30. ožujka obilježili smo tužnu obljetnicu pogibije hrvatskog junaka Josipa Jovića. Tom prigodom su naši učenici i nastavnici položili vijenac na njegov grob, a nakon svete mise u crkvi, naši učenici održali su prigodan program. Koliko je snažno dojmljiva žrtva Josipa Jovića svjedoče i pjesme koje su napisali naši učenici o njemu:

PJESME

FOTOGRAFIJE

Prva žrtva

Na grobu tinja svijeća

svijetli između cvijeća.

Stablo se tužno savija,

dok ga magla obavija.

Boga je uvijek molio,

za domovinu krv prolio.

Plitvice svojim  jezerima plaču,

svake godine nose tugu jaču.

Zbog njegove smrti

obitelj njegova tužna je baš.

Ali mu zato Hrvatska klikće

Josipe, junače naš!

                                                                                                                     Matea Brekalo 4.r.

JOSIPU

Kad izgovorim riječ Aržano,

Srce mi zakuca ponosno.

Sred polja našeg malenog,

Stražu drži grob junaka velikog.

Josip mu je bilo ime, a

Sve naše suze nestale su s njime.

Na grobu ruže, crvene i bijele,

K'o njegova mladost, skoro su uvele.

Sve darova nama o čemu je snio,

 Hrvatsku je više od sebe volio.

Hvala ti, Josipe, za žrtvu tvoju,

Snivaj mirno uz majku svoju!

Ivan Brekalo 6. razred

24.3.2017.

Josip Jović

Josip majku pozdravi

Ostavi je u suzama

Sprema se obraniti prag domovine

I s puškom na ramenu

Pogleda zadnji put dom svoj.

Josip Jović

Ostavi kuću i majku

Volio je najviše Hrvatsku svoju

Išao je radostan i ponosan i mi

Ćemo ga uvijek pamtiti.

                                                               Domagoj Lončar, 6.razred