Odlična ideja i lijepa gesta
Tenisice za prijatelja
Našom se školom pronio glas o akciji skupljanja starih tenisica za djecu iz Afrike. Tenisice je darovalo 50-ak učenika brižnih nižih razreda. U dogovoru s organizatorom akcije patike iz čitave naše županije su u paru zavezane i otpremljene na dogovoreno mjesto, otamo će biti poslane u Afriku.
Prema našoj procjeni prikupljeno je oko 200 tenisica, a i nešto druge obuće. Iako smo imali malo vremena, odaziv je bio dobar. Lijepo je bilo vidjeti djecu koja su se s ljubavlju odricala svojih starih tenisica i podarila ih djeci koju uopće ne poznaju i kojima su te tenisice bile potrebne. Još je ljepše znati da ste omogućili osmijeh. Zapamtite - uvijek je ljepše darivati, nego primati.
Maja Getto
Zajednički smo obilježili Dan zaštite životinja i Dan djece
Kad se slože dječja ruka i životinjska šapa
Ove smo godine u listopadu odlučili zajednički obilježiti Dan zaštite životinja i Dan djece. Naši su učitelji, knjižničarka, psihologinja i pedagoginja pripremili radionice kroz koje smo naučili puno o sebi, ljudima oko nas i životinjama.
Iako nam "ekipa" iz Azila za napuštene pse nije strana i često se trudimo pomoći im da se brinu za svoje četveronožne štićenike, ovom smo se prilikom posebno angažirali. Donacije za Azil, ali i Udrugu "Maca", skupljale su se u svim razredima. Krajem akcije našlo se tu nešto kuna (pohvaljujemo 3.b koji je sam skupio 50 kuna!), nešto hrane, koji povodac i dekica.
Laurin Ralf
Četvrti i šesti razredi su kroz nastavu hrvatskog i stranog jezika obradili temu odnosa prema životinjama. Među pismima kućnom ljubimcu, pjesmicama i sastavima našlo se divnih radova, a jedan bismo posebno voljeli podijeliti s vama. (pogledaj ispod teksta). Njihove smo najbolje uratke poklonili osječkom Azilu.
Tara i Ena
U razrednoj se nastavi razgovaralo o suosjećanju prema drugoj djeci i životinjama, a nakon što su temu dobro raspravili, izradili su povelju - po uzoru na onu o dječjim pravima - o pravima kućnih ljubimaca. Također su napravili novu kasicu za donacije Azilu i Udruzi "Maca", koja će imati svoje trajno mjesto u školi.
Buvara
I nakon što je prošao taj dan našu su školu krasili plakati „Vrijednosti koje životinje unose u naš život“, „Važnost kućnog ljubimca“ i „Empatija“ (usput smo i naučili značenje te velike riječi :)), kao i fotografije natječaja „Moj kućni ljubimac“, koji je organizirala naša knjižničarka. Slike svih kućnih ljubimaca, a baš ih je bilo raznih, i njihovih vlasnika bili su lijep ukras na našim školskim hodnicima. Pobjednici su foto-natječaja: 1. mjesto Laura Koprivnjak i Ralf (i po broju kućnih ljubimaca!), 2. mjesto Ena Primuš i Tara i 3. mjesto Vjeran Špringer i Buvara. Čestitamo, a nagrade vas čekaju u knjižnici!
Veseli smo što smo ponovno uspjeli jedni drugima usaditi osjećaj empatije (eh, sad mogu iskoristiti tu veliku riječ) prema svojim prijateljima i životinjama.
Sara Grbešić
Dragi psiću!
Piše ti jedan Mario. Vidio sam te kako usamljen lutaš gradom u potrazi za hranom i toplim domom. Kad sam te vidio kako se treseš od hladnoće, odlučio sam te pozvati k sebi. Ne volim gledati napuštene životinje jer nitko ne zaslužuje tako živjeti.
Vjerujem da će ti kod mene biti lijepo i da ćemo postati dobri prijatelji. Ja nemam ni brata ni sestru pa će mi dobro doći tvoje društvo. Hranit ću te, čuvati, voditi u šetnju i veterinarima kad budeš bolestan. Možemo uvježbati i neke trikove pa možda jednom nastupimo u Super talentu. Moj će ti tata napraviti kućicu da se više ne smrzavaš. Kad narasteš, pokazat ću ti gdje je moja škola pa ćeš me moći svakog dana otpratiti, a poslije nastave dočekati.
Jedva čekam tvoj dolazak. Dođi što prije! Moja je adresa: Novogradiška, Osijek.
P.S. Voli te Mario
Mario Bruno Bednar, 6. razred
Posjet i donacija Azilu za napuštene pse
Plemeniti osječki gonič tramvaja
Svi posjetitelji naše knjižnice mogli su na knjižničarkinu stolu vidjeti kasicu za dobrovoljne priloge za Azil za napuštene pse u Nemetinu. Kada se kasica napunila našim donacijama, „naoružali“ smo se limenkama hrane za pse, keksićima za pse i, naravno, kasicom punom novca i uputili se u Azil. Tamo smo upoznali razne pse koje smo počastili keksićima. Upoznali smo i jednu volonterku – Zrinku te smo joj postavili nekoliko pitanja.
Zašto ste se odlučili volontirati u Azilu?
Prije dvije godine došla sam ovdje samo iz znatiželje. Vidjela sam kako psi tužno žive i odlučila sam se ovdje vraćati i pomagati psima.
Imate li neki drugi posao uz volontiranje?
Trenutno sam nezaposlena, ali po zanimanju sam profesorica hrvatskoga jezika i povijesti.
Koliko vremena tjedno provedete u Azilu?
Ne dolazim u baš svaki dan, ali tu sam svakako svaki drugi dan. Obično radim par sati na dan, ali kada organiziramo neku radnu akciju ovdje sam od 6 ujutro pa sve do mraka.
Koliko je pasa u Azilu?
U azilu je trenutno oko 250 pasa. Azil je pun pasa pa nismo u mogućnosti primiti još pasa, osim nekih iznimaka (bolesnih pasa, štenaca itd).
Ima li u Azilu više ženki ili mužjaka?
Nažalost, ima više ženki. Većina ljudi uzima mužjake zato što ne žele štence. Zato mi steriliziramo ženke tako da one ne mogu rađati štence , a mužjake kastriramo.
Koliko se pasa udomi na mjesec?
U prosjeku se udomi oko 20 pasa.
Kako se financirate?
Financiramo se tako što prodajemo rabljenu odjeću, organiziramo zabave na kojima nam gostuju osječki DJ-i i sviraju osječki bendovi, organiziramo prodajne izložbe i štandove,… Imamo još puno načina za pribavljanje sredstava.
Imate li dovoljno sredstava za vođenje Azila?
Imamo ono osnovno. Svaki pas ima svoju kućicu, nisu gladni i imaju veterinarsku pomoć.
Što najviše treba Azilu?
Azilu najviše treba volontera. Onih ljudi koji su spremni posvetiti svoje vrijeme, energiju i ljubav ovim tužnim psima.
Koliko hrane trebate dnevno?
Trebamo oko 25 kilograma hrane dnevno.
Jesu li psi u Azilu cijepljeni?
Svi psi u azilu su cijepljeni i mikročipirani.
Koji su najčešći problemi s kojima se susrećete u Azilu?
Najčešće je to nedostatak novčanih sredstava kojima bismo psima poboljšali život.
Koja vam je najdraža vrsta pasa?
Takozvani Plemeniti osječki gonič tramvaja – pasmina koju smo u šali izmislili kako bi označili sve moguće pse mješance, kojih najviše i imamo.
Koji vam je pas u Azilu najdraži?
Teško pitanje. Iz svakog dvorišta imam po jednog najdražeg psa. :)
Jeste li udomili psa iz Azila?
Udomila sam jednog psa. On je mješanac. Mislim da će mu biti dobro kod mene.
Ima li rasnih pasa u Azilu?
Ima rasnih pasa , a najčešće nam dolaze dalmatineri i njemački ovčari jer im treba mnogo prostora i bar 5 kilometara dnevno kako bi se istrčali.
Kako psi najčešće dospiju u Azil?
Najčešće ih ostave neodgovorni ljudi koji se više ne mogu i ne žele brinuti o njima Jako je velika odluka imati psa. Jedan pas u prosjeku živi 10 do 15 godina, tako da je imati psa odgovornost koja traje 15 godina.
U Azilu nam se jako svidjelo i voljeli bismo ovdje češće dolaziti. Nakon posjeta Azilu dugo smo razgovarali i razmišljali o tim lijepim životinjama. Svima bismo htjeli poručiti da, umjesto da nagovaraju roditelje da im kupe psa, bolje udome psa.
Mali novinari
Promocije dobrih djela
Ne prihvaćaj nevolju koju možeš promijeniti
I kroz ovu nas je školsku godinu u školskoj knjižnici pratila "kasica" za donacije. U njoj smo vrijedno skupljali sve naše zakasnine, a glavni nam je cilj bio prikupiti novac za osječki Azil i Udrugu „Maca“.
Prilika nam se ukazala u prosincu ove godine kada smo prikupljeni novac donirali na promocijama njihovih kalendara u Knjižari „Nova“. Naime, prikupljeni će novac pomoći u liječenju napuštenih pasa i mačaka, a ostatak će se novca iskoristiti za hranu i gradnju kućica. Lijepo je znati da je naša eko-škola sudjelovala u toj predivnoj akciji spašavanja života malih bića, koja nisu nimalo kriva za svoju zlu sudbinu. Pomoći u spašavanju nečijeg života je zaista divan osjećaj, veoma smo ponosni na to, a zahvaljuju nam i „lica s naslovnice“ – psi i mačke koje će zbog vaše donacije imati bolju priliku za život. Fotografije u kalendarima snimljene su na raznim lokacijama grada Osijeka, a uz fotografiju stoji i priča o junaku mjeseca. Neobično je kako ljudi priželjkuju razne materijalne stvari, a nisu ni svjesni da bi taj novac mogli potrošiti na drugačiji način i donirati u ovakve svrhe, uz to usrećiti i sebe i životinje. Danas našu knjižnicu i nekoliko učionica krase kalendari koji će možda potaknuti učenike da udome svojeg novog, vjernog, najboljeg prijatelja!
Ena Primuš
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Školska liječnica: dr Ivana Balta Medicinska sestra: Barbara Šencaj
Adresa E pošte: zz-skolska-medicina-04-os@zzjzosijek.hr
Adresa: Drinska 8
Broj telefona: 225 752
Radno vrijeme: Ponedjeljak i utorak 13.00 - 20.00
Srijeda i četvrtak 7:00 - 14.00
Učitelji |
> Skole.hr |
> eTwinning |
> Ettaedu.azoo.hr |
> Meduza CARNet |
> CARNet alati |
> CM liga |
> Školska knjižnica |
Učenici |
> Kiddle |
> E-lektire |
> Upisi u SŠ |
> Plavi telefon |
> Hrabri telefon |
> Mrežna Radost |
> Facebook knjižnice |
> Digitalna knjižnica |
> Matematički kutak na... |
> Školska knjižnica |
> Aplikacija "Stella" |
Roditelji |
> 5 za net |
> Red Button MUP |
> Centar za sigurniji net |
> Katalog Školske knji... |
> UNICEF Hrvatska |
> Eko Škole |
> Čitaj mi! |
> Izviđački klub "Javor" |
> "Sidro" -savjetovali... |