Osnovna škola Marina Držića Dubrovnik

Marin Držić

Rođen je 1508. g. u Dubrovniku, u uglednoj obitelji trgovaca pučanina. Više od trgovine zanima ga glazba i književnost za koje pokazuje iznimni talent tako da je dobio mjesto orguljaša u Katedrali. Po obiteljskoj tradiciji 1526. g. preuzeo je dužnost rektora crkve Svih svetih, poznatije kao Domino. Uz potporu dubrovačke vlasti s 30 godina odlazi na studij u Sienu.

Boravak u Sieni

Svojom osobnošću ubrzo je stekao veliki utjecaj medu studentima koji ga 1541. godine biraju za jednogodišnjega rektora studenskog doma i prorektora sienskog sveučilišta. Svoj boravak u Italiji koristi kako bi upoznao svijet koji ga najviše zanima – književni svijet, a važno je napomenuti da je Siena u to vrijeme bila središte kulturnoga života Europe. Upoznaje se s gibanjima u suvremenoj literaturi, vodi bogati društveni život, druži se s uglednim i utjecajnim građanima Siene. I kako sam kaže u svojim stihovima:

Tko doma ne sidi i ne žali truda

Po svitu taj vidi i nauči svih čuda…

Koliko je poznato studij nije završio, ali je stekao bogato iskustvo, znanje i nove suvremene poglede na život.

Nakon nekoliko godina provedenih u Italiji vraća se u Dubrovnik. Jedno vrijeme proveo je putujući s neobičnim austrijskim grofom Rogendorfom kojemu je bio osobni sobar i tumač. Držića i grofa Rogendorfa u Carigradu dva puta je primio i najveći turski sultan Sulejman Veličanstveni.

Stari Dubrovčani i Držić

Nakon povratka iz Siene, Držić u Dubrovniku nalazi svoje sugrađane željne zabave i spremne uključiti se u svaku vedru i veselu pokladnu zabavu. Sazrela je potpuno renesansna svijest da se treba predati životnoj radosti. Dubrovčani renesansnoga vremena prihvatili su i rado gledali pastoralu i komediju. Smijali su se i uživali u prikazivanju smiješnih strana života što je sadržavala Držićeva komedija.

S druge strane uživali su i u prikazivanju događaja u dubravi gdje su živjeli pastiri i vile, a idilu često ometali vlasi i satiri. Držić se sa svojim djelima jednostavno uključio u raspoloženje koje je vladalo u Dubrovniku. Postojao je dio Dubrovčana kojima se pisac zamjerio i koji ga nisu voljeli, ali drugi, veći dio, prihvatio ga je i držao nezaobilaznim sudionikom svakoga pira i zabave.

Današnjim rječnikom rekli bismo da je Držić bio rasprodan.

Držićevo doba

Držićev boravak u Sieni prekretnica je u njegovoj književnoj karijeri. Tijekom šestogodišnjega boravka u Sieni pretvorio se u pravoga dramatičara. Najveći broj njegovih poznatih dijela napisan je između 1548. I 1558.pa se to razdoblje naziva Držićevo doba.

Tih plodnih deset Držićevih godina obilježile su svima nam poznati naslovi:

♦ POMET –  komedija prikazana 1548. „prid Dvorom“. U cijelosti je izgubljena, a za nju se zna po prolozima iz Dunda Maroja. Izvela ju je Pomet družina u kojoj su igrali mladi pučani

♦ TIRENA – pastorala premijerno izvedena 1549. „prid Dvorom“.

♦ NOVELA OD STANCA – farsa prikazana 1550. g. u palači Frana Kaboge na piru Martolice Džamanjića.

♦ VENERA I ADON – izvedena 1551. g. na piru Vlaha Držića.

♦ DUNDO MAROJE – komedija prvi put prikazana u Vijećnici 1551. u izvedbi Pomet družine. Pretpostavlja se da je napisana 1550. godine.

♦ PJESNI LJUVENE – pripremljene za tisak i tiskane 1551. u prvom tiskanom izdanju Držićevih djela.

♦ PJERIN, ARKULIN, MANDE – komedije, ne zna se kojim su redom nastajale, vjerojatno poslije Dunda Maroja. Sačuvani su samo ulomci.

♦ DŽUHO KRPETA – komedija je, prema zapisu iz 18 stoljeća, izvedena 1554. g. na piru Rafa Gučetića.

♦ SKUP – komedija koju Njarnjasi izvode na piru Saba Gajčina 1555. g.

♦ GRIŽULA – pastorala prikazana 1556. g. na piru Vlaha Sorkočevića.

♦ HEKUBA – posljednje Držićevo scensko djelo, jedina tragedija koju je napisao, prikazana od Družine od Bidzara 1955. godine.

 Glumačke družine

U Dubrovniku su se mladi ljudi od davnina organizirali u glumačke družine. U Držićevo vrijeme družine više nisu bile isključivo sastavljene od mladića istih godina, niti su svi članovi družina bili plemići, ali svi su članovi družina morali biti obrazovani. Komedije su se obično izvodile u vrijeme od poklada na pirovima u palačama uglednih Dubrovčana ili na javnim prostorima grada. Poznato je da je Držić bio ne samo autor teksta, već i producent, redatelj, scenarist, šaptač, koji put i glumac u svojim komedijama.

Izvođenje Držićevih djela često je pratila živa glazba, a  poznato je da se u Tireni igrala moreška (bojni ples između dviju družina). Poznate su Držićeve glumačke družine: Pomet družina, Gardzarija, Njarnjasi, Od Bidzara. Zanimljivo je napomenuti da su mnogi Držićevi likovi bili stvarni ljudi koje su gledatelji u predstavi prepoznavali i to u autentičnim situacijama, stvarnim događajima ili po govoru.

Držićevim glumcima tako je, osim glumačkoga i pjevačkog talenta, trebalo i hrabrosti za izlazak pred dubrovačku publiku jer publika bi,  prepoznavši likove i događaje, osim smijehom, znala reagirati i gađajući glumce „gnjilim narančama“. Ponekad je preplašene glumce trebalo mazati octom da dođu k sebi od šoka. Tako je sigurno da je Bokčilo, dundo Marojev sluga, bio Držićev suvremenik, Konavljanin.  Stvarni likovi su i Dživo Pešica, Petrunjela, Tripče… Sve ovo ne znači da je Držić dubrovačku svakodnevicu samo jednostavno prenosio na pozornicu. Stvarne osobe renesansnoga Dubrovnika, koje žive u Držićevu virtualnom svijetu, pisac je izabrao iz dubrovačke svakodnevice jer su se nametale svojim govorom, izgledom, karakterom, postupcima, poslovima koje su obavljali i bili zgodni za teatarsku obradu.

1562. godine Držić napušta rodni grad i odlazi u Veneciju. U Dubrovniku se ponovo spominje njegov kratki boravak 1564. godine. Zna se da ljeti 1566. g. iz Venecije putuje u Firencu odakle se upušta u naivan urotnički plan. Šalje pisma  toskanskom vojvodi Cosmu I. Mediciju u kojima poziva vojvodu da mu pomogne srušiti dubrovački aristokratski režim.

Međutim, sva ta pisma ostala su bez odgovora te se Držić vraća u Veneciju.

Nezadovoljan, a možda i prestrašen, umire u Veneciji 2. svibnja 1567. godine. Pokopan je u crkvi Svetih Ivana i Pavla.

   Marin Držić poznat je pod nadimkom Vidra

   Neki misle da je dobio taj nadimak jer je bio spretan i domišljat poput vidre.

Poznato je da je Držić rado odlazio stvarati svoja djela u prirodu oko dubrovačke rijeke Omble. U to doba rijeka je bila puna vidra pa je moguće da je nadimak u nekoj vezi s tim.

Treća teorija kaže da je Držić nosio kapu od vidrina krzna po kojoj je dobio nadimak. 

Manje je poznato da je Držić imao još jedan nadimak: Mutivoda.