U sklopu školskog projekta „Sokol grad“ učenici Područne škole Dubravka su 29. rujna imali terensku nastavu na tu temu. Učiteljice su ih tog jutra umjesto u školi dočekale podno „Soko kule“. Krenuli su u obilazak najprije se zaustavivši pokraj crkve Male Gospe. Sokol grad se u davna vremena uzdigao na čvrstoj stijeni zahvaljujući marljivim i spretnim rukama onih koji su kamen po kamen nizali i izgradili tu dunavsku ljepotu. Kamenom popločeni puteljci odveli su ih do sjeverne strane utvrde, pravog mjesta za jutarnju tjelovježbu. Bilo je vrijeme za utvrditi neka stara znanja i usvojiti nova. Učenici su prepričavali sve ono što znaju o Sokol gradu, a učiteljice su njihova znanja proširile novim pričama. Proučavali su oruđa koja su služila u samoobrani, prostorijama koje se nalaze unutra, ljudima koji su nekoć tu živjeli. Okom sokolovim budno su promatrali sve oko sebe i slušali priču o imenu brda koje štiti leđa Sokolu. Najviše ih se dojmila legenda o ljubavi između kaštelana Stjepana i Livije, kćeri cavtatskog namjesnika. Nakon odmora i igre ispred njih je bio novi zadatak. Uživljeni u svoje uloge graditelja, baš poput onih  pravih izgradili su svoj Sokol grad na papiru. Zadovoljni i sretni pješice su se uputili prema školi gdje su ih dočekali roditelji. Sutradan, na satu nastave Hrvatskog jezika svojim literarnim radovima izrazili su sve ono što ih se najviše dojmilo. Bio je to jedan jako poučan i zanimljiv dan za sve. Ovim putem zahvaljujemo se roditeljima koji su sudjelovali u istraživanju prošlosti Sokol grada i tako obogatili naša iskustva.

U sklopu školskog projekta „Sokol grad“ učenici Područne škole Dubravka su 29. rujna imali terensku nastavu na tu temu. Učiteljice su ih tog jutra umjesto u školi dočekale podno „Soko kule“. Krenuli su u obilazak najprije se zaustavivši pokraj crkve Male Gospe. Sokol grad se u davna vremena uzdigao na čvrstoj stijeni zahvaljujući marljivim i spretnim rukama onih koji su kamen po kamen nizali i izgradili tu dunavsku ljepotu. Kamenom popločeni puteljci odveli su ih do sjeverne strane utvrde, pravog mjesta za jutarnju tjelovježbu. Bilo je vrijeme za utvrditi neka stara znanja i usvojiti nova. Učenici su prepričavali sve ono što znaju o Sokol gradu, a učiteljice su njihova znanja proširile novim pričama. Proučavali su oruđa koja su služila u samoobrani, prostorijama koje se nalaze unutra, ljudima koji su nekoć tu živjeli. Okom sokolovim budno su promatrali sve oko sebe i slušali priču o imenu brda koje štiti leđa Sokolu. Najviše ih se dojmila legenda o ljubavi između kaštelana Stjepana i Livije, kćeri cavtatskog namjesnika. Nakon odmora i igre ispred njih je bio novi zadatak. Uživljeni u svoje uloge graditelja, baš poput onih  pravih izgradili su svoj Sokol grad na papiru. Zadovoljni i sretni pješice su se uputili prema školi gdje su ih dočekali roditelji. Sutradan, na satu nastave Hrvatskog jezika svojim literarnim radovima izrazili su sve ono što ih se najviše dojmilo. Bio je to jedan jako poučan i zanimljiv dan za sve. Ovim putem zahvaljujemo se roditeljima koji su sudjelovali u istraživanju prošlosti Sokol grada i tako obogatili naša iskustva.