Osnovna škola Josipovac

HRVATSKI PRAVOPIS

HRVATSKA ŠKOLSKA GRAMATIKA

HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA

PROLEKSIS ENCIKLOPEDIJA

HRVATSKA ZNANSTVENA BIBLIOGRFIJA

HRVATSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON

RJEČNIK STRANIH RIJEČI

Rječnik hrvatskog knjižničarkog nazivlja

Englesko hrvatski rječnik

Njemačko hrvatski rječnik

PRISJETIMO SE ŠTO JE PRIRUČNA ILI REFERENTNA ZBIRKA

Atlas (grč)

zbirka zemljopisnih i astronomskih karata sustavno sređenih u sadržajnu cjelinu (Hrvatski opći leksikon, 1996.)

 Enciklopedija (grč.)

djelo koje daje sažet, sustavan pregled (po abecedi odrednica, ključnih riječi ili po predmetima) svih grana ljudskog znanja, ukupne ljudske teorijske i praktične djelatnosti (opća, univerzalna e.) ili njezine pojedine grane (stručna ili specijalna e.)
(Hrvatski opći leksikon, 1996.)

 Leksikon (grč.: rječnik)

1. priručnik u kojem se abecednim (ili kojim drugim) redom nižu te sažeto, s osnovnim podacima, prikazuju i tumače pojmovi, znamenite osobe, vlastita i zemljopisna imena, povijesna zbivanja, znanstveno i stručno nazivlje, tuđice i dr. iz kruga usmenog i pismenog općenja obrazovanih ljudi (konverzacijski leksikon), odnosno iz područja koje znanosti i struke (stručni leksikon), npr. leksikon biblijske teologije, biografski leksikon, glazbeni, jezikoslovni, medicinski, pomorski, sportski leksikon i dr.

2. leksik, rječničko blago nekog jezika ili jezika neke struke.
(Hrvatski opći leksikon, 1996.)

 Priručnik

1. skup važnijih činjenica iz neke znanosti, struke i sl., sabran u jednoj publikaciji

2. knjiga u kojoj je sustavno izložena cjelina neke znanstvene discipline (udžbenik i sl.) (Hrvatski opći leksikon, 1996.)

 Rječnik

1. popis, lista riječi i izraza nekog (ili više jezika) izabranih, raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu (poredanih obično po abecedi i sl.); priručna knjiga koja donosi takav popis

2. sve riječi nekog jezika; rječničko blago, leksik, vokabular

3. sve riječi kojima se služi određena osoba ili društvena skupina (r. A. Šenoe, liječnički rječnik) (Hrvatski opći leksikon, 1996.)