Učenice 4. razreda su kroz literarne i glazbene radionice osmislile tekst i glazbu pjesme naslova „Sićanje na soline“. Pjesma je snimljena u profesionalnom studiju, a plesnu koreografiju  osmislile su učenice 3. razreda.

Učenici 2. razreda imali su zadatak izraditi ribu solinarku od plastične boce i kolaž papira. Bocu su napunili krupnom soli i nastao je ritmički instrument kojim su pratili izvođenje pjesme „Sićanje na soline“.

SIĆANJE NA SOLINE

KAD SU DEDI JOŠ MLADIĆI BILI,
OD SOLINA SVI SU SE HRANILI.
S PUNO TRUDA, ZNOJA, VELE MUKE,
BOLILE SU OD ZGRIBJANJA RUKE.

TEŠKE VRIĆE, ŠKINA KONKULANA,
VAGUNETI DOK BI ISKRCALA,
„MOĆNI“ VUKA TEŠKE JE PINICE,
MUCILI SE RADI SVOJE DICE.

ČAKULAJU DEDI NAŠI STARI,
ZA SOLINE NIKI SAD NE MARI
I DOK BURA SLANU  PISMU PIVA,
STARE SLIKE U SRCE TORNIVA.

ČAKULAJU DEDI NAŠI STARI,
ZA SOLINE NIKI SAD NE MARI
I DOK BURA POSOLICU NOSI,
ZABORAVU SIĆANJE PRKOSI.

PUNO LIPE SOLINE SU BILE,
PRAMA SUNCU SVE SU SE BELILE,
A DANASKA  ZAPUŠĆENE OD SVIH,
GALEBI SU SAMO OZGOR NJIH.

DEDI NAŠI PUNI FORCE BILI,
KARIJOLAMA SU SOL VOZILI,
POSAL TEŠKI ŠAJDANOM PROVALI,
AL NEDIJOM UVIK ZAKANTALI.