Čitaj mi naglas!
Autor: Ludmila Pauletić, 7. 7. 2024.
U drugom polugodištu nastavili smo čitati priče prvašićima. Mama Elena Mikolić čita zanimljivu i poučnu priču "Neka bude taj dan".
Glasno čitanje je važno jer stavlja knjigu u središte pažnje, pomaže razvoju kognitivnih sposobnosti kroz razgovor o pročitanom. Učenicima prvog razreda učiteljice Mirjane Laković, zanimljive knjige čitali su učitelji naše škole i tako utjecali na njihov razvoj čitateljskih vještina. Knjižničarki je najvažnije od svega bilo odabrati prave priče koje bi djelovale takoreći ljekovito bez posebnih komentara. Pročitane priče nisu mogle učenike ostaviti ravnodušnima. To su priče o kojima se mora razmisliti i koje učenike dirnu na neki svojstven način. Učenici su jasno uočili pozitivne i negativne osobine likova – s pozitivnim osobinama su se identificirali te postavljali pitanja o likovima i njihovim postupcima.
U drugom polugodištu nastavili smo čitati priče Tatjane Pokrajac Papucci Kako je Tuga postala Radost, Karakol je gol i Hirovita Mara i brbljava Ara, Ivica i Marica i druge bajke, Snjegović Snješko na čaju kod vještice Klotilde, Riba duginih boja i mali stranac u nevolji, Tajna nestalih igračaka, U blizini živi jedna djevojčica, Priča o O: zlikovnica Silvije Šesto, Neka bude taj dan, Silvester Melite Rundek, iz Priča o žabama,… Na kraju su prvašićima čitali učenici četvrtog razreda što je učenicima bilo nešto novo, zanimljivo, a ujedno i uzbudljivo. Čitanjem jednih drugima potiče se socijalizacija i komunikacijske vještine te gradi uzajamnost i bliskost.
Svi smo se trudili učenicima prvog razreda prenijeti poruku da je čitanje vještina koja je temeljna za uspjeh u školi i u životu.