Sve to meni šapće more
Autor: Biljana Šalić, 21. 10. 2014.
„Šušti more od razigranih vjetrova. A tek stijene! One se bune da im je vruće.“ ( Karla Čapek)
„Krk mi se smiješi. More se igra sa stijenama. Gledam ga kroz tamarise.“ (Lara Glamuzina)
„Gledam more, ono gleda mene. Velebit se diže i zavidi mu. More šušti i viče: Dođi, dođi!“ (Leon Čapić)
„Dok valovi još spavaju, brod prolazi. Velebit mu se smiješi. Krk ga škaklja. Sunce kuca oblaku na vrata. Oblak uzme sunce. Stijeni postalo hladno. (Ante Čolak)
„Sivo mi more govori nešto, ali ne znam što. Možda mi galeb kaže?“ ( Matej Korpar)
„Stijene oko mene, otočić koji golica more.
„More udara o stijene dok suton sja u mojim očima. Barke plove dok ribari misle: Pa gdje je ta riba? Planine se dižu kao vrhovni gospodari dok puše lagani maestral. Borovi sve to gledaju i misle: Kako je lijep ovaj svijet!“ (Leon Čapić)
Ovi nadahnuti stihovi učenika četvrtog razreda, napisani uz šum mora krajem rujna, samo su jedna od mnogobrojnih lijepih uspomena iz škole u prirodi u Novom Vinodolskom. Evo što će još pamtiti…
„Osim planiranog programa koji je obuhvatio sve nastavne predmete, s naglaskom na obradi primorskog kraja, bili smo na mnogobrojnim izletima i uživali u zanimljivim radionicama.
Posjetili smo Kulu Nehaj u Senju i zanimljivim predavanjem kustosa kročili u bogatu prošlost ovoga dijela primorja.
Izlet brodom u Vrbnik na otoku Krku pamtit ćemo po sunčanom danu i mirnom moru, te zanimljivostima toga maloga mjesta poznatog po knjižnici s najbogatijim fondom knjiga na glagoljici, vrbničkom kolu, uskim ulicama, rodnoj kući kardinala Bozanića,legendi o kuginoj kući, te poznatoj vrbničkoj žlahtini.
U Muzeju u Novom Vinodolskom saznali smo što je Vinodolski zakonik,upoznali smo se sa životom braće Mažuranić, a na Trgu Vinodolskog zakonika istraživali smo nazive okolnih mjesta napisanih glagoljicom.
Na putu do Rijeke vidjeli smo Bakarski zaljev, brodogradilište u kojemu se danas, nažalost, obavlja samo remont brodova i luku. U samom gradu posjetili smo Trsat, kao i Planetarij u kojem smo slušali zanimljivo predavanje o postanku planeta i gledali impresivan film o nastanku života na Zemlji.
Na radionicama smo se upoznali s različitim vrstama vjetrova, te biljnim svijetom primorskog kraja.
Slobodno vrijeme provodili smo u šetnjama, kupanju, igri na plaži, smišljali smo legende, pisali lijepe misli o moru i slikali ga, promatrali plimu i oseku...
Navečer smo se družili s učenicima iz ostalih škola kroz pjesmu, ples i zabavne igre. Ovakav oblik nastave zaista ostaje dugo u sjećanju.“
Učenici 4.a i 4. b i učiteljice Helga Mihaljević Jurić i Mirela Pinek
„Oblaci polako prekrivaju sunce, ali Velebit mi se još uvijek smiješi. Sjedim na stijeni dok valovi modri plivaju po moru.“ (Lucia Bajakić)
„Val se u stijenu zabija. Sunce sjaji u moru i šalje galebove u san. More guta sunce. Dolazi noć.“ (Lara Glamuzina)
„Sjedim na stijeni i gledam more koje ide na put. Kupilo je jednosmjernu kartu kod vjetra i sada uživa. Jednosmjernu, jer se ti valovi više nikada neće vratiti.“ (Tea Gubijan)
Pjeva galeb, klokoće more, plovi barka. Kamen koji vidi sve.“
(Josip Tomašković )
