Osnovna škola Nikola Tesla

Naš učitelj Željko

Svaka škola ima svoju povijest. Onaj pisani, administrativni dio je konkretan, objektivan, činjeničan i često mu nedostaje onoga učiteljskoga, toploga i šaljivoga, nezaboravnoga i nadasve životnoga.
I zato je potrebno reći da školu čine ljudi, a ona najvažnija povijest ostaje u sjećanjima onih koji su bili dio svega toga. Nažalost ili nasreću – ovakav je uvodnik zaslužio jedan bitan čovjek u povijesti OŠ Nikola Tesla…
Preminuo je Željko Vidaković, naš učitelj geografije i tek odnedavno umirovljenik. Iako ga je zdravstvena situacija udaljila od školskih klupa i prilično prije umirovljenja, bio je itekako prisutan među nama. Javljao se, navraćao, bio je u tijeku sa svime što se u Tesli događa. Zagrljaji i poljupci s kolegama, glasan smijeh i brojne šale bili su dašak opuštenosti i zabave u ponekad preozbiljnim
mislima i licima. I to je bio samo nastavak onoga što je učitelj Vidaković ostavio u naslijeđe svojoj školi.Vrstan i priznat učitelj, u potpunosti posvećen nastavnom procesu i učenicima. Kreativan, nepredvidiv u dosjetkama, pun šala, čovjek koji je težio učenicima otkriti (ne sam) geografski svijet i potaknuti ih da sami nastave istraživati svijet oko sebe. Ostale su brojne situacije koje se uvijek prepričavaju s osmijehom – svatko bi mogao pričati svoju priču…
A priča našega kolege i učitelja Željka nastavlja se u nama koji smo ga poznavali i bili njegovi prijatelji, poznanici, suradnici, učenici…
Iako se teško, ali hrabro borio s bolešću, iako je mogao odustati od svega u trenutku kada je preminuo Nino, sin jedinac – skupio je životnu snagu i, nama ponekad neobjašnjivo i zadivljujuće, krenuo dalje - s radošću vjerojatno ne, ali s toliko bitnim i dragim veseljem. Nastavio je, sa suprugom Zvjezdanom, svoje dane u miru uglavnom provoditi u Triblju.
Tamo će biti mjesto gdje ćemo se oprostiti s njime.

Dragi učitelju i prijatelju Željko, sigurni smo da ćete sada, na nekom drugom mjestu gdje se ne očekuje školsko zvono, kavicu u miru popiti s našim Antom, baš kao nekada…
Dugo ćemo vas osjećati i poznavati u našoj Tesli! Počivajte u miru!

Naš učitelj Željko

Svaka škola ima svoju povijest. Onaj pisani, administrativni dio je konkretan, objektivan, činjeničan i često mu nedostaje onoga učiteljskoga, toploga i šaljivoga, nezaboravnoga i nadasve životnoga.
I zato je potrebno reći da školu čine ljudi, a ona najvažnija povijest ostaje u sjećanjima onih koji su bili dio svega toga. Nažalost ili nasreću – ovakav je uvodnik zaslužio jedan bitan čovjek u povijesti OŠ Nikola Tesla…
Preminuo je Željko Vidaković, naš učitelj geografije i tek odnedavno umirovljenik. Iako ga je zdravstvena situacija udaljila od školskih klupa i prilično prije umirovljenja, bio je itekako prisutan među nama. Javljao se, navraćao, bio je u tijeku sa svime što se u Tesli događa. Zagrljaji i poljupci s kolegama, glasan smijeh i brojne šale bili su dašak opuštenosti i zabave u ponekad preozbiljnim
mislima i licima. I to je bio samo nastavak onoga što je učitelj Vidaković ostavio u naslijeđe svojoj školi.Vrstan i priznat učitelj, u potpunosti posvećen nastavnom procesu i učenicima. Kreativan, nepredvidiv u dosjetkama, pun šala, čovjek koji je težio učenicima otkriti (ne sam) geografski svijet i potaknuti ih da sami nastave istraživati svijet oko sebe. Ostale su brojne situacije koje se uvijek prepričavaju s osmijehom – svatko bi mogao pričati svoju priču…
A priča našega kolege i učitelja Željka nastavlja se u nama koji smo ga poznavali i bili njegovi prijatelji, poznanici, suradnici, učenici…
Iako se teško, ali hrabro borio s bolešću, iako je mogao odustati od svega u trenutku kada je preminuo Nino, sin jedinac – skupio je životnu snagu i, nama ponekad neobjašnjivo i zadivljujuće, krenuo dalje - s radošću vjerojatno ne, ali s toliko bitnim i dragim veseljem. Nastavio je, sa suprugom Zvjezdanom, svoje dane u miru uglavnom provoditi u Triblju.
Tamo će biti mjesto gdje ćemo se oprostiti s njime.

Dragi učitelju i prijatelju Željko, sigurni smo da ćete sada, na nekom drugom mjestu gdje se ne očekuje školsko zvono, kavicu u miru popiti s našim Antom, baš kao nekada…
Dugo ćemo vas osjećati i poznavati u našoj Tesli! Počivajte u miru!