Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskoga Zagreb

U sklopu dvogodišnjeg projekta „Otvorimo se drugima i drukčijima, 15.ožujka 2017. učenicima šestih i osmih razreda OŠ K.Š.Gjalskoga u posjet je došao Antonio Pavlović, urednik naracije filma za slijepe osobe, te predstavio svoj višegodišnji rad na prilagodbi audiovizualnog i kulturnog sadržaja za slijepe i slabovidne osobe kroz projekt „Slušam, dakle vidim“ u Udruzi „Zamisli“. Objasnio je učenicima da je audiodeskripcija ili naracija za slijepe opisivanje neverbalnih scena iz filma koje slijepa osoba ne može sama vidjeti, niti si predočiti pomoću zvučnih zapisa. Priprema se unaprijed, a na samoj pripremi rade urednik naracije (slijepa osoba) i dramaturg koji uredniku opisuje kadrove i scene od replike do replike s obzirom na to da se audiodeskripcija mora stati između dijaloga, a ne ići istovremeno s njima. Pripremljena audiodeskripcija  kasnije se snima u studiju gdje su naratori glumci, a urednik audiodeskripcija ima ulogu redatelja. Kod kazališnih se predstava audiodeskripcije čitaju uživo.

Svoje viđenje susreta s Antonijom opisala je Rada Iva Sibila, učenica 8.b razreda:

„Prije ovog događanja, većina je učenika bila obilasku Tiflološkog muzeja te je iskusila i Tamnu sobu u kojoj smo se približili iskustvu života bez osjetila vida. Nakon što smo uvidjeli koliko je to teško, sve nas je još više zanimalo kako je to živjeti bez osjetila vida.

Prvo što je Antonio rekao nakon ulaska u učionicu bilo je kako on zapravo ne vidi crno, nego da predočava stvari po zvuku; primjerice ukoliko čuje djecu s jedne strane, pretpostavit će da su tamo prozori koji gledaju na igralište i na park. Ukoliko čuje naše glasove pretpostavit će da je suprotno od nas ploča. Naposljetku nam je opisao cijelu učionicu bez i jedne pogreške, baš kao da je vidi, što je bilo i više nego dojmljivo!

Odgovarao je na sva naša pitanja i poticao nas da ih postavljamo bez srama. Otkrili smo da je izgubio vid s 11 godina u operaciji koja je pošla po zlu i oštetila mu vidni živac, što nam je objasnio na slikovit način: „Zamislite da imate cvijet i stavite pritisak na njegovu stabljiku. Voda neće moći dolaziti do cvijeta i on će naposljetku uvenuti, a nakon što opustite pritisak voda će nastaviti opskrbljivati cvijet, no on će i dalje bit uvenut i neiskoristiv.“ Također nas je poučio da bismo trebali svim osobama s invaliditetom ponuditi pomoć, a ukoliko je oni odbijaju, da ih pozdravimo i ne navaljujemo. Govorio nam je o svom zanimanju: on prilagođava filmove tako da bi ih slijepi mogli gledati i zalaže se za to da se u sva kina i u kazališta (počevši od Gradskog kazališta Gavella) uvede bar jedna predstava ili projekcija za slijepe i slabovidne osobe. Oni filmove gledaju na način da primjerice u kinu dobiju slušalice pa se između dijaloga i monologa opiše scena na vrlo jasan način. To se zove audio-naracija.

Pustio nam je film za slijepe na kojem je sam radio. Film se zove „Šuti“, a riječ je o nasilju u obitelji i majkama koje to taje. Nakon toga predložio je nama i našim profesoricama da dođemo na predstavu u Gavelli na kojoj on radi da vidimo kako se to odvija.

Meni se ovaj posjet jako svidio jer je Antonio odgovarao na sva naša pitanja iskreno i imala sam osjećaj kao da pričam prijateljem, a ne s nepoznatom osobom. Bilo je zanimljivo slušati audio film i mislim da su bolji od filmova jer nam mašta radi i sami zamišljamo kako je koja scena postavljena. Voljela bih otići u Gavellu pogledati predstavu i voljela bih kad bi se audio projekcije filmova što prije uvele u kina jer mislim da su potrebne i da bi svi ljudi trebali imati mogućnost otići u kino ili na predstavu bez obzira na to jesu li osobe s nekim oštećenjem ili ne. Također me se jako dojmio duh i sreća koju je Antonio nosio u sebi učeći sve nas lekciju da cijenimo ono što imamo i da iz života uvijek izvučemo maksimum.

Posjet je na mene ostavio snažan dojam i iskreno se nadam da će nam Antonio ponovno doći i da će nam ispričati i više o svom životu i općenito o životu slijepih osoba.“

Evo i dojmova ostalih učenika:

Antonio je bio jako zanimljiv predavač. Uspijevao je zadržati moju pažnju. Slušao sam ga s poštovanjem i shvatio koliko je važno ono što on radi. Bila bi mi velika čast kad bih mogao pridonijeti ostvarenju njegova cilja – uvođenja audiodeskripcije filmova za slijepe osobe u naša kina.

Leon Čapić, 6. b

Antonio nam je govorio kako izgleda njegova svakodnevica te koje poteškoće ima zbog toga što ne vidi. Svidjelo mi se što se znao šaliti na svoj račun, kao kad je rekao da mu možemo postavljati pitanja, ali da ne dižemo ruke jer od toga nema koristi budući da nas on ne vidi. Slušali smo i audiodeskripciju za film „Šuti“ koju je Antonio napisao, a čitala jedna glumica. Bilo mi je vrlo zanimljivo i poučno. Mogao sam u mašti vidjeti film prema opisima.

Damian Bashar, 8. a

Mislim da je ono što Antonio radi za slijepe osobe (tumačenje filmova kako bi ih i slijepi mogli u kinu doživljavati) vrlo je lijepo od njega jer na taj način radi dobro ljudima bez vida. Ja ga jako cijenim i zahvalan sam što radi tako dobru stvar i mislim da bi svakog čovjeka koji radi tako nešto korisno, trebalo nagraditi.

Marko Hećimović, 8. a

Divim se Antoniju i jako mi je drago što sam imao priliku upoznati ga.

Jakov Fabijanić, 8. a

Antonio želi do kraja 2017. g. u sva Cinestar kina uvesti audiodeskripciju. Kad bih mu mogla ikako pomoći, rado bih to učinila. Želim mu da to ostvari.

Antonela Škulić, 8. b

Kad je Antonio Pavlović počeo pričati o svojoj sljepoći bila sam duboko dirnuta. Slušala sam pažljivo i pozorno. Zadivilo me što je završio osnovnu, srednju školu i fakultet te kako nije u životu odustajao ni od čega, iako je od jedanaeste godine slijep.

Nakon slušanja audiodeskripcije filma „Šuti“, shvatila sam da Antonio radi vrlo koristan posao i smatram da bi se audiodeskripcija trebala uvesti u sva kina jer slijepi ljudi imaju pravo uživati u filmovima i odlasku u kino kao i svi mi ostali.

Luka Nera Sibila, 8.b

Antonio me naučio mnogim stvarima… Naučio me da cijenim svoj život u kojem nemam nikakvih poteškoća, a život slijepim ljudima može biti jako težak…

Luka Pio Vajs, 8. b

Više o Centru za autodeskripcije:

Centar za Audiodeskriptivne djelatnosti i promicanje dostupnosti kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom udruga je osnovana 21.12.2016. godine kao skup stručnih ljudi u polju audiovizualne djelatnosti koji su se do sada bavili prilagodbom kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom.

Centar djeluje na području demokratsko-političke kulture, obrazovanje kroz demokratsko građanstvo, javno informiranje i mediji; na području kulture i umjetnosti, medijska kultura; na području ljudskih prava, suzbijanje i zaštita od diskriminacije, zaštita prava osoba s invaliditetom.

Cilj Centra je prilagodba audiovizualnog sadržaja za osobe oštećenog vida kroz proizvodnju audiodeskripcije/naracije za slijepe i slabovidne, osiguranje izrade standardiziranog titla za gluhe i nagluhe osobe, te osiguranje standardiziranih pristupa kulturnim sadržajima za osobe s fizičkim invaliditetom.

Prilagodba sadržaja i promicanje dostupnosti kulture za osobe s invaliditetom bit će glavna aktivnost Centra koji će težiti ravnopravnom uključivanju osoba s invaliditetom u kulturni život zajednice, te podizanju razine kvalitete življenja osoba s invaliditetom kroz osiguranje dostupnosti kulturnih sadržaja.

Samim svojim djelovanjem Centar promiče vrijednosti ustavnog poretka RH i promiče i štiti vrijednosti Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

Krajnji cilj Centra je neograničena i neupitna inkluzivnost i integracija osoba s invaliditetom u društveno-kulturnoumjetnički život zajednice u RH.

                                 Lidia Sykora Nagy, Anica Banović, Helga Mihaljević Jurić