PISMO UČENICIMA, UČITELJIMA I RODITELJIMA
Autor: Mario Keča, 13. 4. 2020.
Dragi učenici, dragi učitelji, dragi roditelji! Evo, počinje već peti tjedan kako se odvija nastava na daljinu. Niti ste vi, učenici, a niti smo mi, nastavnici, imali dovoljno vremena pripremiti se za ovakvu situaciju u kojoj smo se našli. Zapravo smo, svi mi, i učenici i učitelji, zajednički u ulozi učenika i zajednički u ulozi učitelja. Vi, učenici, učite od nas, učitelja, a mi, učitelji, učimo od vas, učenika!
Svaka situacija koja se dogodi u ljudskom životu, ma koliko se na nju pripremali, uvijek nas zatekne i uvijek nas dočeka nespremne. I uvijek se na nju moramo, iznova, privikavati, ma koliko se na nju pripremali i, ma koliko je puta, već, možda, doživjeli. Ovakvu situaciju, u kojoj se nalazimo, nitko od nas nije očekivao, niti se pripremao na nju, a niti je, dosad, a nadamo se i odsada nadalje, nije doživio. No, koliko god ona bila teška i ne vidi joj se kraja, čak i iz nje možemo, štošta, naučiti.
Zapravo, ono što nam omogućava da iz neke situacije nešto naučimo, nije njezina osobina da je dobra ili loša, ugodna ili neugodna, već naša želja da iz nje nešto naučimo, i naše prihvaćanje te situacije, kao nečega iz čega možemo nešto naučiti. Dakle, kao i uvijek u životu, važni smo mi, i naš doživljaj onoga što se oko nas događa, a ne sam taj događaj.
Stoga, pokušajmo, ovo što se dogodilo i što nam se događa, prihvatiti kao priliku da nešto naučimo, promijenimo i primijenimo u našem životu, a ne kao težinu koju osjećamo svakoga trenutka u kojem smo svjesni onoga što nam se događa.
Pokušat ću vam, priliku da nešto naučimo, i važnost našeg doživljaj neke situacije, dočarati jednom pričom kojoj ne znam niti vrijeme, niti mjesto nastanka, a niti autora! No, postala je dio mene, i pokušavam je, sam sebi, ispričati kada mi se dogodi nešto što nije, baš, ugodno, ali i nešto što mi je jako drago i lijepo.
Dakle, priča ide ovako:
- Imao jedan čovjek konja. I, jednoga dana, taj mu konj pobjegne. Kažu, tom čovjeku, njegovi susjedi i prijatelj:
- „Ti, baš, nemaš sreće u životu!“ – A, čovjek im odgovori:
- „Možda jest tako, a, možda, i nije!“ – Nakon nekoliko dana, taj, odbjegli, konj vrati se kući i sa sobom dovede još jednog konja. I, kažu tom čovjeku susjedi i prijatelji:
- „Ti, baš, imaš sreće u životu!“ – Čovjek im odgovori:
- „Možda jest tako, a, možda, i nije!“ – I, sin toga čovjeka zajaše novodošlog konja, padne s njega i slomi nogu. I, kažu tom čovjeku susjedi i prijatelji:
- „Ti, baš, nemaš sreće u životu!“ – A, čovjek im odgovori:
- „Možda jest tako, a, možda, i nije!“ – I, izbije rat u toj zemlji. Vojska počne novačiti mladiće u tom kraju, i došavši do sina toga čovjeka, i, vidjevši da mu je noga slomljena, odoše dalje, ne pozvavši njega u rat. I, kažu tom čovjeku susjedi i prijatelji:
- „Ti, baš, imaš sreće u životu!“ – Čovjek im odgovori:
- „Možda jest tako, a, možda, i nije!“ …
I, na ovom mjestu, prestajem pričati ovu priču. Ona se može nastavljati u nedogled. Svaka situacija koja nam se dogodi u životu može nas, nešto, naučiti. Ovisi samo o tome kako je mi prihvaćamo, bez obzira što drugi, pa čak i svi drugi, o njoj mislili.
Ja vam, dragi učenici, ali i učitelji, roditelji, svi mi, želim da nas i ova situacija nauči cijeniti sebe i druge, poštovati sebe i druge, čuvati sebe i druge. Jednom čovjeku, vrlo kratko, može biti dobro, ako je drugima oko njega, loše. Ali, može mu dugo biti dobro, ako je svima oko njega dobro.
Zato, dragi učenici, dragi učitelji, dragi roditelji, čuvajmo druge, jer tako čuvamo i sebe. Pomažimo drugima, jer, tako, pomažemo i sebi. Poštujmo druge, jer, tako, poštujemo i sebe! U svemu, u sebi i u drugima, gledajmo ono što je dobro, a ne ono što je loše!
Poštujte sve preporuke koje nam iznosi Stožer civilne zaštite, poštujmo sve upute koje nam daju učitelji, poštujmo sve primjedbe koje nam daju učenici i roditelji, učinimo sve da iz ove situacije izađemo bolji! Izađimo kao oni koji poštuju sebe i druge, kao oni što pomažu sebi i drugima! Budimo pokretači dobrih, a ne loših stvari!
Uz želje za što skorijim povratkom u svoje domove, onima koji nisu u njima, u želji za što skorijim povratkom u školske klupe, zajedno budimo bolji, nego što mislimo da jesmo!!!
