Kako će opet , pitaju svi ga,

U peti razred po stoti put

Jer svojom stazom idu osmaši

A razrednik ne smije biti ljut.

Ne smije razrednik ni tužan biti

Il' tugu mora u srcu skriti.

I još mu zadali domaći rad

Da vedru pjesmu napiše sad!

Razrednik sijedu kosu češe

nek' se problemi sami riješe

jer vrijeme leti da sve se praši

moraju ići moji osmaši.!

Misli u glavi sad mu se roje

Gdje su otišle godine moje?

K'o da je jučer ovdje bilo

Ili se u snu sve to snilo

 Razrednik  svega se sjeća jasno:

Bilo je jutro prilično kasno

U razred ulaze, bijela zoro,

Jedno po jedno njih šestoro!

Učitelj diže umorne oči

Ali mu srce radosno skoči

Tko to ometa sada mir moj?

Petaši naprijed! Ostali stoj!

U glavu sjati se misli roj

Ovo je novi razred moj!

Drugog rješenja sada nema

Recite ,djeco, svoja imena.

Razrednik skoro dobi osip

Kad mu se predstavi Jović Josip!

A za njim odmah vedrog mi dana 

Predstavi se Ledić Marijana.

Tko to na glavi gnijezdo nosi,

Učitelj pita a ti  tko si?

Elizabeta je moja seka

Ja sam Andrea , kćer sam Bleka!

Ja sam  evo, tako mi vjetra,

Julija Ljubičić, kćerka Petra!

Djevojčica crna iz druge klupe

Diže dva prsta desne ruke

I reče vedro ko sunce kad sija

Lozušić ja sam Antonija

I reći moram jer druge nema

Kćer sam Ivanke i Mladena!

 Još jedan glasić kao iz raja.

Ja vam  se  zovem Iva Žaja

I neka sve vam bude jasno

Reći ću svima vrlo glasno

Moja se mama zove Luca

Za mene njezino srce kuca!

I eto tako , dragi moji,

Dan za danom brzo se broji

Četiri godine kao u hipu

I sad vam imam dobru ekipu

Koji preda mnom odrasli sjede

I broje moje kose sijede.

Josipe Joviću , moja tugo,

Živi mi sretno i dugo, dugo,

Neka ti osmijeh ne siđe s lica

Budi slobodan kao ptica!

Marijana moja, zoro rana,

Da si mi vedrija od vedrog dana

Neka te samo prati sreća

A ti mi od sreće budi veća!

A ona tamo što me plaši

S glavom u oblacima po svijetu praši

I kažem joj često kao u vicu

Nekad će slomiti trepavicu.

Andrea moja ko zvijezda s neba

Napisat će roman ako treba

Vesela i lijepa kao paun

Pjesnikinja će biti ko Vesna Parun!

Iz desnog rukava vučem as tref

Ovo je budući master šef!

Osmijehom svojim grli svijet

Iz predmeta ŽIVOT dajem joj pet
i neka joj uvijek sunce sija

To je ,naravno, Ljubičić Juli(j)a!

A tko je ono lijep kao zora

Što uvijek srce taknut mi mora

Srce mi znade, a znadem i ja

Lozušić to je Antonija

Što ona ne zna toga nema

Glagolske načine i vremena

Neka joj lijep bude svaki dan

I ostvari joj se svaki san!

Još jedno ime prije kraja

Sad svi već znate, Iva je Žaja

Lijepa je Iva k'o ruža bijela

Sve ona može što bude htjela.

A ja joj želim svaku sreću

K'o Bijakova i još veću!

I eto tako , dragi moji,

Razrednik od jedan ponovo broji

Od svega srca daje vam pet

Spremite krila čeka vas let

Ostvarite svaki skriveni san

A u mom srcu čeka vas stan!     U Aržanu 1. srpnja 2011.