Osnovna škola "Josipdol"

ŠKOLSKI SAT

                                               Marina Gračanin             

-učenička klupa, dva stolca. na klupi knjige, bilježnice, olovke, torbe

- učiteljeva klupa, stolac

-dvije učenice razgovaraju. jedna sjedi na stolcu, druga na klupi

Emili i Dora, učitelj

Emili ( zijeva) : O Doriceeee

Dora: Što je, Emili? Nisi se baš naspavala?

Emili: Ma nimalo, cijelu noć sam učila ovaj hrvatski.

Dora: Cijelu noć?

Emili: Da, cijelu noć. Ako sam u dva dana sveukupno spavala 8 sati, bit će odlično

Dora: Zašto tako malo? To ti baš nije zdravo.

Emili: Ma, znam, znam, daj ne gnjavi, ali toliko mi se gradiva nakupilo da padam u nesvijest.

Dora: Znam kako ti je. I ja muku mučim  s ovom lektirom. Koliko je učitelj zadao gradiva, glava me boli. Kao da je hrvatski najvažniji predmet na svijetu, kao da ću umrijeti ako ne budem znala što je jotacija, a što personifikacija.  Baš prava glupacija.

Emili: Ja ne znam što si on umišlja, misli da imamo samo njegov predmet za učiti.

Dora: Jesi napisala zadaću, onaj sastavak?

Emili: Ma nisam stigla. Mislila sam da je važnije naučiti gradivo, a iz zadaće nije strašno ako dobijem minus. On ne upisuje minuse u onaj vražji e -dnevnik. Tko se samo toga dosjetio? Sad mi doma oni moji daveži mogu u svako doba dana vidjeti ocjenu i ne mogu muljati više ko nekada.

Dora: Da, koja je budala to smislila . Ali, možda mu pukne internet pa ne bude mogao upisati ništa.( smijeh)

Emili: Puknut će meni džeparac ako doma donesem još jednu jedinicu. ( hihoću se)

Dora: Što si još jučer radila da tako malo spavaš?

Emili: Došla sam doma, malo ubila oko, lajkala objavu onog slatkog iz VIII.a, pogledala seriju, nalakirala nokte, prolistala časopis i to me sve umorilo pa sam opet ubila oko i za čas je došlo  9 sati, a tada počinje Sulejman.

Dora ( iznenađeno): Ti pratiš tu tursku sapunjaru?

Emili: Da, što se čudiš? Super je.

Dora: Super?????

Emili: Onaj Bali -beg je tako zgodan, sline mi cure kad ga vidim.

Dora: Pa na to si izgubila gotovo cijeli sat vremena, a mogla si napisati zadaću.

Emili: Što mogu kad je bilo napeto, baš je sinoć Sulejman jednome odrubio glavu.

Dora: Odrubit će tebi učitelj glavu ako skuži da nemaš zadaću. ( smijeh)

Školsko zvono

Ulazi učitelj s laptopom, aktovkom i kredom, ljutit, sav raščupan

Djevojke ustaju

Emili (poviče publici i Dori dok učitelj ulazi): Astuuuur. Sultan Sulejman Azretlere

Dora se smijulji

Učitelj( hodajući prema svom stolu): Tko je to rekao?

djevojke šute i pogledavaju publiku

Učitelj: Pitam tko je to rekao? Kakvo je to ponašanje odmah ujutro? Zar ne znate pozdraviti na hrvatskom? Čemu ja postojim ? Čemu sve ove godine učenja hrvatskog kad ste počele turski pričati?

Djevojke se i dalje smijulje.

Učitelj sjeda za svoj stol.

Učitelj: Sjednite. Dobro jutro vam želim i nadam se da će biti uspješno onima koji su toliko dobro naučili hrvatski da su počeli učiti i turski.

Učitelj otvara laptop.

Učitelj: Opet nema interneta. 

Emili: Jes!

Učitelj: (Počinje njegov monolog u bradu): Opet nema mreže. Kad ti od jutra krene naopako... Joj, joj... Koliko prednosti, toliko i mana... Ah, evo ga. Jao, nestade!

(djevojke se smijulje i pogledavaju publiku)

Učitelj: Pojavio se! Sad mogu zabilježiti tko nema zadaću!

( Emili se naglo uozbiljuje i pogleda Doru pa publiku)

Učitelj: Dakle, za danas ste trebali, draga djeco, napisati zadaću i to sastavak. Tko je napisao neka digne ručice male.

( Dora diže ruku)

Učitelj: Samo Dora? A ostali? ( Pogledom kruži po publici). Idemo vidjeti ima li zadaću jedna mlada Turkinja? Emili?

Emili: ( Spušta pogled) :  Profesore, ja.. ja...

Učitelj: Kako krasno izgovaraš osobnu zamjenicu. Imaš li zadaću?

Emili: Pa čujte, ostala mi je doma.

Učitelj: A kako je to moguće?

Emili:  Ja, ovaj... pala je iza radnog stola, sad sam se sjetila.

Učitelj: Kako ste vi , djeco, neodgovorni. Što mislite kad bi tako svi odrasli ostavljali važne stvari doma.

Emili : Ja nisam odrasla!

Učitelj: A nego što si, mlada damo?

Emili: Ja sam dijete, a djeca griješe.

Učitelj: Ali to nije prvi put da si pogriješila. Evo imam zabilježeno da si pogriješila već treći put. Treći put je nesretna bilježnica ostala doma. Morat ću to pribilježiti još jednom.

Emili: Učitelju, nemojte, molim vas.

Učitelj: Emili, takvo ponašanje zaslužuje negativnu ocjenu.

Emili ( vikne mu): Vi niste učitelj, nego mučitelj!

Učitelj: Kakvo je to ponašanje? ( sav se zapjenio). Kako to razgovaraš sa mnom? Morat ćemo zvati roditelje u školu.

Emili: Zovite ako želite. Ako kažem da sam napisala zadaću, ali je ostala doma, nije fer dobiti jedinicu jer sam zadaću napisala.

Dora (se uključuje): Muči...ovaj, učitelju, stvarno je napisala zadaću.

( Učitelj ustane pa gleda jednu pa drugu te šeta po razredu.)

Učitelj: Kad se samo sjetim kako je bilo u moje doba..

Emili ( tiho upadne u riječ) : U doba Sulejmana...

( Dora se smijulji prema publici)

Učitelj: Ma tko je to rekao? Neka se javi tko je to rekao! Kako se usuđujete!

Nastavlja dalje.

Učitelj: U moje doba poštivalo se učitelja, predmet i obveze su se ispunjavale. Nisam smio pred oči majci ...

Emili (se ubacuje) : Sultaniji Hurem

Učitelj: Opet!!! OPET me netko prekida! Tko je to rekao?

(djevojke se smijulje)

Učitelj: Ako bih slučajno dobio kritiku učitelja, a kamoli jedinicu...

Emili: Pa ste dobili dvojku

(Dora se smije)

Učitelj: E sad je dosta.( Lupa knjigom o stol.) Sad sam čuo tko je to rekao. Emili, ustani.

Emili ustaje.

Učitelj: Sad ćemo vidjeti hoće li ti sve age svijeta pomoći.

Emili: Opa, netko isto prati seriju.

Učitelj: Ma, čuješ li me, nevaljalice jedna. Kaži što je to usporedba. I primjer za usporedbu.

Emili: Usporedba je stilsko izražajno sredstvo. Primjer bi bio:  Moćni ste kao Sulejman Veličanstveni...

Dora: A brkovi kao Bali-begovi.

( hihot)

Učitelj: Ma... što? Što ste to rekle ...Dobro, dobro, odgovor je točan. ( Učitelj se malo samodopadno osmjehne i progunđa):  Idemo dalje. Što je to hiperbola? I primjer, molim lijepo.

Emili: Hiperbola je preuveličavanje.  Vaše Veličanstvo uvijek ima pravo.

(Emili se smije zajedno s Dorom.)

Učitelj: Ma dosta s takvim ponašanjem! Zar ne znaš primijeniti neki stih krasnih naših pjesnika?

(Emili se smješka.)

Učitelj: A što je to ... Uh, nemam vremena više za ispitivanje,imamo novu lekciju za obraditi.

( Emili sjeda i daje Dori rukom pet)

Učitelj: Znala si odgovore, ali ipak ću zabilježiti da nemaš zadaću. Pa ... nije moguće... Sad je bilo mreže, sad je nema. Sjetit ću se i upisati kasnije.

Dora: Držim fige da zaboravi...

Učitelj: Tiho u razredu! Nema šuškanja i šaputanja. Umoran sam i neću galamu. Današnja lekcija je o ... Gdje mi je čitanka?  ( traži po torbi).  Uh, ostala je doma.

Emili i Dora (uglas) : A-ha! Ostala je doma!

( Dora i ona glasni smijeh)

Učitelj: Je, djeco, ostala je doma. Imao sam naporan dan. Ispravljao sam ispite tri sata,onaj VI.b je tako loše napisao ispit.

Dora (publici, odnosno imaginarnom učeniku iza sebe): Samo nek priča, brže će proći sat.

Učitelj:Vidio sam da počinje dnevnik. Uzeo sam čitanku u dnevni boravak samo da vidim najavu.  Morao sam pogledati jer najavljuju štrajk učitelja, a ja sam učitelj...

Dora: Idete li u štrajk? Neće biti nastave? Ju-hu. ( daje Emili pet)

Učitelj: Nema štrajka, ne veselite se. Pogledao sam i drugu reportažu o tiskanju novog pravopisa. Znate, to je važno , morate uvijek biti upućeni u aktualnosti.

Emili: Ima li u njemu turskih riječi? Mene to zanima.

Učitelj: Nema. Ako se tiska novi pravopis, valjda se misli na hrvatski pravopis. Otvorite čitanke na stranici...

Dora: I što kažu za taj novi pravopis?

Učitelj: Kažu da je najbolji i najkvalitetniji i da učimo iz njega. Dakle, na stranici sto trideset...

Emili: Je li bilo još što vezano za školu u dnevniku?

Učitelj: Nije, čekao sam sport i vremensku prognozu, pa sam morao prošetati psa i sreo susjeda koji me pozvao na kolač, znate da volim slatko, onda smo kod njega gledali Sulejmana ...

Emili: A-ha, znala sam. I vi ga gledate!

Učitelj: Što ? Ja, ja...

Emili: Da, to je krasna osobna zamjenica

Učitelj: Ma kakvo je to ponašanje? Kako prekidaš dok starija osoba govori... Neviđeno... Ustani, odgovarat ćeš

Emili: Po pravilniku me više ne smijete danas pitati.

Učitelj: Joj, da... Idemo onda  na stranicu sto trideset...

Dora: Ne idemo jer će zvoniti za tri, dva, jedan...

Školsko zvono ( trrr)

(Učenice ustaju užurbano, uzimaju stvari, a učitelj zbunjeno gleda u publiku)

Učitelj: Što, kako? Zar je već prošao sat? Vas dvije ste krive.  Drugi put ste prve na redu za ispitivanje. Jeste li me čule?

Učitelj: (Kaže sebi u bradu) : Da, ostala je u dnevnom boravku...

Dok učenice smijuljeći izlaze,

Emili (kaže Dori) : Joj, sad ona iz kemije dolazi. Misliš da gleda Tajne?

Dora: Hm, prepusti  to meni. Ti si svoje obavila pod hrvatskim. ( smijeh)

Emili: Pitaj ju, pitaj. Ako se po jutru dan poznaje.... ( smijeh) , odlaze.