Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskoga Zagreb

Prvo odredište na našem putovanju bio je Zadar. Stigavši u taj lijepi grad, uputili smo se pogledati umjetničku instalaciju umjetnika Bašića Pozdrav suncu. Ta je instalacija izrađena od solarnih ćelija koje se danju pune Sunčevom energijom, a noću ispuštaju tu energiju svijetleći u raznim bojama. Odmah do Pozdrava suncu nalaze se Morske orgulje koje je zamislio i ostvario isti umjetnik. One proizvode zvukove poput pravih orgulja, a stvaraju ih valovi uzrokovani vjetrom ili prolaskom broda koji prolaze cijevima Morskih orgulja ispod betonskoga mola. Slušali smo neobično lijepe zvukove i nije nas čudilo da je već nekoliko zemalja tražilo pravo na otkup ideje Morskih orgulja kako bi ih izgradili u svojim zemljama. No dosad, rekla nam je voditeljica puta, nitko nije dobio to pravo. Morske orgulje postoje samo u Zadru!

Nakon Morskih orgulja išli smo pogledati crkvu sv. Donata, a pored nje nalazi se i Stup srama uz koji bi se u srednjemu vijeku zavezali ljudi koji su pokušali nešto ukrasti ili učinili neko drugo djelo zbog kojega su trebali biti osramoćeni. Drugi bi ih ljudi tada gađali jajima, rajčicama, jabukama… Jadnici!

Prošetali smo i najpoznatijom zadarskom ulicom Kalelargom u kojoj smo pojeli najbolji sladoled u Zadru. Njome smo došli do Pet bunara koji se nalaze ispred starog zadarskog zatvora. Tada smo bili gotovi s razgledavanjem, pa smo imali 45 minuta slobodnoga vremena te smo mogli otići kamo smo htjeli. Petra, Ante, Ana, Ivana, Nina i ja odlučili smo prošetati Kalelargom. Šetajući njome Ante i ja smo odlučili otići do crkve sv. Donata, točnije na najviši vrh zvonika crkve. To smo odlučili jer se Ante boji visina, pa da razbije taj strah. Kada smo krenuli prema vrhu, stubište je bilo jako usko pa je Ante išao ispred mene. Kasnije se stubište povećavalo, pa smo hodali jedan uz drugoga i pričali. Kada smo došli do zvona na zvoniku, točnije pred sam vrh zvonika, ja sam se prestrašio te nismo nastavili. S tog mjesta slikali smo pogled na cijeli Zadar, a onda se polako počeli spuštati. Vraćajući se, mimoišli smo se s mnogim  ljudima te mi je Ante rekao da mu je mučno i da mu se tresu noge. Da ne misli na strah, počeli smo pričati o raznim smiješnim događajima. Na kraju smo se uspjeli spustiti do ulice, kad sam shvatio da se i meni malo noge tresu i morao sam si priznati da se i ja malo bojim visina. No ipak smo se, usprkos strahu, i Ante i ja popeli gotovo do samoga vrha!

Vjerujem da ću se toga uspona sjetiti svaki put kad dođem u Zadar.

                                                                                     Luka Puntijar 8.a

Razglednica iz Zaostroga

U Zaostrog smo došli u predvečerje 18. 9 . 2014. i odmah smo večerali. Taman kad smo krenuli u 'krpe', animatori su nam, na naše iznenađenje, rekli da moramo ići na party.

Svi smo bili umorni od puta, a sad smo još morali plesati na pjesme popularno nazvane 'cajke'  koje su učenici iz druge škole slušali. Svi smo sjedili na klupama u kutu i čudili se kako netko može plesati na tako neslušljive pjesme. Ubrzo smo, nakon što su prvi plesači probili led, svi zaplesali i shvatili kako je za dobru zabavu najpotrebnija dobra volja, a pitanje kakva je glazba bacili smo sa strane. Nakon što smo se onako umorni još više izmorili, počele su Muzičke igre. Cilj igara bio je da nakon prvih taktova neke pjesme pogodimo njezino ime i izvođača. Naša škola je izgubila, ali se obistinila ona poslovica (iako mi nikad nije bila draga) „Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati." Iduće večeri na programu je bila igra u kojoj smo morali izabrati kralja i kraljicu maturalca. Pobjedu su odnijeli Karla i neki dečko iz druge škole te su u mnoštvo igara dokazali da u nekim slučajevima djevojčice mogu biti i jače i bolje od dječaka.

Sutradan su, nakon reda glazbe i plesa, dečki vratili svoj status alfi pobijedivši cure u igri "Beauties VS Beasts" (Ljepotice protiv zvijeri). U mnoštvu igara zvijeri su pokazale kako su bolje u pjevanju i da bolje plešu u vlakiću.

Nakon brojnih nezaboravnih i neprospavanih noći, vratili smo se u Zagreb s puno lijepih uspomena i puno novih plesnih koraka, koji će nam, nadam se, dobro doći u nekim budućim zajedničkim zabavama.                                                          

Ante Ledić 8.b

Razglednica s Neretve

U petak 19. 9. 2014. išli smo na izlet na Neretvu. Busom smo se dovezli do rijeke oko 12 sati i od tamo krenuli brodićem. Nas dvadesetak stisnulo se u mali brodić koji je vozio simpatični vozač.

Gospodin vozač nas je vozio kroz polja mandarina i nara dok smo mi u brodiću grickali štapiće i pili sokove. Odmah kad smo krenuli, osjetili smo miris mandarina koji nas je pratio cijelim putem.

Na trenutak vozač je zaustavio motor pa smo mogli uživati gledajući i slušajući prirodu, a zatim je Karla Krasnić preuzela njegovo mjesto i spretno nas vozila po Neretvi. Jako smo se lijepo zabavljali na brodiću. Meni je bilo žao mi je kad smo morali ići natrag u hostel.

Stali samo još kod štandova da kupimo voće (nas 15 kupilo je po 5kg mandarina koje još uvijek nismo pojeli), a onda krenuli natrag u hostel.

Makra Barbić 8.a

Razglednica iz Hostela Eklata

Na maturalcu su mi se najviše svidjele igre koje smo igrali u svoje slobodno vrijeme. Najzanimljivije mi je bilo streljaštvo, ali ono je bilo i jako teško. Samo su neki uspjeli strijelom pogoditi metu. No bilo je zabavno igrati hokej, stolni tenis,stolni nogomet... Najzanimljivije je bilo igrati igre koje su animatori izmislili. Bilo je zabavno hodati u perajama oko čunjića držeći loptu na žlici, cijediti spužvu vode u bocu koju smo morali napuniti do vrha, preskakti uže, kupati se te se natjecati sa drugom školom.Bilo mi je žao što smo izgubili u svakoj igri, ali nema veze.Bilo je zabavno gledati druge učenike kako se ljute i nerviraju zato što gube.Bili u zabavni kvizovi,a najzabavniji kviz je bio kada smo morali otkriti glumca kojemu je lice na fotografiji bilo mutna. Na našem maturalcu nikada nam nije bilo dosadano jer smo uvijek igrali neke zabavne igre.

 Petra Puntijar, 8.a

 Razglednica iz Sokolarskog centra

Zadnji dan maturalca, vozeći se prema Zagrebu, posjetili smo Sokolarski centar pokraj Šibenika. Čekajući vodiča koji radi u Sokolarskom centru i brine se za sigurnost i zdravlje ptica, imali smo priliku diviti se raznolikoj ljepoti šume u kojoj se centar nalazi.  Uskoro nam se priključio vodič koji je na ruci je držao ženku sove ušare. Ispričao nam je kako sove opstaju u prirodi, kako i koliko dugo se brinu za mlade, kako se hrane i mnoge druge zanimljivosti, poput toga da je mit kako sove ne vide dobro danju potpuno lažan, kako im tijelo ne upija vodu i koliko težak plijen mogu podići.

Zatim je vodič doveo mužjaka američkog jastreba. Te ptice život provode slično poput ušatih sova, no jastrebovi su dovedeni iz Amerike kako bi istrijebili zmije. Izvrsni su lovci, a imaju i sjajan vid koji im omogućuje da vide svijet oko sebe usporeno. Neki su učenici , a među njima i ja, imali priliku hraniti jastreba iz ruke. Iskreno, to mi je bio najbolji dio maturalca.

Nakon vrlo zanimljive lekcije o sovama i jastrebovima, obišli smo centar u kojemu živi još sova i jastrebova, smještenih u otvorenim kućicama kako bi se osjećali u što prirodnijem okruženju. Bilo je to vrlo uzbudljivo i zanimljivo iskustvo koje mi je proširilo znanje o pticama na zabavan i edukativan način.                                                 

Ida Kukić, 8.a