Jeste li znali da smo svi različititi, a opet tako isti? Ma naravno da jeste! Mi smo tu svima poznatu tvrdnju ipak otišli provjeiriti među učenike OŠ Goljak, a njihovi su učenici to isto učinili kod nas.
U utorak 17. svibnja posjetili smo njihovu školu. Družili se s njima tijekom njihova učenja u boravku i tijekom jednog školskog sata koji za razlikuje od našeg jer traje 40 minuta. No, i tamo nastavnici ispituju, provjeravaju domaće zadaće, a učenici  se pokušavaju izvući na sve moguće načine. Potom su učenici OŠ Goljak svratili k nama u četvrtak 19. svibnja te primijetili kako se sve razlikuje u tih pet minuta sata. 
Priznajemo, još su neke razlike...oni uče u školi u boravku, a mi kod kuće, njih je u razredu oko 7 nas oko 20, njima je potrebna pomoć pri svladavanju stepenica nama pri svladavanju pravila ponašanja s osobama s invaliditetom. Kada smo se udružili i jedni drugima pomogli u onome što nam teže ide,  shvatili smo da su sve ograničenja premostiva i da tvrdnja s početka zbilja stoji. 
Svi smo različiti u potrebama, ali uz međusobnu pomoć postajemo isti. 
Hvala OŠ Goljak na ugodnom druženju!