Osnovna škola dr. Mate Demarina Medulin

POVIJEST ŠKOLE

                Negdje oko 1870. god. otvorena je javna škola u selu i, s manjim prekidima zbog ratnih prilika, nedostatka učitelja i ogrjeva, djeluje kontinuirano do danas.

Prvi je učitelj bio Franjo Zec s otoka Krka. Nastavni jezik bio je talijanski sve do 1881., kada se uvodi hrvatski. U početku je školovanje bilo obvezno samo za dječake, a djevojčice su morale plaćati školovanje ako su se htjele obrazovati. Tako je bilo do 1890./91., kada školovanje postaje obvezno za svu djecu. Razred je bio samo jedan (mješovit, kombiniran). Škola je bila smještena u staroj privatnoj zgradi, za koju se plaćao najam. Krajem stoljeća školu je pohađalo oko 150 djece. Sljedećih desetljeća škola otvara još razreda, ovisno o broju učitelja i obrazovnom raslojavanju učenika.1918. god. nakon talijanske okupacije nastava se opet počinje održavati na talijanskom jeziku., što traje sve do oslobođenja. Novu školsku zgradu Talijani podižu 1931. god., a u funkciji je i danas.

Od jeseni 1945. u školi se otvara i niža gimnazija za učenike Medulina i okolnih mjesta. Nakon 2. svjetskog rata nastavnih pomagala uopće nije bilo, čak je i dio klupa za učenike posuđen. Bilo je poteškoća u praćenju nastave jer su učenici prije pohađali talijanske škole.

Školska se knjižnica prvi put spominje školske godine 1948./49. u smislu nabave dva paketa knjiga. Iste je godine organizirana i školska kuhinja s toplim doručkom. Sljedećih godina nastava se osuvremenjuje uvođenjem novih nastavnih pomagala u praksu (dijaprojektor, mikroskop, radioprijemnik, ormarić s kemikalijama i sl.). Uređuje se okoliš škole: teren iza škole pošumljen je sadnicama bora i čempresa; osposobljeno je igralište za nogomet, odbojku te neke lakoatletske discipline.

Škole u Šišanu i Ližnjanu prvi se put spominju kao područne škole matičnoj u Medulinu šk. god. 1957./58., mada su one i prije godinama postojale kao kotarske škole.

Šk. god. 1961./62. priprema se osamostaljenje škole te se prvi put zapošljava tajnica škole Anica Cukon. Tada su prvi put donesena i Pravila škole (kao glavni akt njenog samostalnog egzistiranja) te Pravilnik o raspodjeli osobnog dohotka. Ti su dokumenti 1. 1. 1962. postali važeći. Tako je Školski odbor prvi put samostalno raspisao natječaj za popunjenje radnog mjesta.

U sljedećem desetljeću otvoreno je radno mjesto domara škole zbog potrebe održavanja školskih zgrada, a zaposlen je Karlo Peruško; otvorena je školska kuhinja s toplim obrokom, koja je služila i kao radionica predmeta domaćinstvo; školska je knjižnica uređena kao knjižnica i čitaonica, u kojoj je radila Loredana Legović; organiziran je produženi boravak u prostorijama mjesne zajednice za učenike 1. – 4. razreda,  a vodila ga je Dragica Ivanović.

U sedamdesetim godinama asfaltirano je rukometno i košarkaško igralište, a izašao je i prvi broj školskog lista Cvrčak (1975./76.). Školu su posjetili Mladen Kušec, Sunčana Škrinjarić, Mate i Josip Demarin, Ivan Kušan, Nikola Pulić, Pajo Kanižaj.

Godine 1982. proslavljena je stogodišnjica rada hrvatske škole u Ližnjanu. Tom je prilikom predsjedništvo SFRJ školi dodijelilo Orden rada sa srebrnim vijencem.

U ratnim godinama škola je širom otvorila svoja vrata i srca velikom broju djece prognanika i izbjeglica iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a na školi su radili i učitelji prognanici.

Još je 1954. god. u Spomenici škole zapisano: „Školska zgrada je premala da udovolji savremenim potrebama nastave. (…) Sadašnjoj školskoj zgradi trebalo bi podignuti još jedan kat…“ Otada se gotovo svake godine u Spomenici navodi slična formulacija koja s godinama prelazi u dramatičan vapaj, razočaranje, ogorčenje. Tek je 1989. god. započela adaptacija stare zgrade, no kako radovi nisu započeli na vrijeme, nastava se za mlađe učenike morala održavati u Ližnjanu, a za starije u pulskoj OŠ Veruda. Adaptacija je završena za vrijeme zimskih praznika te je svečano otvaranje bilo u siječnju 1990. Već u proljeće 1991. počela je dogradnja novoga dijela škole. Prvo su opremljene tri nove učionice i zbornica, a knjižnica je preseljena privremeno u garderobu. Konačno opremanje i svečano otvaranje cijelog novog krila zgrade bilo je 10. 12. 2004. godine.

U međuvremenu škola je preimenovana iz Osnovna škola Medulin u Osnovna škola dr. Mate Demarina, po slavnom sumještaninu, koji je ostao zapamćen kao vrstan pedagoški djelatnik i metodičar, znanstvenik, pisac, povjesničar, kroničar. Svečanost povodom preimenovanja i otkrivanje biste dr. Mate Demarina u holu škole zbilo se 28. 5. 1999.

Područna škola Ližnjan 2006. god. dobila je status eko-škole, kao prva područna škola u Republici Hrvatskoj kojoj je to uspjelo.

Sljedeće je godine školska knjižnica dobila puno radno vrijeme, što je uvelike olakšalo rad informacijskog središta škole.

Od šk. god. 2005./06. u našu školu dolaze i učenici s područja Pomera, Banjola, Premanture i Vinkurana, koji ovdje nastavljaju svoje školovanje od 5. razr. nadalje. Škola postepeno raste po broju učenika, a nadamo se da će se vrlo brzo povećati i njezina kvadratura jer smo u šk. god. 2009./10. bili primorani opet organizirati smjenski rad zbog nedostatka prostora. A još uvijek čekamo i sportsku dvoranu…