Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina

Dvanaest učenika s ravnateljicom Brankom Dananić te nekoliko učitelja na put prema Petrovom Selu u Mađarskoj uputilo se 23. listopada 2016. godine u 14 sati. Autobus je krenuo, a djeca su uzbuđeno mahala svojim roditeljima. Na odredištu su nas ispred Kulturnog doma u Petrovom Selu dočekali naši domaćini na čelu s ravnateljicom osnovne škole. Nakon srdačnog pozdravljanja djeca su pošla kućama svojih domaćina, a učitelji i ravnateljica proveli su ugodnu večer u obližnjem restoranu gdje se osim ukusne večere na repertoaru našla i domaća tamburaška glazba. Svi su se učitelji i ravnateljica tu noć vratili kući, a u Mađarskoj je u pratnji naših učenika sljedećih pet dana ostala učiteljica geografije Marijana Čolig.

fotogalerija

Pročitajte još u nastavku članka...

Ponedjeljak, 24.10.2016.

Dan je započeo radno, dolaskom u školu. Kao voditelj vesele družine odlučila sam ga provesti u đačkom okružju. Prisustvovala sam satu geografije gdje su učenici 8. razreda učili o klimi Europe. Dok su naši domaćini učili hrvatske nazive mora, zaljeva i poluotoka, za to vrijeme naši učenici Dominik Strelar i Josip Pentavec učili su isto samo na mađarskom jeziku. Zatim sam prisustvovala nastavi mađarskog jezika, što je bilo iznimno zanimljivo iskustvo, a osobito zato što nisam razumjela ni jednu jedinu riječ. Nakon kratke pauze posjetila sam drugu školu koju pohađaju učenici od prvog do četvrtog razreda. Imala sam priliku vidjeti kako učenici trećeg razreda uče hrvatski jezik. Tema nastavnog sata bila je jesen. Učenici su recitirali pjesme o jeseni iz zbirke pjesama Po dugoj cesti Lajoša Škrapića, svoga sumještanina koji je predavao fiziku na uglednom sveučilištu u Budimpešti. Taj gospodin svoj je život posvetio dvjema ljubavima – fizici i pisanju pjesama o Petrovom Selu. Iako je u dobi od četrnaest godina napustio rodni kraj radi obrazovanja u Budimpešti, nikada nije zaboravio svoje korijene. Kako je jedna od pjesama bila posvećena Pinkovoj dragi, učiteljica Ana Timar odlučila je izvesti nas u šetnju do dotične rječice. Pinka je rijeka koja se ulijeva u Rabu, a preko nje u Dunav. Uz rječicu se nalaze vrtovi, polja i voćnjaci pa smo se usput zasladili domaćim jabukama. Uživali smo u bojama, okusima i mirisima jeseni. Posjetili smo i nekadašnji mlin na Pinki. Ostatak dana provela sam s učenicima 6. razreda oslikavajući zid priručne dvorišne školske zgrade. Ideja je bila da naslikamo Petrovo Selo s jedne strane te dvorac Trakošćan s druge strane zida, a poveznica (simbolika) bile su rijeke Pinka i Bednja, s obzirom na to da obje neizravno pritječu u Dunav koji protječe i Mađarskom i Hrvatskom.

Utorak, 25.10.2016.

Putujemo u Budimpeštu! Dug je to put tijekom kojeg upoznajemo raznolike krajolike i gradove. Prvo što smo ugledali prilikom dolaska u taj grad bio je Dunav s brojnim mostovima. A tek riječni brodovi! Najneobičniji je bio u obliku autobusa! Odlazimo do zgrade Parlamenta gdje nas je dočekao gospodin Mišo Hepp, predstavnik hrvatske nacionalne manjine u mađarskom Parlamentu. Ulazimo u zgradu, divimo se prekrasnim i bogato pozlaćenim stubištima, hodnicima i prostorijama. Vrhunac obilaska bio je dolazak do kupole u kojoj se čuvaju najstarija kruna i žezlo prvoga ugarskoga kralja Stjepana. Imali smo priliku vidjeti svečanu smjenu straže koja čuva ovo nacionalno blago. Jeste li znali da je zgrada mađarskog Parlamenta najljepša u svijetu, ljepša i od londonskoga?! Posjetili smo izdavačku kuću Croatica i sudjelovali u snimanju radijske emisije za naše Hrvate u Mađarskoj. Svi smo dobili jedan primjerak svježe tiskanog tjednog časopisa Hrvatski glasnik u kojem je objavljen članak o našem gostovanju i oslikavanju školske zgrade u Petrovom Selu. Potom smo otišli na ručak u jedan od brojnih restorančića brze prehrane u podzemnom trgovačkom centru. Kruna posjeta Budimpešti bila je odlazak na koncert našeg folklornog ansambla „Lado“ koji se održao u glasovitoj Palači umjetnosti. Vratili smo se oko 1.30 u noći (zapravo, ujutro) i, samo da znate, djeca uopće nisu bila umorna!

Srijeda, 26.10.2016.

Dan je bio nešto laganijeg tempa, a opet sadržajan. Prisustvovala sam nastavi matematike u 5. razredu gdje sam imala priliku vidjeti kako se u nastavi upotrebljava pametna ploča. Zatim sam opet posjetila kolegicu iz geografije; ovaj put učenici su učili nazive europskih rijeka na hrvatskom jeziku. U popodnevnim satima posjetili smo grad Szombathely. Tamo smo uživali u šetnji centrom grada, a djeca su slobodno vrijeme iskoristila za kupnju suvenira i grickanje krumpirića s kečapom. Nakon povratka iz grada posjetila sam prijateljicu Zoricu Moritz Timar koju sam upoznala još davne 1986. kada je naša škola započela ovu prijateljsku suradnju. S nostalgijom smo se prisjetile svojega djetinjstva.

Četvrtak, 27.10.2016.

Dan je počeo nastavom povijesti u 5. razredu. Učili smo drevne civilizacije Indiju i Kinu. Nakon toga posjetila sam prvašiće u drugoj školi gdje sam uživala u učenju gradišćanskog hrvatskog jezika kroz razne igre, pjesmice i brojilice. Zatim smo imali radionice izrade plakata prijateljstva, jesenskog drveća i poklon-slika za goste, a počastili smo se i čokoladnim bananama. Predvečer smo išli dočekati ravnateljicu, tajnicu, pedagoginju i još pet učiteljica koje su iz Donje Zeline došle po nas. Svi zajedno prisustvovali smo programu dobrodošlice u Kulturnom domu, nakon čega je uslijedila večera i druženje uz ples i pjesmu. Plesao se limbo, vlakić, makedonsko kolo, pjevale su se Jelena Rozga i Severina, a nakon plesne večeri, učitelji i ravnateljice družili su se uz živu tamburašku glazbu i poznate hrvatske pjesme.

Petak, 28.10.2016.

Posjetili smo Austriju gdje smo obišli jedan trgovački centar kako bismo još malo novca potrošili na suvenire i darove za svoje najmilije. Nakon toga uslijedio je ukusan ručak u jednoj čardi, a zatim smo posjetili grad Kiseg. Taj grad poznat je iz povijesti po Nikoli Jurišiću koji ga je obranio od Turaka. Time je završio posjet ovoj zanimljivoj zemlji. Vratili smo se kućama prepuni dojmova, lijepih trenutaka, novih iskustava i sklopljenih prijateljstava. Do nekog novog druženja... DOVIĐENJA!

Marijana Čolig, prof.