Osnovna škola prof. Filipa Lukasa Kaštel Stari

Don Jakoslav Banić

U ponedjeljak, 27. svibnja, našu je školu posjetio don Jakoslav Banić, misionar i svećenik.

Na internetu smo  pronašli da je don Jakoslav rođen 17. srpnja 1978. godine u Splitu, a djetinjstvo i mladost je proveo u Kaštel Gomilici. I prije nego je postao svećenik, privlačilo ga je misijsko poslanstvo, pa je tako 2002. godine posjetio naše misionare u Tanzaniji i tamo se približio misionarskom životu. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije se zaredio 2004. godine u Solinu. Nakon što se zaredio, bio je dvije godine župni vikar u Kaštel Kambelovcu, a onda 16 godina župnik u Dubravi i Sitnom Gornjem. 2022. godine odlazi u misiju u Ugandu i to u najsiromašniju pokrajinu Karamoje gdje čak ni svećenici iz Ugande ne žele ići. U toj pokrajini živi milijun i dvjesto tisuća ljudi na rubu potpunog siromaštva i gladi.

Dočekali su ga učenici svih uzrasta i pozorno su slušali njegove riječi.

Na početku se zahvalio našoj školi, ravnateljici, učiteljicama i nama učenicima, na prikupljenom novcu od akcije „Cvijet za Ugandu“ koju smo proveli u školi i u župi sv. Ivana Krstitelja u Kaštel Starom! Prikupljenih 2000 eura pomoći će školovanju velikog broja djece.

Prilikom posjeta našoj školi pričao je kako djeca u Ugandi teško žive. Rekao nam je da se djeca tamo ne rađaju u bolnicama, nego na livadama, u kućama, odnosno gdje god majka počne rađati. 5 godina ih navrši samo 20%. Umiru od bolesti i gladi. Samo 15% djece može ići u školu, a tamo škola košta oko 100 eura osnovna, a 200 srednja. Djeca su sretna kad idu u školu zato što je nekima obrok u školi jedini obrok u danu, dobiju tri graška po djetetu i malo pure. Osim obroka u školi, dobiju mjesto za spavanje, ali za krenuti u školu moraju znati oprati svoju odjeću/odijelo. Znaš li ti oprati svoju odjeću? 

Kada nema hrane, skupljaju travu i lišće sa stabala koje onda kuhaju kao obrok. Piju mlijeko i kravlju krv da bi mogli preživjeti teške vrućine koje tamo vladaju kad su pastiri. Kada im ponudite bombon, pitat će ima li još jedan za svog prijatelja, a kada dobiju taj slatkiš budu jako zahvalni. Čak će i nekoliko dana kasnije, kada vas susretnu na cesti, trčati za vama i pozdravljati vas. Žive skupa u skromnim kućama načinjenim od grana sa slamnatim krovovima. Svoju mlađu braću i sestre često nose na leđima i brinu se o njima. Mole za kišu i često nemaju dovoljno hrane. Školski praznici su im samo kada padne kiša jer onda moraju pomagati svojim roditeljima s poljoprivredom.

Djeca tamo vole nogomet, rekao nam je don Jakoslav, prave loptu od bačene tkanine. Motaju tkaninu sve dok ne postane dovoljne veličine i onda ju zavežu.

Rekao nam je da je Hajduk darovao 5 nogometnih lopti te da su ih odnijeli djeci u Ugandi, bili su jako zahvalni.

Unatoč svemu, djeca su tamo uvijek  zahvalna i nasmijana, pjevaju i slave Život!  Uvijek misle na druge, nikada neće uzeti ako nema za drugoga. Jesi li ti zahvalan kao djeca u Ugandi, možeš li biti?

Lucija Gotovac i Ante Parčina- Rešić