Osnovna škola Garešnica

OSNIVANJE ŠKOLE

Prvi počeci školstva u Garešnici zabilježeni su između 1770. i 1775. godine. Škole su osnivane u mjestima gdje su smještene kapetanije Vojne krajine. U to vrijeme to su Garešnica, Vukovje, Tomašica i Bršljanica.

Škole su smještene u vojnim stražarnicama ili streljanama (tzv. šicanama), a prvi učitelji su krajiški kapelari, pismeni vojnici, zvonari, orguljaši ili pimeni seljaci. Školsku općinu činila su mjesta Garešnica, Kapelica i Ciglenica

U školama se učio vjerunauk, čitanje, pisanje, četiri računske operacije i njemačka gramatika. Ispiti učenika provode se polugodišnje, a ispitnu komisiju čine pukovnijski časnik, upravni satnik, mjesni župnik i nadučitelj. Krajinska škola u Garešnici bila je smještena u kapetanijskoj stražarnici (danas parkiralište pred općinom) do 1888. godine.

Početna elementarna škola osnovana je u Garešnici 1827. godine

Nastava u dvogodišnjoj školi je na hrvatskom jeziku, cjelodnevna je i izvodi ju jedan učitelj sa završenim dvogodišnjim tečajem.

Nova zgrada namjenjena samo za školu sagrađena je 1827. godine. Imala je jednu sobu za 60-ero djece oba spola, te dvije male sobe, kuhinju i smočnicu koje su bile stan učitelja. Oko 1868. godine zgrada je djelomično izgorjela zajedno s stanom učitelja HERCEGA, prvog zabilježenog učitelja u Garešnici.

Zgrada prve škole nalazila se na zemljištu današnje Srednje škole August Šenoa u Garešnici i kao jednorazredna škola radila je od 1827. do 1887. godine.

Školski propisi iz 1845. godine, Sistem početnih učionica (System sholarum elementarium), određuje da elementarne škole rade u jednoj učionici svaki dan osim nedjelje - prije podne tri sata i poslijepodne dva sata. Školski praznici traju najviše 6 tjedana. Obveza pohađanja škole obuhvaća djecu od 6 ili 7 godina, zaključno do 12 godina, a nepolazak škole kažnjava se globom. Školom upravlja mjesni župnik koji predaje katekizam.

Od 1885. godine škola od seoske postaje općinska, a od 1887. godine zbog povećanja broja djece uvodi se dvorazredna. To je i vrijeme izgradnje nove jednokatne školske zgrade s dvije učionice (1887.-1888.). U to vrijeme službujući učitelj je stražmeštar Dragutin Jambrušić (1875.-1889.) koji je zaslužan (osim za gradnju škole) i za redovito vođenje školske spomenice. Zgrada te škole nalazila se u današnjoj Nazorovoj ulici na prostoru stambene zgrade broj 10.

SEDMOGODIŠNJA ŠKOLA

1947.  godine Kotarski narodni odbor u Garešnici donosi odluku o spajanju Osnovne škole u Garešnici i Niže realne gimnazije u sedmogodišnju školu.

Obveza pohađanja nastave je od 7 do 14 godina. Nastavno gradivo od V. do VII. razreda je isto kao za gimnazije od I. do III. razreda.  Nakon VII. razreda polaže se mala matura. Niže razrede čine razredni odjeli od I. do IV. razreda, a više od V. do VII. razreda. Svi učenici iz Garešnice i Ciglenice koji su završili IV. razred moraju se upisati u V. razred. Iz gimnazije u sedmogodišnju školu prelaze raditi Juraj Grgić, Jelena Piškur i šimun Haistor. Niži razredi polaze nastavu u straoj školskoj zgradi iz 1887. godine. Zgrada stare škole više puta je adaptirana.  Prvobitna zgrada imala je na katu dvije velike učionice. U prizemlju je bio stan za učitelja i jedna učionica, podrum i u dvorištu mala štala.

U učionicama su bili drveni podovi i klupe s tintarnicama (u nekim razredima za tri učenika). katedra je bila izdignuta za 30 cm iznad razreda, iza katedre je bila ploča i sva tadašnja pomagala.

Dvorište je bilo ograđeno drvenom ogradom. Do ulice su bile zasađene jabuke i velika višnja uz ograđeni bunar. Najslađe su bile kruške gospođe Olge Kubec, susjede škole. Ispod dvorišta je bio vrt u kojem je svaki razred imao oglednu parcelu kojom se natjecao za najbolji vrt. Nekadašnja štala u kojoj je učitelj Rak držao  jednog konja za kočiju i dvije krave, preuređena je zalaganjem učitelja Zvonimira Šerbedžije u tehnički praktikum u kojem se turpijalo, učilo fotografirati, razvijati fotografije i voziti moped.

Učitelj Dragutin Rak službovao je u Garešnici od 1913. do 1940. godine. Zaslužan je za gradnju triju škola: u Kapelici, Kostanjevcu i Bereku. Obveza učitelja bila je sviranje orgulja u crkvi i tu obvezu je vršio do dolaska svećenika Novaka. Za vrijeme njegova službovanja postavljena je spomen ploča povodom stogodišnjice škole (1927) koja danas stoji u školskom predvorju.

1947./1948. školske godine održavaju se pri školi analfabetski tečajevi, trgovčki, knjigovodstveni, mlinarski i tečajevi za V. i VI. razrede sedmgodišnje škole.

1948./49. školske godine organizirano je prvo maturalno putovanje (Bled-Bohinj-Postojna-Soška dolina (Trenta)-Rijeka-Opatija-Rab-Zadar-Split-Lika) u trajanju od 6 do 19. lipnja 1949. godine.

1950. godine počela je raditi školska mliječna kuhinja u kojoj su glavna jela bila mlijeko i jaja u prahu, marmelada iz drvenih kištrica i čaj, sve iz donacije OUN-a.

OSMOGODIŠNJA ŠKOLA

Zakonom o osmogodišnjem obrazovnom školovanju iz 1950. godine, školske godine 1951./52 sedmogodišnja škola postaje osmogodišnja. U nižim razredima uvodi se praksa da jedan učitelj vodi učenike od I. do IV. razreda, a razredna vijeća nižih i viših razreda imaju odvojene sjednice.

1.9.1958. godine Narodne osmogodišnje škole Garešnica, Kaniška Iva i Zdenčac postaju Centralna osnovna škola u Garešnici, a od 1959./60 Centralna škola ima 12 područnih škola (dvije s osam razreda, ostale s manje, a najviše četverorazrednih).  Danas radi sedam područnih škola.

1961./62 školske godine otvara se Gimnazija u Garešnicic i dio nastavnog kadra odlazi raditi u gimnaziju.

Osnovna škola u Garešnici uvijek je imala problem prostora (taj problem je prisutan i danas) stoga se radilo u tri smjene i tri zgrade (stara škola, gimnazija, nekadašnji Sokolski dom i pojedini adaptirani prostori). U razredima je bio velik broj učenika. Te godine IV. razred broji 55 učenika, a svi razredi od V. do VIII. po 40 učenika.

Današnja osnovna škola Garešnica u Kolodvorskoj ulici br.4 građena je u nekoliko navrata i djelomično useljena u šk. god. 1963./64

Od 1967. godine Osnovna škola Garešnica nosi ime OŠ Branko Horvat, po partizanskom omladincu iz Garešnice, a u skladu s tadašnjom praksom davanja imena javnim ustanovama. Svi razredi preseljavaju u današnju školsku zgradu i prelazi se na kabinetsku nastavu. Zgrada stare škole je prodana i srušena.

1971./72. šk. god.  dograđene su dvije učionice između zgrada gimnazije i Osnovne škole, kotlovnica za centralno grijanje i uređne je školski restoran u podrumu škole.

Od 1978. do 1981 gradi se sportska dvorana za potrebe Osnovne i Srednje škole. U prostorijama škole radila je zubna ambulanta za učenike, a dio učenika putnika prevozio se školskim autobusom i kombijem. Unutrašnjost škole osuvremenjivala se, prema mogućnostima, modernim sredstvima i pomagalima - od element filmova i 8mm projektora iz 1975., do informatičke učionice 2000. godine. Zidovi i prostori ove škole odisali su i odišu žarom mladosti i trudom učitelja.

26. lipnja 1927., 100-ta godišnjica škole u Garešnici.