Autor je brojnih pjesama i priča namijenjenima djeci i smatra se začetnikom moderne hrvatske književnosti za djecu.

Dobitnik je Zlatne ptice, posebnog priznanja za vrhunska dostignuća u književnosti za djecu.

Radio je kao učitelj po selima u Slavoniji, Podravini i Bosni. Poslije Drugog svjetskog rata seli se u Zagreb i radi kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. Godine 1957. pokreće biblioteku "Vjeverica", u okviru koje je objavljeno oko 500 naslova za djecu. Tijekom 50-ih godina 20. stoljeća bio je tajnik Društva književnika Hrvatske.

1960-ih zdravstveno stanje mu se naglo pogoršalo, ostao je prikovan za krevet ali je dalje stvarao i primao posjete učenika.

Pisao je pjesme, priče, igrokaze, crtice i bajke. Objavio je 33 ilustrirane knjige, 35 slikovnica i 5 zbirki pripovijedaka, a njegove su pjesme uglazbili Ivo Tijardović i Emil Cosseto.

U sklopu Međunarodne dječje digitalne knjižnice dostupna je i knjiga Grigora Viteza A zašto ne bi.

Djela:

Sto vukova, Kad bi drveće hodalo, Gdje priče rastu, Pjesme, Naoružane ruže, Povjerenje života i Kao lišće i trava, Iza brda plava, Perzijske bajke, Nevidljive ptice...

Nagrada "Grigor Vitez" se dodjeljuje od 1967. godine piscu i ilustratoru najbolje knjige za djecu u godišnjoj produkciji. Posebno je nagrada za književni tekst i ilustracije.

Do danas su je najviše puta primili književnici Zvonimir Balog i Sunčana Škrinjarić, te ilustratori Ivica Antolčić, Mladen Veža, Ivan Vitez i Svjetlan Junaković.

Krava čita novine

Krava čita novine

U carstvu hladovine.

Dva je slova pročitala,

A tri lista progutala. (Grigor Vitez)

Zlatka Belošević