Školska godina 2024./2025.
9.9.2024. početak nastavne godine
niži razredi ujutro, viši razredi popodne
Raspored zvona,
individualne informacije
za roditelje te polasci
autobusa u školskoj godini
2024./2025.
Školska godina 2024./2025.
Niži razredi |
|||
1.a | 2.a | 3.a | 4.a |
1.b | 2.b | 3.b | 4.b |
1.P | 2.P | 3.P | 4.P |
1.N | 2.N | 3.N | 4.N |
POOS |
|||
Viši razredi |
|||
5.a | 6.a | 7.a | 8.a |
5.b | 6.b | 7.b | 8.b |
- | - | - | 8.c |
5.N | 6.N | 7.N | 8.N |
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Na županijskom Lidranu u Jastrebarskom 3. ožujka sudjelovale su tri naše učenice sa svojim mentoricama:
- Larisa Fučkan, 5. a s lirskom pjesmom Šari maček, mentorica Draženka Jarec-Tomorad
- Antonija Perić, 5. c s monologom Premlada za ljubav, mentorica Marijana Obad Kopun
- Gloria Kožić, 8. n s intervjuom Moć albiura, mentorica Antonija Krišto
Ponosni smo što su Larisin Šari maček u kategoriji literarnih radova te Glorijina Moć albiura u kategoriji novinarskih radova predloženi za državnu razinu Smotre Lidrano.
Antonijin nastup također je pohvaljen zbog uvjerljivosti i sigurnosti u nastupu.
Čestitamo učenicama i njihovim mentoricama!
U nastavku pročitajte pjesmu Šari maček i intervju Moć albiura.
Šari maček
Jeno jutre došel mi je šari maček,
na štenga se je plakal,
oko mene skakal.
Joči su mu bile tožne i z menom
se spominjati štele:
„Mesa mi daj, starega gunja,
kaj bom na njemu spal!“
Tak si šari, tak si mali,
tak mi te je žal!
Kaj si prosil, to boš dobil,
više ne boš sam.
Lara99887
5. razred
Moć albiura
debitantski roman Darije Keršić
Daria Keršić autorica je knjige Moć albiura čiji je debitantski roman objavljen prošle godine u izdanju nakladničke kuće ALGORITAM. Nakon pozitivnih kritika htjela sam vidjeti o čemu to mnogi govore. Knjiga me oduševila i vjerujem da će nas autorica u budućnosti i dalje oduševljavati novim djelima.
GLORIA: Dobili ste mnoge pohvale za svoj prvijenac. Jeste li očekivali ovakvu reakciju?
DARIA: Moram priznati da sam ostala pomalo zatečena odličnim reakcijama. Računala sam da će se uvijek naći netko kome će se svidjeti, no nisam ni u ludilu imala veća očekivanja.
G: Smatrate li da vam je u početku bio otežan put do čitatelja jer u Hrvatskoj često vlada određena stigma prema domaćim autorima?
D: Svakako. Nažalost, otežan je put do čitatelja zbog određenih predrasuda koje još uvijek postoje prema domaćim autorima, a naročito kod fantastike kao književne vrste. Iako u potpunosti razumijem skepticizam, nadam se da će se to uskoro promijeniti i da će mi čitatelji dati šansu (hvala onima koji već jesu!).
G: Ministarstvo kulture podržalo je objavljivanje ove knjige. Kako ste doživjeli potporu Ministarstva u vašem radu?
D: Apsolutno mi je bilo drago da je Ministarstvo kulture odlučilo dati potporu objavljivanju knjige. Mogu reći da sam bila malo i iznenađena jer sam živjela u uvjerenju da potpore idu samo djelima koja su od velike važnosti za povijest i kulturnu baštinu te eventualno zbirkama poezije. Ne znam, pozitivno me iznenadilo da su prepoznali roman fantastike za mlade kao nešto vrijedno za Hrvatsku i našu kulturu.
G: Koja vam je najbolja knjiga koju ste pročitali?
D: Nemoguće je odabrati samo jednu. Srce mi govori da bi to bila saga Harry Potter, a ne mogu ni od tog serijala samo jednu izabrati. Ali isto tako, put do nekih posebnih mjesta u srcu (zanemarite pomalo patetičan prizvuk izraza) našli su i Alkemičar P. Coelha i Žena vremenskog putnika A. Niffenegger. No, moram spomenuti i Beskrajnu priču M. Endea, Malog princa Saint-Exupéryja i Lovca u žitu J. D. Salingera.
G: Koja vas je knjiga inspirirala za pisanje ove knjige?
D: Rekla bih da određeno nije nijedna. To je bio zajednički utjecaj svih knjiga koje sam pročitala, a posebno one koje pripadaju fantastici. Htjela sam pružiti čitateljima osjećaj povezanosti s pričom i likovima koji traju za vrijeme čitanja, a i duže od toga.
G: Zašto ste za mjesto radnje odabrali Pulu, a ne npr. vaše rodno mjesto, Vrbosku na Hvaru?
D: Najviše iz razloga što me Pula, kao i cijela Istra, oduvijek privlačila. Nekako mi je oduvijek ostavljala dojam da bi tamo uistinu moglo biti magije.
G: Koliko nastavaka će imati serijal?
D: Kako sad stvari stoje, bit će trilogija.
G: Jeste li bili slični Loreti kad ste bili u njezinim godinama?
D: Mogu reći da jesam. Otkad znam za sebe, priželjkivala sam da ovaj naš svijet nije „samo to što jest“, već da postoji nešto još zanimljivije, nešto magično. Vjerujem da bi se moglo naći i još sličnosti, način govora i općenito stil ponašanja. Oni koji me znaju, kažu da me pronalaze u njoj, no ako i jest tako, to je nekako nastalo nesvjesnim putem.
G: U zadnje vrijeme sve je češća borba mladih s depresijom. Loreta se također u jednom periodu bori s time. Što je razlog povećanju depresije kod mladih?
D: Da sada ne „spojlam“ radnju svima koji možda nisu još imali priliku pročitati knjigu, neću otkriti konkretne razloge koje je Loreta imala u jednoj od prikazanih faza u romanu. Kod nje su bili dosta specifični i osobni razlozi za koje smatram da se možda ne mogu svi poistovjetiti s tim, ali je mogu razumjeti. Generalno, mislim da mladi padaju u depresiju zbog neshvaćenosti i možda neprihvaćenosti. Tinejdžerske godine (a čak i dobar dio 20-ih) predstavljaju razdoblje najvećih promjena i traženja samog sebe. Ako mi sami ne znamo tko smo i što točno želimo, vrlo često se zna dogoditi da ni drugi ne mogu „pratiti“ sve te naše promjene i dolazi do otuđenja.
G: Koliko vam je bilo teško napraviti potpuno novi paralelni svijet?
D: Ne kažem da je to bio lagan zadatak, ali nekako nemam osjećaj da mi je bilo preteško jer zamišljam da je unutar našeg svijeta moguće istodobno postojanje još kojekakvih drugih, magičnih svjetova. Proces izmišljanja u najmanju ruku me zabavljao, a jedini „problem“ bio je uskladiti te svjetove te opisivati ih na način da doista mogu koegzistirati pa usput i malo „modernizirati“ anđele i demone.
G: Je li riječ albiur odabrana kao simbol nečega ili ste jednostavno htjeli osmisliti novu riječ?
D: Albiur na latinskom znači bijela boja zbog fizičkog opisa predmeta na kojeg se odnosi, dakle posebnu vrstu anđeoskog dragog kamenja. Bilo je nužno izmisliti posebnu vrstu materijala od kojega će stanovita moćna narukvica, amulet, biti izrađena (a u knjizi su još neki predmeti pa i hramovi izgrađeni od albiura). Zbilja nisam htjela da bude nešto toliko „obično“ kao nešto što već postoji. Samim time javila se i potreba za izmišljenom riječju. Nekako je ispalo i da će naglasak u naslovu biti baš na toj moći koju albiur ima u odnosu na sva duhovna bića kojima rijetko kad nešto može naštetiti. Pretpostavljam da postoji određena doza privlačnosti u saznanju da postoji nešto što čak i najmoćnijima predstavlja opasnost. Može se reći da daje nekakav osjećaj nade.
G: U vašoj knjizi odvija se borba dobrog i zla. Smatrate li da dobro uvijek pobjeđuje?
D: Iako bismo svi voljeli vjerovati da dobro uvijek pobjeđuje, što je i najčešći obavezni sastojak za sretan završetak u gotovo svakoj knjizi ili filmu, smatram da u stvarnom životu nažalost ne pobjeđuje uvijek.
G: Što biste preporučili mladim piscima koji još nisu objavili svoj debitantski roman?
D: Moja su preporuka svakako radionice pisanja. Ako postoji mogućnost upisivanja radionica, onda svakako preporučujem jer ne samo da nevjerojatno mnogo znači kad ti mentor da određene smjernice, sugestije za eventualne popravke već i podrška i konstruktivna kritika ostalih polaznika učini svoje, barem što se tiče samopouzdanja i vjere u sebe. A takve radionice su ionako mjesta gdje se njeguje kreativnost i povećavaju šanse da se izrode mnoge nove priče. Sumnjam da bih uspjela objaviti knjigu da nisam pohađala radionicu u Centru za kreativno pisanje (CeKaPe) i da preko tadašnje mentorice Milane Vuković Runjić nisam dobila priliku razgovarati s urednikom iz Algoritma. Tek nakon tog razgovora postalo je jasno da postoji realna šansa kako ću jednog dana vidjeti svoju priču ukoričenu na policama. Ako ne postoji mogućnost pohađanja radionica, onda savjetujem da se uključe u književne krugove makar i na Facebooku jer i tamo se može pronaći podrška za pisanje.
G: Koji su vam planovi u budućnosti?
D: Da ne zamaram čitatelje s uistinu svakojakim planovima, plan mi je svakako nastaviti pisati, pisati i pisati. Osim završetka trilogije Albiurana, želja mi je i okušati se u ponešto drugačijim žanrovima i već imam ideja, samo za sve to treba vremena. A možda ću se odvažiti i izmisliti neki novi svijet fantastike, tko zna? Ono što također priželjkujem (ali ne želim se previše nadati) je prevođenje Moći albiura na engleski jezik, a ekranizacija u vidu dugometražnog filma svakako bi bila ostvarenje još jednog sna!
KNJIGA42531
8. razred