« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
5. prosinca 2015. članove MIM-a, ravnateljicu, školsku psihologinju te profesore Ivana Mrakovčića, Vedrana Mijića i moju malenkost školska je knjižničarka Anđelka Tutek vodila u Zagreb u posjet Hrvatskomu narodnom kazalištu i Muzeju iluzija. Putem nas je pratila gusta magla kojoj smo se podosta dopali, tako da nas je dočekala – doduše, u nešto rjeđem obliku – i u glavnome gradu Lijepe Naše.
Po dolasku u Zagreb odmah smo krenuli prema Hrvatskome narodnom kazalištu, a ondje su nas ugostili i vodili glumci Zijad Gračić i Damir Markovina. Istražili smo tajne hodnike, kantinu, garderobe; upoznali smo se s podjelom Kazališta na mušku odnosno žensku stranu (jer glumcima je tako lakše orijentirati se prilikom presvlačenja); razgovarali smo o povijesnim podacima, brojevima posjetitelja i priredbi, planovima, nadanjima… i vrijeme nam je zaista proletjelo.
Iako nas i sama zgrada HNK-a nerijetko podsjeti na pregršt iluzija kojima nas opčine glumom, baletom i operom, Muzej iluzija ipak je pružio još poneko zadovoljstvo. Učenici su se poigrali slagalicama, „gubili“ među mnoštvom zrcala, svjedočili čarobnomu smanjenju i povećanju ljudi kao i visećim vazama s cvijećem. Pomalo umorni od gubljenja ravnoteže, zaputili smo se u šetnju središtem grada kako bismo Zagreb doživjeli u cijelome njegovu sjaju.
Prošli smo pokraj Muzeja Mimare, zgrade Sabora RH, Hrvatskoga državnog arhiva, Leksikografskoga zavoda „Miroslav Krleža“ i Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, skrasili se pokraj Zagrebačke katedrale, a prošli smo i Kamenitim vratima te se prisjetili Dore Krupićeve. Zaista, posjet je gradu bio zanimljiv i poučan, ali oduševili su nas ukrasi i zimska čarolija koja nas je ispratila na putu prema Rijeci. Iako je bilo odveć hladno, našetali smo se i nagledali mnogih čari koje Zagreb čine još ljepšim u vrijeme darivanja, prisjećanja i nadanja.
Nadamo se još kojoj skorašnjoj zgodi koja će nas ponovno odvesti na kakav neobičan, raspjevan i dalek put! Hvala, Anđelka! (Ruža joj divno stoji, zar ne?) :)
Dario Abram, prof.
5. prosinca 2015. članove MIM-a, ravnateljicu, školsku psihologinju te profesore Ivana Mrakovčića, Vedrana Mijića i moju malenkost školska je knjižničarka Anđelka Tutek vodila u Zagreb u posjet Hrvatskomu narodnom kazalištu i Muzeju iluzija. Putem nas je pratila gusta magla kojoj smo se podosta dopali, tako da nas je dočekala – doduše, u nešto rjeđem obliku – i u glavnome gradu Lijepe Naše.
Po dolasku u Zagreb odmah smo krenuli prema Hrvatskome narodnom kazalištu, a ondje su nas ugostili i vodili glumci Zijad Gračić i Damir Markovina. Istražili smo tajne hodnike, kantinu, garderobe; upoznali smo se s podjelom Kazališta na mušku odnosno žensku stranu (jer glumcima je tako lakše orijentirati se prilikom presvlačenja); razgovarali smo o povijesnim podacima, brojevima posjetitelja i priredbi, planovima, nadanjima… i vrijeme nam je zaista proletjelo.
Iako nas i sama zgrada HNK-a nerijetko podsjeti na pregršt iluzija kojima nas opčine glumom, baletom i operom, Muzej iluzija ipak je pružio još poneko zadovoljstvo. Učenici su se poigrali slagalicama, „gubili“ među mnoštvom zrcala, svjedočili čarobnomu smanjenju i povećanju ljudi kao i visećim vazama s cvijećem. Pomalo umorni od gubljenja ravnoteže, zaputili smo se u šetnju središtem grada kako bismo Zagreb doživjeli u cijelome njegovu sjaju.
Prošli smo pokraj Muzeja Mimare, zgrade Sabora RH, Hrvatskoga državnog arhiva, Leksikografskoga zavoda „Miroslav Krleža“ i Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, skrasili se pokraj Zagrebačke katedrale, a prošli smo i Kamenitim vratima te se prisjetili Dore Krupićeve. Zaista, posjet je gradu bio zanimljiv i poučan, ali oduševili su nas ukrasi i zimska čarolija koja nas je ispratila na putu prema Rijeci. Iako je bilo odveć hladno, našetali smo se i nagledali mnogih čari koje Zagreb čine još ljepšim u vrijeme darivanja, prisjećanja i nadanja.
Nadamo se još kojoj skorašnjoj zgodi koja će nas ponovno odvesti na kakav neobičan, raspjevan i dalek put! Hvala, Anđelka! (Ruža joj divno stoji, zar ne?) :)
Dario Abram, prof.