestile te brzo obavijestile roditelje. Ponovile smo tekst i prelistale dokumentaciju.

Nigdje bez kupovanja

Nakon što smo se nakon malo odmorile i uspjele raspakirati, krenule smo s nastavnicom Anicom Fumić prema centru grada. Prošle smo Ilicom, prošetali glavnim trgom te se zaputili prema katedrali. Željele smo ući i razgledati katedralu, no nismo bili te sreće jer smo stiglie baš kada se ona zatvarala.

„Vidimo se u osam ispod konjskog repa!“, rekla je nastavnica smiješeći se, a mi smo brzo krenule razgledavati - trgovine. I tako smo obilazile trgovine, fotografirale se, kupile poneki suvenir,... Ubrzo je došlo tih osam sati pa smo žurno krenule prema „konjskom repu“, kako ne bismo zakasnile. Pošto smo se vratile u hotel i večerale, otišle smo u sobu gdje smo imale završnu probu. Pričale smo tako do ponoći, a onda smo, onako iscrpljene, zaspale.

Ni gužva nam nije prepreka

Donekle naspavane, nakon doručka i nakon dobrih pola sata vožnje kroz onu silnu gužvu, napokon smo ugledale mjesto gdje ćemo pokazati u čega smo uložile puno truda i strpljenja. Brzinski smo obišle dio Gradske skupštine te smo se uputile prema velikoj dvorani. Tamo su nas dočekali ostali sudionici projekta, ali i članovi Prosudbene komisije.

Naših pet minuta

Ušle smo u dvoranu C koja nas je odmah oduševila svojim izgledom. Polako je rasla napetost među svim sudionicima u našoj skupini. Nas četiri smo smireno ponavljale tekst, iako smo bile svjesne da će ubrzo doći i naš čas, te ćemo morati dati sve najbolje od sebe. Brzo smo postavile portfolio i uvjerljivo počele prezentirati naš projekt „Sigurnost učenika na putu do škole“. Znam da se nije lijepo hvaliti, ali je naš projekt i naše prezentiranje bilo među najboljima. Iako smo se sve bojale tih 16 minuta našeg prezentiranja ,sve je prošlo odlično i dobile smo mnogo pohvala. Tako neopisivo sretne krenule smo u veliku dvoranu gdje smo primile diplome i poslušale završne riječi. Kasnije smo posjetili Hrvatski sabor gdje smo puno toga naučile.

Vraćam se, Osiječe, tebi

I tako, polako se bližio naš polazak. Pozdravile smo se s novim prijateljima te pomalo tužne što je sve tako brzo završilo, krenule prema kolodvoru. Još smo se malo fotografirale, a onda smo morale sjesti u vlak. Pune dojmova i lijepih iskustava krenule smo prema Osijeku. Bile smo neopisivo sretne jer smo postigle nešto korisno, dobro za sve nas. Tako će do početka nove školske godine biti postavljena zaštitna ograda kod tramvajske pruge, a ulicom koja spaja Frankopansku i Divaltovu češće će prolaziti „pauk“ , koji će odvoziti nepropisno parkirane automobile. Naš se trud i napor zaista isplatio jer je sigurnost nas učenika ipak - najvažnija!

Tihana Grgić

Najčitačice školske godine 2009./2010.

Najradije sanjarimo

Tradicionalno je u Mjesecu hrvatske knjige - 15. listopada do 15. studenog 2010. - naša školska knjižnica prigodno darivala knjigama najčitače 1. i 2. razreda za proteklu školsku godini. Tako i ove godine titutu odnose same djevojčice. Najčitačice prošlogodišnje prvašice su Iva Malčić i Nevena Jovčić, a Lucija Giener najčitačica je prošlogodišnjih drugih razreda. Učenice potječu iz razreda vrijednica, pohvaljenih za najveći broj pročitanih knjiga - 2.a i 3.a. Dogodine sretno čitanje svima ostalima!

Sljedeća će vas poveznica odvesti na divnu vijest - koju vam u prenosimo iz Glasa Slavonije - čije su glavne akterice i naše dvije učenice prvih razreda Iva Fekete i Ivona Riba

Petorka koja je sanjala i crtala za 5...

http://www.glas-slavonije.hr/mvijest-mob.asp?rub=1&ID_VIJESTI=8654