Osnovna škola Nikola Tesla

U veljači su učenici ove škole koji sudjeluju u projektu „Moja Rijeka“ imali rijetku priliku posjetiti restauratorske radove u zatvorenoj tvornici „Rikard Benčić“. Dok se većina starijih Riječana sa sjetom prisjeća gospodarski jake tvornice ovog, a i šireg kraja, oni nešto mlađi danas taj kompleks poznaju samo kao parkiralište u centru grada. Najmlađi, pak, o tom prostoru skoro ništa ne znaju, ali su ubrzo puno toga saznali zahvaljujući ljubaznom vodstvu Ive Kelentrić iz Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke. Naime, dok gradski oci i dalje dogovaraju najbolju udaju za ovu staru zgradu, prije par godina je ipak dogovorena restauracija jednog od najstarijih očuvanih primjeraka industrijske arhitekture, koja je u pogonu od sredine 18. st.(!), prvo kao tvornica šećera, pa duhana, a na kraju i brodske mašinerije – sve do 90-ih godina prošlog stoljeća. Zidovi su, dakle, puno toga čuli, pa je možda zato na njima toliko slojeva.

Zbog bolesti i obaveza neki učenici su izostali, ali oni koji su se odvažili, mislim da su dobili jedno nezaboravno sjećanje. Imali su puno pitanja i koraka, evo samo nekih od fotografija.

U veljači su učenici ove škole koji sudjeluju u projektu „Moja Rijeka“ imali rijetku priliku posjetiti restauratorske radove u zatvorenoj tvornici „Rikard Benčić“. Dok se većina starijih Riječana sa sjetom prisjeća gospodarski jake tvornice ovog, a i šireg kraja, oni nešto mlađi danas taj kompleks poznaju samo kao parkiralište u centru grada. Najmlađi, pak, o tom prostoru skoro ništa ne znaju, ali su ubrzo puno toga saznali zahvaljujući ljubaznom vodstvu Ive Kelentrić iz Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke. Naime, dok gradski oci i dalje dogovaraju najbolju udaju za ovu staru zgradu, prije par godina je ipak dogovorena restauracija jednog od najstarijih očuvanih primjeraka industrijske arhitekture, koja je u pogonu od sredine 18. st.(!), prvo kao tvornica šećera, pa duhana, a na kraju i brodske mašinerije – sve do 90-ih godina prošlog stoljeća. Zidovi su, dakle, puno toga čuli, pa je možda zato na njima toliko slojeva.

Zbog bolesti i obaveza neki učenici su izostali, ali oni koji su se odvažili, mislim da su dobili jedno nezaboravno sjećanje. Imali su puno pitanja i koraka, evo samo nekih od fotografija.