Dodjela Nagrade Laurus nobilis
Autor: Katerina Zgrablić, 15. 5. 2018.
Gradska knjižnica Poreč je u petak, 11. svibnja u Istarskoj sabornici proglasila dobitnike Nagrade Laurus nobilis. Vrhunac je to ovogodišnje manifestacije koja već 22 godine potiče razvijanje jezičnog izričaja i umjetničkog razvoja pojedinca, kao i širenje granica razumijevanja, prijateljstva i druženja te uvažavanja različitih stavova. Riječ je o nagradi za koju Gradska knjižnica svake godine raspisuje natječaj za izvorno prozno djelo u vidu kratke priče, humoreske, kozerije, pjesme u prozi, putopisa, biografskog zapisa ili eseja za učenike osnovnih i srednjih škola s područja Poreštine. Na svečanost dodjele nagrada i pohvalnica pozvani su i učenici naše škole koji su sudjelovali na natječaju. Prosudbeno povjerenstvo pohvalilo je rad ''Govor za moj osamdeseti rođendan'' Sare Šergo, učenice 7. razreda naše škole. Čestitke Sari, a u nastavku pročitajte pohvaljeni rad.
Govor za moj osamdeseti rođendan
Prije osamdeset godina rođena je jedna divna osoba, moja baka. Moja baka je dobra žena koja je na neki način zaslužna i za mene jer da nije bilo nje, ne bi bilo moje mame pa ni mene. Za to sam joj jako zahvalna, kao i za činjenicu da je moju mamu odgojila u najbolju ženu na svijetu koju jako volim. Danas je moja baka na proslavi svog rođendana nadahnuto govorila o svemu što je u životu prošla. Taj me je govor naveo na razmišljanje što bih ja voljela reći nađem li se u takvoj poziciji u njenim godinama. Pustila sam da me mašta odvede u nepoznato...
Evo, ne mogu vjerovati dokle sam stigla… Pred samo 80 godina na današnji dan sam rođena. Svaki se život sastoji od rođenja, djetinjstva, odrastanja i smrti. Ja sam dosada prošla sve, osim posljednjeg. Radovala sam se, veselila, tugovala, plakala, marljivo radila, štedjela, puno putovala… Kao i iza svakog čovjeka u mojim godinama, i iza mene su brojni usponi i padovi. U nekim razdobljima mog života prevladavali su usponi, u drugima padovi, ali ja svoj život smatram vrlo slatkim unatoč svim padovima. On je poput kockice šećera. Imala sam predivno i bezbrižno djetinjstvo puno sreće i ljubavi za što su zaslužni moji roditelji, moje prve dvije svijetle točkice u životu. Nažalost, tih dviju točkica više nema, te dvije točkice su se ugasile, premda je u mom srcu još uvijek živa ljubav i sjećanje na njih. Strašno mi nedostaju svakoga dana, no nećemo sada o tužnim temama jer ipak se danas ovdje slavi. Slavi se moj rođendan, i to ne bilo koji, već moj osamdeseti rođendan. Uh, osamdeseti! Puno je to godina. Da budemo iskreni, ja sam već starija bakica zahvalna na svakom i najmanjem trenutku u mom životu. Na svakoj novoj točkici koja obasjava moj svijet. Zahvalna sam na mom suprugu koji sa mnom dijeli dobro i zlo već pedesetu godinu za redom, na mojoj djeci, njihovim muževima i njihovoj djeci, mojim unucima. Zahvalna sam na svima vama, dobrim prijateljima, koje sam imala priliku upoznati i koji ste me uvijek voljeli, zasigurno jednako kao i ja vas. Svatko je od vas na neki način ostavio neizbrisiv trag u mojem životu učinivši me upravo ovakvom osobom i na tome vam se najiskrenije zahvaljujem.
Život je kao bajka ili scenarij filma. Svatko od nas je već samim rođenjem počeo pisati svoju priču. Priču koju svatko piše na svoj način. Neke stvari možeš popraviti daljnjim pisanjem ili pak prekrižiti i nastaviti dalje, ali neke greške urezane u srce ne možeš ispraviti. Zato budi pažljiv kako pišeš svoju priču.
Ja sam tek započela pisati prva poglavlja svoje priče. Ona je za sada puna ljubavi, sretnih i bezbrižnih trenutaka nalik na plovidbu mirnim morem okupanim suncem, ali svjesna sam da to ne može vječno potrajati, da su preda mnom mnogi izazovi, oluje, burna i nemirna mora… No, nadam se da ću se sa svakim takvim trenutkom suočiti ponosno i dostojanstveno te da ću isplivati iz njega kao jača i bolja osoba. Osoba koja će na kraju uspjeti napisati najljepšu i najzanimljiviju priču.
.png)
.png)
.png)
.png)
 (1).png)
.png)
.png)
