Osnovna škola Kostrena

Mia Burić iz 5. b razreda sada ima svoju prvu objavljenu pjesmu!

Nakon provedenog natječaja "Di ča slaje zvoni" odabrani su najbolji radovi i objavljeni u zbirci "Kako ča zvoni va Žminje" u organizaciji Katedre Čakavskog sabora Žminj.

Na literarni natječaj u Žminj je pristiglo više od 140 radova i mlada kostrenska pjesnikinja za svoju je pjesmu dobila veliko priznanje time što je odabrana i objavljena njezina pjesma. 

Mia je sa svojom mentoricom Inom Randić Đorđević 13. svibnja 2017. pozvana na 48. Sabor čakavskoga pjesništva i svoju je pjesmu recitirala "zad kaštela" Čakavske kuće u Žminju. 

Posebno iznenađenje predstavljala je odluka stručnog žirija da se pjesmi "Boće" dodijeli pohvalnica kojom se potiče kreativno pisanje i stvaranje na domaćem izričaju. Uz dva nastupa, jedan u redovnom i drugi u revijalnom dijelu programa, Mia će zacijelo pamtiti 48. Sabor čakavskog pjesništva i po druženju s legendarnim Mladenom Kušecom koji je proveo zanimljivu radionicu s nagrađenim i pohvaljenim učenicima. Dok je veliki književnik djeci otkrivao svjetove mašte, mentori su sudjelovali na radionici Dinke Juričić pod nazivom "Medijsko ovčarstvo".

Uz podršku obitelji, prijatelja i mentorice Mia je izvanrednom pjesmom i dirljivim nastupom pokazala kako je ovo tek prva objavljena pjesma te da od nje možemo očekivati iznimne književne ostvaraje.

Svečano podizanje zastave

U hladu ladonje Mia već stvara nešto novo.

Kreativnost Mia pokazuje i u fotografiji.

Pohvaljeni i nagrađeni učenici

Bard hrvatske književnosti za djecu Mladen Kušec u ugodnom razgovoru s Mijom tijekom kojeg je Miji napisao posvetu, a u pozadini je predsjednica Katedre Čakavskog sabora Žminj - Kristina Mijandrušić Ladavac.

"Hvala Ti Mia na svemu što sam čuo! prijatelj Mladen Kušec"

Mijina podrška u Žminju: prijatelji iz Svetvinčenta, mama i nona

Pohvalnica, zbornik, cvijeće - povratak u Kostrenu s darovima

I za kraj:

uživajte u pjesmi "Boće" Mije Burić.

BOĆE

Va moje konobe

našla san boće

od mojeg pranonića.

Tuliko san se razveselila

ma i ku suzicu prolila.

Na boćarije su vavek

igrali, zijali, kričali

i rukamin mahali.

Tu se jilo, pilo,

kantalo

i do škurega ostalo.

Ma njega više ni;

ni ni smeha

ni kanta.

Samo stare ruzinave

boće va konobe spe

i kad ih gjedan

kot da mi se smeju!