Ovih smo dana u zasluženu (prezasluženu !) mirovinu ispratili našu Milu. U OŠ Aržano došla je prije 21  godinu. Koliko li radosti i tuge, truda i požrtvovnosti, suza i smijeha, zgoda i nezgoda , može stati u tolike godine!? Mila je uvijek bila s nama i uz nas – znala nas je opomenuti, izgrditi, pohvaliti... Znala je za nas moliti, znala nas je u tuzi tješiti i uvijek, ali baš uvijek, nesebično i ljudski voljeti !

Na zajedničkom druženju u Milinom domu, po tko zna koji put smo se uvjerili da u njezinom srcu ima mjesta za sve nas koji smo s njom hodili po zajedničkoj životnoj stazi! Mila je organizirala ručak na koji smo se s radošću odazvali. Nekoliko sati što smo ih zajedno proveli ostat će u nezaboravnom sjećanju svih nas. Oživjeli smo zajedničke trenutke i pohranili ih u zbirku lijepih uspomena! Smijeh toga dana neka odzvanja u Milinu domu i srcu!

Hvala Ti za sve, draga naša Mile! Kada budeš predavala ključeve školske zgrade, zadrži ključeve naših srca! Ona ne poznaju zaborav ni mirovinu!!! Uvijek si dobrodošla!

„Bog  nije obećao dan bez bola,

Smijeh bez tuge, sunce bez kiše;

Ali je obećao snagu za dan,

Utjehu za suze i svjetlo za put. „

Želimo Ti SNAGU , UTJEHU i SVJETLO !!!