Osnovna škola "Josipdol"

18.10.2012. Komemoracija za Sinišu i Zrinka Rednulića

PROLJEĆE

Proljeće je slikar koji izlaže slike na stabla

i crta ih u vodama.

Proljeće donosi ptice.

Lastavice, rode i divlje patke

vraćaju se u svoju domovinu,

u svoja gnijezda

među svoje prijatelje.

Cvijeće livadom pleše.

Pčele zuje,

leptiri su kao maleni oblačci na nebu,

kao deset malih čamaca sred mora.

Zrinko Rendulić, II. C

u Listu učenika Prve osnovne škole Ogulin iz 1974. godine

______________________________________________________________________________

U rano proljeće svoga života Zrinko je napisao ovu pjesmu punu živahnih pokreta i životnih boja. Njegov pogled sezao je na livade, šume, more i nebesko prostranstvo. Zahvatio je jednim pogledom cijelu Hrvatsku.

Na današnji dan prije 21 godinu poginuo je u 25.-oj godini. Možemo reći, pred kraj proljeća svoga života. Prerano je poginuo. I njegov brat Siniša poginuo je tri dana prije, u svojoj 28-oj godini. Prerano. U proljeće svoga života.

No, njihova žrtva i položeni životi na oltar domovine, uz tisuće života drugih branitelja, dali su da nakon višestoljetne hladne povijesti, svane, dinamično i veselim zvucima i bojama ispunjeno, proljetno jutro Hrvatske.

Područna osnovna škola Oštarija, s imenom ove dvojice divne braće, dobila je i vrsne uzore domoljublja za sve generacije učenika koje odgaja za samostalan život. Vjerujem da će svaki od ovih učenika u svome životu imati na umu Sinišinu i Zrinkovu, ali i svojih očeva, ljubav za Hrvatsku. Vjerujem da će i oni sami ljubiti Hrvatsku, na drugim područjima djelovanja, kao što su znanost, sport, izgradnja, razvoj, inovativnost...

Prethodnih dana, dok sam u razredima po malo spominjao kako nam se bliži vrijeme obilježavanja ovoga dana, bio sam ugodno iznenađen dječijim pijetetom, poštivanjem uspomene na ove junake. Jeste tužno, ali pohvalno je da roditelji razgovaraju sa svojom djecom na ovu temu.

Draga djeco, dragi mladi ljudi, uvijek održavajte uspomenu i sjećanje na prošle teške godine i na sve branitelje koji su branili i obranili domovinu i donijeli joj dugo željenu slobodu. Slobodu da mogu bez prijetnje zatvorom zapjevati Lijepa naša, Vilo Velebita i Ustani Bane Jelačiću i dr.

Dolaze dani kušnje u kojima će vam govoriti da su u Domovinskom ratu jednako krivi i naši napadači i mi koji smo se branili, tražit će se od vas da u ime nekih drugih ideja, divljeg kozmopolitizma i liberalizma, ne spominjete baš često svoje domoljublje i svoju povijest. To se već događa s 13-stoljetnom vjerom naših otaca.

Ponosni budite i prkosni, kao toliki naši junaci kroz povijest, kao Siniša i Zrinko.

Ponosni budite djeco naših junaka Ivane i Zrinka sa svojim majkama, roditelji Željko i Ružo. Ponosne neka budu Oštarije.

Poštovani oče župniče,

zahvaljujem na vašoj potpori, zauzetosti i aktivnom sudjelovanju u pripremi ovoga našega spomen čina, komemoraciji, o 21. godini pogibije dvojice hrabre braće Siniše i Zrinka. Zahvaljujem se u ime učenika i djelatnika škole koja s ponosom nosi njihovo ime.

Iskreno i radosnog srca pozdravljam sve nazočne branitelje, suborce ovdje iz Oštarija i pristigle branitelje. Ovdje su predstavnici pripadnika 1. gardijske brigade u ona teška vremena, a danas okupljeni u udruženja s ciljem da se žrtva za slobodu ne zaboravi i da se njeguju vrijednosti, naročito domoljublja, s kojima se krenulo u neizvjesni rat naoružani srcem i krunicom protiv teške ratne mašinerije. S nama je Ivica Vukmanić, umirovljeni pripadnik Tigrova, iz nama tu obližnjeg Tounja s kojim smo dogovorili ovu zajedničku komemoraciju.

Zahvaljujem vojnom kapelanu i župniku župe bl. Alojzije Stepinac, fra Marijanu Jelušiću da je s nama danas tu i da će nas voditi kroz ovo euharistijsko slavlje ili bolje rečeno, zahvalničko slavlje za slobodu i samostalnost Hrvatske.

Josip Anušić