Osnovna škola Krunoslava Kutena

Polazak je bio u ranim jutarnjim satima, oko 4:30, ali nikome nije bilo teško probuditi se.

Nakon dolaska najprije smo dobili doručak, a potom smo imali predavanje o Domovinskom ratu. Nakon predavanja vojnik nas je odveo u prostorije s raznim eksplozivnim napravama i objasnio nam kako one rade, a potom smo razgledavali zrakoplove i u jedan od njih smjeli smo i ući. Potom smo otišli do Trpinjske ceste - groblja tenkova i do Spomen doma hrvatskih branitelja. Slijedio je odlazak na najpotresnije mjesto, na Ovčaru. Bilo je to posljednje mjesto za velik broj Vukovaraca jer su tamo dovažani u hangare i čekali streljanja. Najstarija ubijena osoba imala je 106 godina, a najmlađa 6 mjeseci. Nakon Ovčare uputili smo se do Memorijalnog groblja. Dojmio nas se spomenik u obliku križa kojem u sredini gori vječna vatra, a oko njega se nalazi puno bijelih, mramornih križeva. Poslije ručka posjetili smo još Muzej vučedolske kulture i dvorac Eltz.

Kući smo se vratili pomiješanih emocija, tužni, ali i ponosni i sretni što smo naučili kako se stvarala naša domovina. Izlet bi bio potpun da smo posjetili i Vodotoranj, ali zasigurno je ovo izlet koji ćemo zauvijek pamtiti.

 

 

Polazak je bio u ranim jutarnjim satima, oko 4:30, ali nikome nije bilo teško probuditi se.

Nakon dolaska najprije smo dobili doručak, a potom smo imali predavanje o Domovinskom ratu. Nakon predavanja vojnik nas je odveo u prostorije s raznim eksplozivnim napravama i objasnio nam kako one rade, a potom smo razgledavali zrakoplove i u jedan od njih smjeli smo i ući. Potom smo otišli do Trpinjske ceste - groblja tenkova i do Spomen doma hrvatskih branitelja. Slijedio je odlazak na najpotresnije mjesto, na Ovčaru. Bilo je to posljednje mjesto za velik broj Vukovaraca jer su tamo dovažani u hangare i čekali streljanja. Najstarija ubijena osoba imala je 106 godina, a najmlađa 6 mjeseci. Nakon Ovčare uputili smo se do Memorijalnog groblja. Dojmio nas se spomenik u obliku križa kojem u sredini gori vječna vatra, a oko njega se nalazi puno bijelih, mramornih križeva. Poslije ručka posjetili smo još Muzej vučedolske kulture i dvorac Eltz.

Kući smo se vratili pomiješanih emocija, tužni, ali i ponosni i sretni što smo naučili kako se stvarala naša domovina. Izlet bi bio potpun da smo posjetili i Vodotoranj, ali zasigurno je ovo izlet koji ćemo zauvijek pamtiti.

 

 

Polazak je bio u ranim jutarnjim satima, oko 4:30, ali nikome nije bilo teško probuditi se.

Nakon dolaska najprije smo dobili doručak, a potom smo imali predavanje o Domovinskom ratu. Nakon predavanja vojnik nas je odveo u prostorije s raznim eksplozivnim napravama i objasnio nam kako one rade, a potom smo razgledavali zrakoplove i u jedan od njih smjeli smo i ući. Potom smo otišli do Trpinjske ceste - groblja tenkova i do Spomen doma hrvatskih branitelja. Slijedio je odlazak na najpotresnije mjesto, na Ovčaru. Bilo je to posljednje mjesto za velik broj Vukovaraca jer su tamo dovažani u hangare i čekali streljanja. Najstarija ubijena osoba imala je 106 godina, a najmlađa 6 mjeseci. Nakon Ovčare uputili smo se do Memorijalnog groblja. Dojmio nas se spomenik u obliku križa kojem u sredini gori vječna vatra, a oko njega se nalazi puno bijelih, mramornih križeva. Poslije ručka posjetili smo još Muzej vučedolske kulture i dvorac Eltz.

Kući smo se vratili pomiješanih emocija, tužni, ali i ponosni i sretni što smo naučili kako se stvarala naša domovina. Izlet bi bio potpun da smo posjetili i Vodotoranj, ali zasigurno je ovo izlet koji ćemo zauvijek pamtiti.