Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

> Digitalni list učenika OŠ Frana Krste Frankopana Osijek > Škola za život

Prigodno smo obilježili Dan zaljubljenih

Bio sam ljubavni poštar!

Prošlo je Valentinovo za mene bilo najbolje do sada. Znate zašto? Zato što je nastavnica Budija povjerila meni i mojoj prijateljci Neri Mamić zanimljivu dužnost "ljubavnih poštara".

Naime, naš je posao bio raznositi pisma, koja su se skupljala nekoliko dana prije Dana zaljubljenjih, po razredima. Imali smo i uniforme koje su se uglavnom sastojale od srca i crvene boje. U torbi koju sam teglio na ramenu bile su sveeee simpatije u našoj školi - osim onih koji nisu bili dovoljno hrabri da ih povjere ljubavnoj pošti.

Biti poštar bilo je naporno, ali i jako, jako zanimljivo. Isplatio mi se sav trud kada sam vidio veselje onih koji su dobili pisma od simpatija (a bilo ih je puno!). Svi su bili sretni i nadali se da će i oni dobiti pisma, a samo su neki zaboravili da bi i oni mogli poslati nešto svojoj simpatiji. Na učionicama, ali i na zbornici bila su zalijepljena srca. Pitao sam se znači li to možda da se i profesori vole, ali na to pitanje nisam dobio odgovor.

Gabrijel Periša

Sedmaši na ekskurziji u Sisku

Kišoviti provod za pamćenje

Tog smo tmurnog dana stigli pred školu. Unatoč kiši, svi smo bili uzbuđeni. Kretali smo na put, naše je odredište bio Sisak. Išli smo na ekskurziju!

Raspoloženje je u autobusu bilo izvrsno, svi smo bili veseli i razigrani. Za vrijeme vožnje vodič nam je pričao o svemu što smo mogli vidjeti kroz prozore, no većina je učenika bila zaokupljena zabavom. Stigli smo u Sisak gdje smo vidjeli stare utvrde i lijepe parkove. Nakon sat vremena vožnje, došli smo u toplice Topusko. Ujurili smo u svoje sobe i, naravno, jurcali po hodnicima. Dan smo proveli na bazenu, u sobi s igrama, a navečer nas je dočekao dječji disko. Bili smo toliko dobro raspoloženi da smo bili budni do 4 sata u noći. Cijele su noći zvonili telefoni, lupala vrata i „škljocale“ brave. Učiteljice su nas sve budno promatrale i „stražarile“ no nakon dva sata ni one nisu mogle odoljeti snu.

Sljedeće jutro, s noge na nogu, jedva smo se dovukli na doručak. Nakon doručka, uslijedilo je pakiranje, što nije bilo lako. Sobe su izgledale „kao da je pala atomska bomba“. Kovčezi su, nakon nekog vremena, bili puni pa smo mogli krenuti na put. Raspoloženje se nije pokvarilo. Smijali smo se, vikali, pjevali, a učiteljice su nam se pridružile. Kada smo stigli u selo Čigoč - poznato selo roda, simpatični nam je vodič ispričao sve pojedinosti o životu roda. Kiša je i dalje „lijevala“ pa smo se brzo vratili u autobuse. Zabava se nastavila punom parom. Nakon duge smo vožnje stigli pred školu. Pomalo smo se rastužili što je sve tako brzo završilo. Kada bismo mogli, sve bismo ovo ponovili, a u našim će srcima zauvijek ostati slike ove lijepe ekskurzije. No već nas sljedeće godine čekaju nove pustolovine...

Mia Jakelić

Posjet osječkom zoološkom vrtu

Čudesni svijet životinja

Učenici prošlogodišnjeg 8.b razreda odlučili su u sklopu sata razrednika, pri kraju školske godine, posjetiti zoološki vrt u Osijeku. Prikupili su tako mnogo zanimljivih, novih i korisnih informacija. Nadamo se da ćete se i vi odlučiti za jedan takav izlet, gdje ćete moći naučiti "pikanterije" iz životinjskoga svijeta.

Za sami početak, radionica

Na samom početku obilaska zoološkoga vrta učenike je dočekala radionica “Čudesni svijet životinja“, koju je vodila gospođa Tihana Škugor. Kao uvod u radionicu smo saznali nešto o povijesti našeg zoološkog vrta . U povijesti zoo-a ističe se to kako je osnovan 1955. godine, iste je te godine dobio i svoje prve stanovnike.

Nakon par uvodnih riječi o povijesti zoo-a, učenici su prešli na rad u skupinama . Njihov je prvi zadatak bio predstaviti zadanu životinju pomoću umne mape i vrlo su se dobro snašli u tome. Ali njih su više zanimali predmeti koji su se nalazili na svakom od stolova grupe. Tako su tu bili zubi krokodila, nojevo jaje, koža zmije, pera pauna, majmunska čeljust te ostali fascinantni predmeti. Najbolji je dio bio drugi zadatak - sami obilazak.

Zanimljivosti životinjskog svijeta u zoo-vrtu

Zanimljivo je spomenuti kako lavovi na dan pojedu 4 vrste mesa, što nas je vrlo iznenadilo. Isto tako, ,jedna malo smiješna, no korisna informacija jer nikada se ne zna što nas može snaći; naime, ako naljutite ljamu, ona će svoj bijes pokazati na jedan malo drugačiji način - tako da će vas pljunuti.

Možda neki od vas znaju, a možda i ne, no svejedno je dobro spomenuti kako paunovi, kada žele zadiviti ženku, rašire svoje dugačko perje koje izgleda očaravajuće. Svako od pera ostavlja dojam kao da je precizno oslikano. Za čimpanze kažu da su najinteligentnija vrsta u zoološkom vrtu. Oni mogu naučiti bilo koju naredbu koja im se zada, pa tako čak mogu naučiti i jezik gluhonijemih. Ovo je samo mali dio onoga što smo naučili, a za sve ostale informacije i zanimljivosti dođite i sami istražiti naš zoološki vrt, čiji će vam zaposlenici rado odgovoriti na sva pitanja i dobro vas ugostiti.

Razgovor s gospođom Tihanom Škugor, zaduženom za edukaciju u ZOO-vrtu Osijek

Nakon kraja našeg posjeta zoološkom vrtu, našli smo malo vremena i skupili još zanimljivih informacija o njemu. Pa evo što smo saznali:

Koje je godine nastao zoološki vrt u Osijeku? 1955. godine.

Koliko ima životinja u našem zoološkom vrtu? 1083 životinjske jedinke.

Koliko ima zaposlenih i ima li volontera? Volontera nema, a zaposlenih ima četrdesetak.

Hoćete li dobiti i neke nove velike životinjske vrste poput slonova, žirafa itd.?

Pa neće tako skoro, pogotovo ne slonove jer se njima treba uvelike prilagoditi prostor.

Gdje su životinje bile smještene tijekom Domovinskog rata ?

Neke su od životinja bile ovdje, a neke su bile smještene i u susjednim zemalja.

I za kraj... naime, mnogi smatraju kako bi životinje trebale imati svoju slobodu u prirodnom staništu, da ne bi trebale biti zatvorene u kavezima. Mislite li da je to bolje? Ako ne, koja je prednost zooloških vrtova?

Naravno, svatko ima svoje mišljenje. I istina, sve životinje trebaju slobodu, no zoološki su vrtovi namijenjeni kako biste mogli doći i vidjeti neke od zaštićenih vrsta.

Paulina Vlainić

Novouređeni izložbeni kabineti i učionice

Malo morskog i londonskog daška u Slavoniji

Već ste sigurno svi primijetili novinu u našoj učionici biologije i kemije - to su novopostavljeni ormarići sa školjkama. Ove su školjke već neko vrijeme prisutne u našoj školi, samo do sada nisu bile izložene.

One pripadaju zbirci školjaka koje je naša umirovljena nastavnica Anica Krnjaković skupljala više desetaka godina. Napokon su dobile svoj dugočekani prostor kakav i zaslužuju. Možemo biti ponosni jer imamo neke od ljepših i rjeđih primjeraka koji dolaze iz mora diljem svijeta. Ipak najviše je naših, jadranskih primjeraka koji nisu manje lijepi, ni manje vrijedni. Nazivi na hrvatskom i latinskom jeziku nalaze se ispod samih školjaka pa ako vas zanima proučite ih. Za stručnu izradu ovih ormarića možemo zahvaliti našim domarima koji ni iz čega prave čuda, nastavnici Krnjaković koja je bila donor školjaka i ravnatelju koji je odobrio sve ove radove. Ne preostaje mi reći ništa drugo nego uživajte u ovoj našoj maloj izložbi morskog svijeta za koju malo koja škola može reći da ju posjeduje.

Trebamo se još pohvaliti da su i učionice hrvatskog i engleskog jezika u središnjem dijelu škole također dobile zasluženi makeover. I to je doprinos naših domara te nastavnice likovne kulture Sandre Marijanović, koja nam je uspjela dočarati djelić Londona.

Luka Švitek

Prometna jedinica naše škole

CSI: Frankopani

Ako se pitate što nam znači CSI, odgovor je Cestom Sigurno Idemo.

Možda su neki vidjeli djecu kako reguliraju promet u Divaltovoj i Frankopanskoj ulici - ta su djeca članovi školske prometne jedinice. Školska prometna jedinica nešto je poput prometne policije, osim što su u njoj učenici šestih i sedmih razreda. Oni su: Nora Bacelj, Ana Bek, Karla Horvat, Marin Knežević, Bruno Marušić, Gabrijel Periša, Dario Prekl, Matea Putnik, Maria Radoš, Klara Vargović, Bernard Vujnović, Dora Vujnović i Vladimir Vujnović. Prometničari su zaduženi za sigurnost djece na putu do škole.

Voditelj prometne jedinice nastavnik je tehničke kulture i informatike Ivo Grgić. Prometna je jedinica podijeljena u četiri grupe. Svaki prometničar ima svoju opremu, koja se sastoji od reflektirajućeg prsluka, bijele kape i rukavica te palice sa znakom stop. Također, svatko od njih ima iskaznicu na kojoj piše da su članovi prometne jedinice. Prometničari imaju svog para s kojim se šale i zabavaljaju, ali spretno i odgovorno odrade svaki zadatak.

Osim što dežuraju na pješačkim prijelazima u blizini škole, oni prate učenike do određenog odredišta. Tako su, naprimjer, pratili šeste razrede u zoološki vrt ili prvašiće u Dječje kazalište te tako pazili na njihovu sigurnost. Njihova je glavna zadaća bila zaustavljati promet dok su učenici prelazili pješačke prijelaze. Bilo je zabavno, lijepo smo se i, što je najvažnije, sigurno proveli.

Gabrijel Periša

Opremanje školske knjižnice

Knjižnica u novom ruhu

Iako je trebalo puno vremena, zajedničkim snagama, voljom i trudom uredili smo školsku knjižnicu te tako olakšali posao i ljepšali učenje generacijama koje tek dolaze. Sada je taj prostor puno ljepši, razigraniji i koristit će svima nama.

Od želje do ostvarenja

Novinari se inače okupljaju u našoj knjižnici, tamo se dogovaramo i maštamo, smišljamo nove i zanimljive teme te uređujemo i pišemo tekstove. Kako svi volimo da je prostor u kojem stvaramo uređen i uredan, ponekada pomognemo u poslićima školskoj knjižničarki, koja naporno odgovorno uređuje naš časopis. Ali ubrzo smo shvatili da se teško snalazimo u slaganju knjiga jer su one bile nabacane, a i knjižnici je bilo potrebno veliko spremanje. Cijelu je ovu ideju o uređenju knjižnice pokrenula naša školska knjižničarka, nastavnica Ana Šebo, čija je želja bila dosadnu prostoriju s puno razbacanih knjiga pretvoriti u potpuno novi dječji svijet. I po svemu sudeći, u tome je uspjela!

Priprema, pozor - akcija!

Dok je većina učenika uživala u zasluženom ljetnom odmoru, skupina školskih novinara volontirala je i marljivo radila kako bi knjižnica zasjala novim sjajem. Domari su nam pomogli premjestiti police iz jednog prostora u drugi te smo tako oslobodili prostor za čitaonicu, a svi smo skupa s tetama spremačicama prali, brisali i usisavali. Nakon mukotrpnog razvrstavanja očišćenih knjiga, umetali smo i raznobojne trake sa slovima, kako biste se lakše snašli na policama namijenjenima vašem uzrastu - M, D ili O. Sada se svatko od vas može snaći u knjižnici i naći lektiru ili neku drugu zanimljivu knjigu za sebe. Uložili smo maksimalan trud pa se nadamo da vam se sviđa.

To je ona ista knjižnica?!

Malo po malo, ona se stara školska knjižnica počela pretvarati u novu prostoriju s mnoštvom boja i knjiga koje su sada čiste i uredno složene. Iako smo volontirali i nismo očekivali ništa zauzvrat, nastavnica nas je nagradila uredničkom sobom posvećenojradu nas novinara! Također, u planu je detaljnije uređenje čitaonice - u kojoj se sada nalaze računala s pristupom internetu, audiovizualni, kreativni te kutak s dječjim časopisima, isto tako, 16 sjedećih mjesta za individualni ili skupni rad. Već su nam donacijom Body Gallery studio pilates stigle lopte za sjedenje, a učiteljica Vlatka Benki Brkić poklonila nam je tepih u kutku za čitanje dječjih časopisa. Iščekujemo i zidne naljepnice koje smo sami osmislili, a dar su Studija za uređenje interijera Boje doma.Tako sada možete u vedrijem prostoru učiti i čitati u miru ili naći nešto za školu na internetu, ako kod kuće ne možete. Našom marljivošću i željom za promjenom, knjižnica je poprimila potpuno novi izgled.

Tihana Grgić

Školski izbori za Gradsko vijeće učenika

Naši prvi izbori

Krajem školske godine u školu je došao dopis da svaka škola treba izabrati svoj kandidata za Gradsko vijeće učenika. Prionuli smo na organizaciju, odabrali kandidate i povjerenstvo, isprintali listiće i održali u Frankopanu prave male izbore.

Pravo glasa imali su svi učenici predmetne nastave. Kandidati iz svakog odijela birali su se na satima razrednika i na kraju ih je ostalo 9, po dvoje iz tadašnjih petih i šestih i troje iz sedmih razreda. Osmaši s kojima smo se onda opraštali bili su uključeni samo u stručno povjerenstvo. Tog sam dana kao član povjerenstva izašla ranije s nastave i došla u učionicu hrvatskoga jezika, gdje smo pripremili sve do zadnjeg detalja: listiće, popise kandidata i glasača, kutije za ispunjene listiće, čak i pribor za pisanje (koji su si glasači na kraju uzeli kao nagradu za sudjelovanje, haha).

Bilo je napeto i danima prije nagađalo se o pobjedniku. U brojanju su se iskazali muški članovi povjerenstva i na kraju psihologinja i ravnatelj te je rezultat konačno bio poznat. Nekoliko smo ga dana morali čuvati u povjerenju (jer smo mi ipak povjerenstvo). Između 9 kandidata iz tri generacije - Dunja Cindrić, Robert Čičak, Mario Ivanković, Vedrana Jakšetić, Filip Otković, Petra Raguž, Laura Slišković, Korina Štimac i Antonio Žulj - na kraju je s velikom prednošću pobijedila naša Laura Slišković, koja nas od tada predstavlja na Gradskom vijeću i u školu nam donosi vijesti učenika iz cijelog Osijeka.

Sara Grbešić

Projekcija filma "Dječak u prugastog pidžami" aktualizira tematiku holokausta

Ne dozvolite da se ponovi

Početkom smo se školske godine s nastavnicom Vesnom Štefičar zaputili u Kino Europa. Pogledali smo projekciju filma „Dječak u prugastoj pidžami“ koji se bavi temom holokausta i poslušali predavanje Branka Lustiga, kojemu je toga dana uručeno svečano priznanje „Počasni građanin grada Osijeka“. Gledajući pomalo šokantan film, ali i slušajući iskustva gospodina Lustiga koja su nas raznježila, naučili smo nešto novo i svakako izvukli pouke o strahotama koje su se događale za vrijeme Drugoga svjetskoga rata.

Nakon što smo sjeli na svoja mjesta i pripremili se za gledanje filma (koje je ovaj puta bilo bez kokica i čipsa), obratila nam se direktorica Festivala židovskog filma Nataša Popović. Poslušali smo njezinu pozdravnu riječ i zatim se upoznali s Brankom Lustigom, najuspješnijim osječkim filmskim djelatnikom svih vremena. Za svoj je rad do sada primio dva Oskara (za filmove Gladijator i Schindlerova lista). Nakon što je kao dijete na svojoj koži osjetio užase holokausta, svoj je život posvetio edukaciji i osvješćivanju ljudi o tome. Od 1955. godine snimio je stotinjak filmova. Zbog svoje uspješnosti i zalaganja primio je priznanje „Počasni građanin grada Osijek“ koje mu je uručio gradonačelnik Krešimir Bubalo u pratnji Židovske zajednice grada Osijeka. Slijedila je projekcija filma koji je snimljen prema istoimenoj knjizi Johna Boynea. Film nam pruža pogled na nacističku Njemačku iz perspektive osmogodišnjeg dječaka, sina nacističkog časnika.

Zatim smo poslušali o iskustvima koje je gospodin Lustig sam doživio. Naime, tijekom Drugoga svjetskoga rata odrastanje je proveo u nacističkom logorima, gdje je bio odvojen od obitelji i izložen teškom radu i traumatičnim iskustvima. Cijelo je vrijeme živio u uvjerenju da mu je majka mrtva, ali ju je na kraju rata ipak pronašao. Rekao nam je da bez puno sreće danas ne bi stajao pred nama. Puno je puta bio blizu smrti, ali ga je viša sila spasila. „Volio bih da se to sve nije dogodilo, ali još bih više volio da se više nikada ne dogodi. Put iz logora do ove pozornice je bio jako dugačak, ali nikada nisam zaboravio riječi onih koji su umirali. Uvijek su govorili neka mi koji preživimo govorimo o onome što se događalo i da ne dopustimo da se zaboravi.“ – rekao je za kraj.

Učenici pod dojmom

Film mi se svidio jer je bio jako lijep i poučan. Shvatila sam da ljude ne treba suditi po vjeri, rasi ili nacionalnosti jer nisu zaslužili kaznu zbog koga. Kraj je bio jako tužan i u kinu je sve utihnulo. Nismo očekivali tužan kraj jer su krajevi obično sretni. Priča koju nam je gospodin Lustig ispričao o tome kako je preživio rat bila je jako dirljiva. - Ana Granoša, 8. razred

Film mi se nije svidio jer su dječaci umrli. Osjećao sam se dobro, ali kraj me malo rastužio. Branko Lustig mi je bio simpatičan i ne mogu vjerovati koliko je "sreće" imao u životu. - Antonio Žulj, 7. razred

Sara Grbešić

Druženje uz priče naših baka i djedova

Božić davnih vremena

Božić je vrijeme veselja, ljubavi, darivanja... No, kako je to izgledalo prije 50, 60, pa čak i 70 godina? Odgovore su znali bake i djedovi učenika 3.c razreda, koji su nam pričali o Božiću kada su oni bili djeca. Druženje je organizirala njihova učiteljica Ana Mrđanović.Saznali smo mnogo toga, od jela koja su se pripremala za Božić, do ukrasa koji su počivali na jelki tih godina te uživali u priči i iskustvu.

Stara jela	Stari darovi	Stari ukrasi	Ostali običaji
hladetina, sarma	bomboni	bomboni umotani u papir	unošenje tri dijela Badnjaka
juha s rezancima od oraha, purica	suhe smokve ili šljive	pozlaćeni orasi	odlazak na misu polnoćku
bakalar, guska	naranče	ukrasi od slame	zajednička molitva
šape, medenjaci	orasi	suhe šljive	kićenje bora
uštipci, krancle	pleteni šalovi, kape, čarape		posipanje slame po tlu i igranje u njoj

Mia Jakelić

Zanimalo nas je...

Žvake na satu

Svima vam je sigurno poznata rutina "posjećivanja" koša za smeće i bacanja žvakaće gume. Nitko od nas ne razumije zašto nas nastavnici šetaju do koša ako glasno ne žvačemo žvaku i ne pravimo balone. Po bontonu žvakanje i mljackanje je nekulturno i neprimjereno u društvu, prilikom razgovora ili za stolom. Mi učenici, znatiželjni kao i uvijek, pitali smo svoje učitelje zašto?

Suzana Biondić, nastavnica biologije:

Mislim da je vrlo nepristojno i nepotrebna radnja za vrijeme nastave. Dopuštam da učenik ima žvaku ukoliko u tišinižvače i ne puše balone. Ne kažnjavam ih, već im lijepo kažem da imaju dvije mogućnosti: progutati ju ili baciti s papirom u koš.

Goran Lončar, nastavnik fizike:

Moje mišljenje o žvakanju žvake na satu očito nije pozitivno, što oni kojima predajem fiziku već dobro znaju! Ako neće žvakati i praviti balone, onda im žvaka ni ne treba . Ako učenik radi sve to što je navedeno pa to još pomnožimo s 30-ak učenika u razredu, rezultat je prevelika buka i uvjeti koji nisu za rad. Na kazni još radim. Za sada najuporniji za vrijeme sata bace i po 5-6 žvakača.

Juliana Mađarić, vjeroučiteljica:

Žvakanje žvake je nepristojno i nekulturno. Dopuštam žvaku ako je neprimjetno, ali učenici često zaborave na to . Rijetki su ti koji nepristojno žvaču pa ih upozorim prije sata. Nije pristojno ni jesti ni piti pa ni žvakati jer „puna su ti usta“ pa kako onda misliš razgovarati s nekim. Nažalost, to nije samo problem s učenicima, već se zna dogoditi i odraslima. Kazna? Prošetam ih do koša nekoliko puta. Oni uporniji očiti mi „nešto“ žele reći.

Zaključak: ukoliko ste kulturni i ne mljackate nitko vas neće kazniti. Zapamtimo i nemojmo više puniti koševe našim žvakama.

Maja Getto