Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek

Drugi dan posjetili smo Memorijalno groblje gdje smo čuli neke osnovne podatke vezene uz samo groblje te o  herojima Domovinskog rata Blagi Zadri i Marku Babiću. Na Memorijalnom groblju podignuto je 938 bijelih mramornih križeva u spomen žrtvama Domovinskoga rata. Vidjeli smo spomenik u čijoj je sredini „zračni“ križ i vječni plamen.  Posjetili smo „Ovčaru“ gdje je podignut spomenik za više od 200 ljudi ubijenih za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku 1991. godine. U Spomen domu „Ovčara“ Vukovar mogli smo vidjeti imena i fotografije svih ljudi kojima smo došli odati počast. U Spomen domu hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti (tzv. Groblje tenkova) poslušali smo predavanje o hrvatskim braniteljima. U Memorijalnom centru Domovinskog rata  naučili smo osnovne informacije o minama. Imali smo priliku ući u tenk, bojni avion, brod i vozilo koje je prevozilo ranjenike u bolnicu. U muzeju smo vidjeli oružje tada korišteno, novinske članke, pogledali slike te  pročitali imena svih pogubljenih ljudi. U vukovarskoj bolnici pogledali smo kratak film o bolnici 1991. u kojemu je doktorica Vesna Bosanac, koja je u to vrijeme radila u bolnici, ukratko ispričala kako se sve odvijalo. Pročitali smo dnevnik napisan na pločicama koji je opisivao stanje u bolnici tijekom najtežih mjeseci. Prošli smo kroz sobe u kojima gipsane figure ljudi prikazuju atmosferu u bolnici. Poslušali smo predavanje o vrijednostima mira te se prisjetili naučenih informacija  uz kviz za učenike „Živjeti Vukovar“.

Za kraj navela bih priču heroja i ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića koju nam je ostavio u nasljeđe, a kojom nas je poučio o onom što je bilo, te nam dao nadu u bolju budućnost.

                                                        PRIČA O GRADU

 Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.

Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?

 Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. A grad, za nj ne brinite, on je svo vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.

Grad – to ste vi.    

Leda Kasabašić, 8.c