U ugodnom ozračju Kuće Šenoa u Mallinovoj 27, saznali smo mnoge pojedinosti o životu i djelu ne samo velikog književnika Augusta Šenoe, već i supruge Slave, njihovih sinova Milana i Branka, kćeri Dragice, kao i unuka Zdenka te ostalih članova obitelji.

Nasljednica obitelji Šenoa gđa Jasmina Reis, uz dvoje mladih kustosa, na zanimljiv način predstavila nam je mnoge  eksponate. Između ostalog vidjeli smo: Šenoin radni stol i krevet koji su prenijeli iz Mesničke 34, originalne primjerke časopisa Vijenac, prvo izdanje Zlatarovog zlata, veliku biblioteku, sva prikupljena izdanja Šenoinih djela, slike, osobne stvari, pisma, fotografije, dokumente,..

Ne zaboravimo što je Matoš rekao o Šenoi: „Dok je Griča, živjet će i on jer on mu je pravi pjesnik. Oko glave mu je bršljan sa starih ruševina, a taj ne gine. Kamen propjevao…a pjesma kamenja ne gine, već se predaje od naraštaja u naraštaj… on je najzagrebačkiji zagrebački sin.“

 „Šenoi Zagreb bijaše punom riječi smisao života. Nema povijesnog  mjesta u gradu, a da ga nije dotaknula njegova ruka, pogledalo oko ili dostigla riječ.“ (Milan i Zdenko Šenoa)

I sam je napisao u predgovoru romana Zlatarovo zlato: „Kupio sam ovdje, kupio ondje, prebirao zapisnike, račune, učio knjige i stare i nove. Kopao sam da iskopam ruševine staroga Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare Hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojištu...U duši mojoj oživiše davne slike, ja sam ih skupio, nacrtao, i evo ih pred tobom, štioče dragi.“ 

Iznad svega volio je svoj rodni grad te mu je posvetio pjesmu Zagrebu koja je do danas ostala himna glavnom gradu svih Hrvata. Zagreb mu se odužio 1988.g., na 150. obljetnicu rođenja. Tada je svečano otkriven brončani spomenik  kiparice Marije Ujević-Galetović koji je na inicijativu književnika Zvonimira Milčeca postavljen u blizini Šenoine rodne kuće na križanju Branjugove i Vlaške ulice.

Premda je Šenoa neizmjerno volio Zagreb i Zagrepčane, kad je ustrebalo, bio je vrlo kritičan prema njima. Mnogi ne znaju da je Šenoa bio i gradski senator. Toliko je volio svoj Zagreb da se na toj dužnosti razbolio pomažući ugroženim građanima nakon velikog potresa 1880. godine. Zbog velike hladnoće i iscrpljenosti dobio je upalu pluća od čega je i umro  iduće godine, 13. prosinca 1881. Šenoa je tada imao samo 43 godine. Više od 6000 Zagrepčana ispratilo ga je na Mirogoj, njegovo posljednje počivalište.

Napisala: Badić, Senija. Profil Klett. Zagreb. http://www.profil-klett.hr/

ZA UČITELJE – REPOZITORIJ /Rad „Tragom književnika Augusta Šenoe“, 2016./