Osnovna škola "Dr. Fra Karlo Balić" Šestanovac

Iz povijesti matične škole

Nastava u Šestanovcu održavala se u privatnim kućama, dok se 1963. godine nije izgradila dugo priželjkivana nova školska zgrada. Iako je njezina izgradnja, za tadašnje pojmove, značila veliki napredak, uvjeti su bili daleko ispod današnjih standarda. Naime, nije bilo tekuće vode, a sanitarni čvor nalazio se uz vanjski rub košarkaškog igrališta.

Škola se zvala „Tade Pejković“ do 1990. godine, kada je odlukom tadašnjeg Radničkog savjeta preimenovana u Osnovnu školu Šestanovac, a danas nosi ime dr. fra Karla Balića. Inače, centralna škola u Šestanovcu imala je i više područnih škola: Rubići, Merćepi (donji), Orje, Privija, Kreševo Brdo, Zadvarje. Oko 1975. godine otvorene su i nove područne škole u Balićima, na Prpuši, Kreševu Polju i Blatu na Cetini koja je čak bila osmogodišnja područna škola. U svim ovim školama bilo je i do 1200 učenika.

   Svečano otvorenje škole 1963. godine                       Školska zgrada 2013. godine                 

Područna škola Blato na Cetini

Ako u Blato dolazite s juga, sa zapada ili pak sa sjevera, prolazite kroz kamenjar, ljuti kamen. I kad ste taj kamen prošli, ukaže se pred vama  prava oaza zelenila, visokih jablana, mediteranskog raslinja…Ne čudi nas zato usklik čovjeka koji je jednom davno tuda prošao i rekao:“To nije Blato na Cetini,već zlato na Cetini!“

I u Zlatu Zlato

„Zlatno“ Blato puno „zlatnih“ ljudi,  a i „zlatne“ djece. Već davne 1886. godine jedan se od mjesnih starješina, Mate Perišić, odlučio pobrinuti za tu djecu. Tako u Narodnom listu od 8. kolovoza te iste godine čitamo vijest pod naslovom :“I Blato želi svoju školu“. Na žalost, proći će više od 20 godina od te molbe Blaćana da im se u selu otvori škole, do njenog otvorenja. Razlog vjerojatno leži u tome što je na širem području bilo jako malo učitelja, ali i malo  školskih prostora.

Napokon škola

Nakon dugog čekanja, 1909. godine otvorena je  u Blatu prva škola. Od tog dana nastava se desetljećima održavala upravo u kući već spomenutog Mate Perišića. Stariji mještani kao prvu učiteljicu navode Mariju Škaričić, rodom iz Kaštela.

Kako je Blato prilično veliko mjesto, djeci s Brda bilo je daleko i nezgodno ići u školu u Polje, pa su školske vlasti odlučile  da se i na Brdu,pored Smoljanovića, sagradi još jedna školska zgrada koju je pohađao manji broj djece.

Nova škola

Sredinom šezdesetih godina zaživjela je u mjestu ideja o izgradnji nove školske zgrade.

Mnogo vrijednih ljudi i dva puta više  vrijednih, žuljevitih ruku  dali su da se već 1968. godine mali učenici iz škole u „Perišićevoj kući“ presele u novu školsku zgradu, u kojoj se nastava održava sve do današnjeg dana. Neki od učitelja koji su tu radili su: Marija Anđelis, Neven Matulin, Lucija Polić, bračni par Ante  i Krunoslava Carić, Nikica Lučić, sestre Gordana i Mirjana Perišić, Neda Zečić, bračni par Blaž i Zdravka Knezović…

Djeca odrastaju, učitelji dolaze i odlaze,školska vrata se zauvijek zatvaraju. Tako su se devedesetih godina prošlog stoljeća zatvorila vrata skoro svih područnih škola matične škole u Šestanovcu. Samo je škola u Blatu „preživjela“. Preživjela i živi i danas!

Pripremila: Ana Babić Pejković