Učenice i učenici 8.a;  Vukovarski vodotoranj, rad profesora Slavka Bratića

Ove školske godine snimili smo dokumentarni film Dijete Vukovara u kojem je glavnu ulogu imala gospođa Vanja Papa koja je kao djevojčica morala napustiti grad Vukovar i svoje prijatelje te otići u progonstvo. Njezin je otac ostao braniti grad. Ovim putem još jednom zahvaljujemo na ljubaznosti što je s nama podijelila svoje uspomene. Danas je stanovnica Prigorja Brdovečkog, a njezina kći naša učenica.

 

Pročitajte dojmove učenika:
Kad sam vidjela mamu na filmu potekle su mi suze radosnice. Iznenađenje mi se stvarno dopalo.

Leona Papa, 3. a

Kad čujem riječ rat odmah se sjetim srušenih zgrada i puno ljudi koji su poginuli. Uopće nije lijepo govoriti o ratu, ali treba znati povijest svoje zemlje da se lakše gradi budućnost. Roditelji meni i sestri govore da ne smijemo ljude dijeliti po nacionalnosti, nego po tome kakav je netko čovjek u duši.

Luka Barbarić, 6. a

Jako mi je žao djece koja su se odvojila od obitelji ili selila daleko od rodnoga grada. Tako mi je žao gospođe Vanje koja se puno puta selila daleko od rodnoga grada. Sigurno joj je bilo lijepo živjeti u Lovranu, ali ipak mislim da joj je nedostajalo sve prijašnje, pa tako i obitelj. Izuzetno mi je drago da je ovdje, u Prigorju Brdovečkom pronašla svoj dom i novu obitelj, kao još mnogi. Poželjela sam, a još uvijek želim posjetiti Vukovar i vidjeti uživo taj grad heroj! Posebno mi se svidio kraj, jer je umjesto goleme boli i suza, donio osmjeh na naša lica te ljubav i sreću!

Nika Tomljenović, 6. b     

Priredba mi se svidjela. Film Dijete Vukovara bio  je poučan i zanimljiv. Bilo je potresno i u jednom trenutku navrle su mi suze na oči. Drago mi je što smo pomogli svojim prilogom u obnovi vukovarskog vodotornja. I zbor je lijepo pjevao.

Dora Tomerlin, 7. b
 

 
Vukovarski vodotoranj, rad profesora Bratića i nas nekoliko učenica, veoma mi se svidio. Imala sam dojam kao da smo u Vukovaru, točno pored njega ranjenog. Jedva čekam da sljedeće godine odem u Vukovar i sve to vidim uživo.

Viktorija Vugrin, 7. b

Rat je nešto najgore što se može dogoditi ljudima zato što strada puno ljudi , i sa strane napadača, i sa strane branitelja. Širimo ljubav, a ne rat! Vukovar je najviše pretrpio u Domovinskom ratu i ne smijemo zaboraviti njega niti branitelje.

Luka Brkić, 7. b

 
Stvarno sam uživala u prirdbi jer ovoga puta imali smo počasnu gošću gospođu Vanja Papa. Veselila sam se kada sam vidjela sestru. Čak sam se malo rasplakala. Voljela bih da sljedeće godine i naš razred bude tako dobar.

Željka Predragović, 7. b

Tragedija koju nisam osobno doživjela, no gledajući film, slušajući priče o Vukovaru iz 1991. ne ostavlja me ravnodušnom. Nezamislivo mi je da moja obitelj, prijatelji i poznanici dožive isto. Povijest koja se ne smije ponoviti, koja mora biti zapamćena i poslati poruku mira i tolerancije nadolazećim generacijama. 

Karla Mačković, 7. b

Posebno me iznenadio film Dijete Vukovara koji je bio drukčiji od svih onih iz proteklih godina. U njemu je inervjuirana gospođa Papa koja je govorila o svim dobrim i lošim događajima iz tog vremena. Neprestano seljenje za boljim, ali i sigurnijim životom su teme koje su me posebno dirnule. Drago mi je da danas gospođa Papa živi sretno sa svojom obitelji u Prigorju Brdovečkom.

Paula Anušić, 7. b

Priredba mi se svidjela. Lako se moglo primijetiti da su učenici uložili veliki trud. Bilo je puno interesantnih, informativnih, ali i tužnih dijelova kojima smo si lakše mogli predočiti tadašnji život. Najviše mi se svidio film Dijete Vukovara.

Petar Pavan, 7.a

Najtužniji dio priredbe  bile su mi slike razorenog grada. Pitam se zašto je tako moralo biti. Toliko ljudi poginulo, mučenički ubijeno, nikad pronađeno...  Moja generacija nije bila rođena kada se rat događao, ali mama mi ponekad zna ispričati kako su u njen razred pristizale djevojčice iz Vukovara, Gline, Petrinje i Siska. Nažalost, prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo utjecati na budućnost. Možemo i moramo zahvaliti braniteljima na dobrom i hrabrom srcu. 

Petra Žmauc, 7. a

Program koji je bio povodom dana grada Vukovara jako mi se svidio. Probudio je u meni emocije te sam pustila i suzu. Najviše mi se svidjelo kada smo se svi primili za ruke i pjevali pjesmu „Nek svud ljubav sja“  jer smo time pokazali  jedno veliko zajedništvo. Najtužnije mi je bilo slušati priču  gospođe Vanje koja svoje djetinstvo pamti po tuzi, a ne kao igru i veselje, kao što svako dijete ima pravo imati.  Rat je donio puno  materijalne štete i odnio puno ljudskih života. Drago mi je što smo mi kao škola uspjeli prikupiti više od 2300 kuna za obnovu vodotornja jer time pokazujemo makar na mali način koliko smo zahvalni svim ljudima koji su dali živote za nas i da Domovinski rat nikada ne bude zaboravljen!

Maria Mamić, 7. a

Svečanost mi svake godine izmami pokoju suzu na moje lice. Uvijek sam tužna, ali još više ponosna što živim u tako snažnoj zemlji u kojoj žive hrabri ljudi i trpe za pravdu. Svidjela mi se rečenica:“ Netko je pitao zašto moramo učiti povijest? Narod mora poznavati svoju prošlost da bismo znali živjeti u sadašnjosti i budućnosti.“  Svidjela mi se pjesma Nek  svud ljubav sja. Osjetila sam sreću što nema rata i što imam toliko prijatelja.

Dora Fitz

Jedno veliko hvala svima koji su sudjelovali u realizaciji svečanosti.
Sandra Debogović, prof.