Osnovna škola Ivan Lacković Croata Kalinovac

Ivan Lacković Croata (Kalinovac, (Batinske) 1. siječnja 1932. - Zagreb, 29. kolovoza 2004.)

 Istaknuti likovni umjetnik (slikar, crtač, grafičar) i predstavnik hrvatskog naivnog slikarstva Ivan Lacković Croata rođen je 1. siječnja 1932. godine u podravskom mjestu Batinske nedaleko  Kalinovca. Odrastao je u skromnoj seljačkoj obitelji kao najstariji od četvoro djece  majke Terezije i oca Vida. Djetinjstvo mu je obilježeno mirnim životom na konakima, kako su se nazivali zaseoci, kojima pripadaju i  Batinske. I upravo takvo ozračje dalo je poticaj mladom Lackoviću te ga ponijelo i vinulo u vrh likovnog stvaralaštva.

Još kao dijete često je, kroz prozor obiteljske kuće, promatrao i osluškivao šume uz koje je doživljavao i osjećao ljepotu u prolaznosti života.

Od 1939. do 1943. godine pohađa Osnovnu školu u Kalinovcu. Lacković je išao u školu, stoljetnu krajišku štaciju. Prepričava se zgoda iz škole da ga je učitelj korio da ne zna crtati, a  kasnije je postao znalac likovne umjetnosti. Poznati francuski likovni kritičar Anatole Jakovsky nazvat će Ivana Lackovića najvećim crtaćim perom naive na svijetu.

Otišavši iz kalinovačke škole, Ivan Lacković nastavio je učiti. Na osebujan način. K njemu bi dolazili učeni ljudi u  njegovu slikarsku radionicu. On bi ih pitao, slušao i slikao. I tako učio. I čitanjem je učio. Bio je veliki ljubitelj knjige.

Ivan Lacković Croata u svome ateljeu

Prve radove naslikao je 1944. godine vodenim bojama, a prikazuju doživljaje prirode i život na selu.Vrlo mlad, s trinaest godina, izgubio je oca, što je prekinulo idiličnu sliku njegovog djetinjstva. Kao najstariji sin preuzima brigu za obitelj i zapošljava se u šumskom gospodarstvu gdje radi na pošumljavanju.Okruženje u kojem je odrastao i rad u šumi za njega će imati kasnije temeljno značenje. Lacković će se čvrsto vezati za taj krajolik. Šuma i priroda postat će mu vječita inspiracija.

U njima je nalazio i ljepotu i tragiku života i često je ponavljao da mu vječno pjevaju šume. Tko jednom osjeti taj vječni pjev, posebno u rano proljeće pjev ptica, i ono što mi je posebno drago, razlistali glog i list graba i klena kada medna rosa na njih padne, tome cijeli život pjevaju šume.

Od tada ga Podravina više nikad neće napustiti, pa čak ni kada je odselio i otišao živjeti u grad.

Njegov slikarski put počinje 1956. godine. U Pitomači upoznaje učitelja – slikara Dragutina Ančića koji ga usmjerava na slikanje na staklu i vodi u Zagreb u Galeriju primitivne umjetnosti.Godine 1957. Lacković se preselio  u Zagreb gdje radi kao poštar, a nedugo nakon toga postaje učenik Krste Hegedušića, velikog pedagoga i mentora Hlebinske škole naivnog slikarstva, koji ga vodi do njegove prve samostalne izložbe. 

Duboko inspiriran rodnim podravskim pejsažem uz urođeni slikarski talent počinje stvarati svoja prva djela. Od svih godišnjih doba najviše je obožavao zimu i zimska je idila vrlo čest motiv na njegovim slikama. Volio je i proljeće bogato potočnicama po kojima je i danas prepoznatljiv njegov izričaj.

 Ivan Lacković Croata u procesu slikanja

Od 1968. godine profesionalno se posvećuje slikarstvu. Izlaže u brojnim svjetskim metropolama kao što su Köln, Zürich, Pariz, Bremen, Hannover, Torino, Amsterdam, Rim, Milano, Düsseldorf, Toulouse, Caracas, Zagreb, Haag, Buenos Aires, Ženeva, Bruxelles, Pittsburgh, Hamburg, München, Melbourne, Kyoto, Tokio, Moskva, Beč, New York, Istanbul itd. Njegova umjetnička djela nalaze se u brojnim muzejima i galerijama diljem svijeta.

Za svoj rad primio je mnoštvo nagrada među kojima valja izdvojiti sljedeće: Nagradu publike na izložbi Europsko naivno slikarstvo u Morgesu (1972.), Nacionalnu nagradu na 4. internacionalnom festivalu slikarstva u Cagnes – sur – Mer (1972.), Zlatnu medalju Foyer des artistes u Rimu (1978.), Nagradu grada Zagreba (1987.), Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.) i druge.Od 1969. godine na prvoj samostalnoj izložbi u Parizu priznati likovni kritičar Anatole Jakovsky u katalogu je napisao Ivan Lacković dit Croat i od tada Ivan Lacković dično nosi nadimak Croata.

Autor je triju naslovnica knjiga kandidata za Nobelovu nagradu za književnost Carla Sgorlona.Bio je i minijaturist papina molitvenika, prvi nakon Julija Klovića. U njegovu djelu crtež ima bitnu ulogu jer ostaje vezan za slikarstvo s kojim tvori jednu nedjeljivu cjelinu. Struka ga je proglasila nedvojbeno najboljim  i najplodnijim crtačem.

Lacković je ocrtao svojim tananim perom i osjetljivim kistom knjigu dr. prof. Ivana Goluba Kalnovečki razgovori pisanu kalnovečkim govorom. Duboko dirnut pravom kronikom kajkaviane Lacković  će ustvrditi da je to spomenik Kalinovcu.

Prof. emeritus dr. Ivan Golub, zemljak i prijatelj slikarev, kazao je za Lackovića:  Stvoren od zemlje na kojoj se rodio, Ivan Lacković ju je u sebi pronosio kudgod je hodio.  Na njegovim slikama česti je motiv gotski toranj župne crkve sv. Luke u Kalinovcu. U nju su iz šest kilometara udaljenih Batinski išli Batinšćari s lampašima u ruci uz kanal na svetu misu. I nastavili su ići i  dalje na Lackovićevim slikama. 

Vrlo često učeni ljudi govorili bi  pak o Ivanu Lackoviću kao o umjetniku riječi. Iz Lackovićevih zapisa uočavali su srodnost lirike s onom Đure Sudete i Frana Galovića. 

Kao veliki iskreni domoljub i humanitarac dao je nemjerljiv doprinos obrani Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata. Član je  65. samostalne bojne Zbora narodne garde Ivanić Grada i branio je mladu hrvatsku državu. Dobitnik  je Posmrtnog priznanja dodijeljenog  za poseban doprinos u sudjelovanju i zapovijedanju u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine, koje je preuzela njegova supruga Ana.Bio je zastupnik grada Zagreba u oba saziva Županijskog doma Hrvatskoga sabora, kao nezavisni zastupnik.

Cijelim svojim životom dokazivao je da je dobrota najveća vrijednost života. Svoja djela nesebično je darivao svome zavičaju ostavivši za sobom bezbroj takvih tragova.

Prateći takve tragove Croatinih donacija svojoj Podravini, dolazimo do Hrvatskog Louvrea, grada Đurđevca, gdje se unutar zidina Staroga grada krije preko 2000 djela koja predstavljaju likovnu i etnografsku zbirku te do Galerije u Batinskama, koja nosi njegovo ime i u kojoj se nalaze Croatini radovi zajedno s radovima kiparice Ljubice Matulec. Upravo na tim lokacijama svaki će ljubitelj umjetnosti zasigurno dobiti uvid u njegove inspiracijom zadržane sate i kistom zaustavljene trenutke te moći istinski uživati u djeliću njegovog izuzetno plodnog opusa.

Ime Ivana Lackovića Croate postalo je sinonimom i načinom prepoznavanja jedne male zemlje koja se zove Hrvatska, njezinih ljepota i lirskih raspoloženja u cijelom svijetu. On je od zemlje na kojoj se rodio učinio nešto univerzalnije i trajnije i tako nadmašio načela prolaznosti, a njegov rodni kraj zlatna je žila njegova stvaralaštva – rekao je akademik Tonko Maroević. Dramski umjetnik Vanja Drach rekao je: Njegove slike su sjećanje na njegov rodni kraj i ljude. Citirajući samog Lackovića, shvatit ćemo njegovo poimanje vlastite umjetnosti i izraza kad je jednom o svojim slikama rekao da možda nisu lijepe, ali su takve kakav je život. Ugledni francuski pjesnik Jean – Louis Depierris, koji je pratio umjetničko stvaralaštvo Ivana Lackovića Croate, ispravno je ustvrdio: Čovjek hrvatske zemlje, Ivan Lacković Croata, slika kao što se upušta u ljubav, nanovo osvojeni kraj iz djetinjstva. Cijela mu Podravina prolazi slikama.

Ivan Lacković Croata je dokaz kako mali ljudi s periferije i ruba svijeta mogu postići toliko mnogo svojom marljivošću, upornošću, talentom, dobrotom, skromnošću i poštovanjem prema drugima.

Živio je potpun i sadržajan život pod visokim pokroviteljstvom vlastite savjesti na leđima svoje čovječnosti i umjetnosti, oplemenjujući sebe i druge. Spoznavši veličinu ovog čovjeka,  njegov život i djelo mogu se sažeti u jednu misao ili poantu: Podravina ga rodila početkom 1932. godine, a svijet ga izgubio 29. kolovoza 2004. godine.

Lacković je bio odan Kalinovcu. U središtu njegova života Kalinovac i Batinske zauzimali su značajno mjesto. Nosio ih je u ponosno u srcu do kraja života.  I usred Zagreba, u njegovu srcu, u trešnjevačkom prigrađu živjela je i dalje Podravina sa svim svojim šumama, „konakima“, „peskima“.

 Rekli bismo da je bio veliki sluga Kalinovcu, na raspolaganju mu u svako doba. Nemjerljiv je njegov doprinos osamostaljenju Općine Kalinovac, a kasnije i Osnovne škole Kalinovac u vrijeme kad je obnašao časnu funkciju saborskog zastupnika.

Osnovna škola Kalinovac od 2006. godine s ponosom nosi njegovo ime – Osnovna škola Ivan Lacković Croata Kalinovac. Školi je poklonio brojna umjetnička djela i vrijednu donaciju knjiga, a nakon njegove smrti to je nastavila njegova supruga Ana Lacković donacijom značajnog broja knjiga. Umjetnička djela, kao što su njegove grafike, plakati, vaze i šalice, čine školu impozantnim galerijskim prostorom sa stalnim postavom.

Svojom je naivnom umjetnošću obogatio likovnu baštinu svijeta. Slikar i crtač Ivan Lacković Croata ubraja se u one velike hrvatske umjetnike koji su još za života bili proglašavani klasicima i virtuozima. Svojim stvaralaštvom malog i jednostavnog podravskog čovjeka putem slikarstva plasirao je u samo središte života i proslavio Podravinu diljem svijeta. Ni danas ne bi volio pročitati riječi pohvale napisane o njemu, smatrajući da ljudsko djelovanje ne treba potrebno isticati, već je bitno što će reći onaj koji zna za njega i u čijoj je ruci njegov život, smatrajući da on znade  dovoljno.

U sklopu obilježavanja Dana škole učenici i učitelji OŠ Ivan Lacković Croata Kalinovac prezentirali su film koji je dio školskog projekta "Život i djelo Ivana Lackovića Croate".