Gordana Kuterovac-Jagodić, docentica na Katedri za razvojnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, objašnjava da je problem u tome što djeca ne razlikuju reklame od programa. "Djecu bombardiraju raznim propagandnim porukama, i to većinom za proizvode koje njima ne trebaju ili im čak škode", kaže docentica Kuterovac-Jagodić. Napominje da djeca sve te proizvode u trgovini primijete i traže da se kupe. Kaže kako utjecaj reklama na djecu ovisi o njihovoj dobi, no da ih ona počnu zamjećivati vrlo rano.

Dakle, djeca su premlada da shvate što je uopće reklama, ali pamte i pjesmice i likove. Djeca ne razumiju da lutkica iz reklame u zbilji ne hoda niti govori. Ne znaju da svi ti slatkiši nisu dobri za zdravlje.

Kuterovac-Jagodić upozorava da roditelji moraju djeci objasniti čemu služe reklame. "Budući da se u programu reklame samo nadovežu na crtić ili seriju, roditelj je taj koji djetetu treba naglasiti da dolazi propaganda", objašnjava docentica. Kaže da bi i u trgovini roditelj trebao pokazati djetetu autić čija ga reklama toliko veseli ne bi li dijete vidjelo da je u zbilji manji te da se ne kreće sam od sebe.

Gordana Kuterovac-Jagodić kaže da djeca jednostavno padaju na sličice, pa će u trgovini uvijek izabrati proizvod s crtanim likom, pa makar bila riječ i o deterdžentu za pranje rublja o kojem djeca nemaju pojma.

Zbog svega toga u Zakonu o zaštiti potrošača stoji: "Zabranjeno je oglašavanje koje prouzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu u djece te koje djeci upućuje poruke ili dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva." Vesna Brčić-Stipčević kaže da je problem samo u tome što se zakona nitko ne drži te da se prekršitelje vrlo rijetko i blago sankcionira, piše Vjesnik.

Gordana Kuterovac-Jagodić, docentica na Katedri za razvojnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, objašnjava da je problem u tome što djeca ne razlikuju reklame od programa. "Djecu bombardiraju raznim propagandnim porukama, i to većinom za proizvode koje njima ne trebaju ili im čak škode", kaže docentica Kuterovac-Jagodić. Napominje da djeca sve te proizvode u trgovini primijete i traže da se kupe. Kaže kako utjecaj reklama na djecu ovisi o njihovoj dobi, no da ih ona počnu zamjećivati vrlo rano.

Dakle, djeca su premlada da shvate što je uopće reklama, ali pamte i pjesmice i likove. Djeca ne razumiju da lutkica iz reklame u zbilji ne hoda niti govori. Ne znaju da svi ti slatkiši nisu dobri za zdravlje.

Kuterovac-Jagodić upozorava da roditelji moraju djeci objasniti čemu služe reklame. "Budući da se u programu reklame samo nadovežu na crtić ili seriju, roditelj je taj koji djetetu treba naglasiti da dolazi propaganda", objašnjava docentica. Kaže da bi i u trgovini roditelj trebao pokazati djetetu autić čija ga reklama toliko veseli ne bi li dijete vidjelo da je u zbilji manji te da se ne kreće sam od sebe.

Gordana Kuterovac-Jagodić kaže da djeca jednostavno padaju na sličice, pa će u trgovini uvijek izabrati proizvod s crtanim likom, pa makar bila riječ i o deterdžentu za pranje rublja o kojem djeca nemaju pojma.

Zbog svega toga u Zakonu o zaštiti potrošača stoji: "Zabranjeno je oglašavanje koje prouzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu u djece te koje djeci upućuje poruke ili dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva." Vesna Brčić-Stipčević kaže da je problem samo u tome što se zakona nitko ne drži te da se prekršitelje vrlo rijetko i blago sankcionira, piše Vjesnik.