« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
UČENJE IN SITU
OŠ "Nikola Tesla" prvi je put ove godine sudjelovala u poznatom istarskom događanju što se svake godine održava u Roču, a ujedno je i prva riječka škola kojoj je ukazana ta čast. Prvi riječki žaknići su tako Antonio Jerčinović, Juraj Makarun i Roberta Radlović, svi učenici netom završenog šestog razreda, u kojem se na nastavi povijesti najviše i govori o glagoljici kao pismu koje jako zaslužno za obrazovanje Slavena..........
....................
Stoga već osamnaest godina nekolicina ročkih profesora i njihovih suradnika, zaljubljenih u glagoljicu, organizira višednevnu radionicu koje učenike raznih dijelova Hrvatske upoznaje detaljnije s glagoljicom, što kroz same posjete crkvama, freskama, spomenicima koji čuvaju glagoljicu stoljećima, a što kroz radionice u kojima učenici stvaraju svoje radove na temu glagoljice. Radionice su povijesne, literarne, novinarske, keramičko-likovne i grafičke, a izlete i predavanja vode najstručnija imena. Ove je godine, unatoč svježem gipsu na nozi, akademik Josip Bratulić bio nezaustavljiv na izletu povijesnih lokaliteta, a akademkinju koja redovito gostuje vrsnim predavanjima, Anicu Nazor, zbog osobne je spriječenosti zamijenila vrlo uspješno dr. sc. Marinka Šimić iz Staroslavenskog instituta.
Što je onda bilo u Roču? Hajdemo redom. U nedjelju okupljanje i upoznavanje učenika, ponajviše noćnim pričanjem, jer su bili zajedno smješteni u učionice ročke osnovne škole (područne škole "Vazmoslav Gržalja" iz Buzeta - inače škola, kao i sam Roč, ima fantastičan pogled gdje god da zalutate jer se to jako malo mjesto, spomenuto još u 11. st., nalazi na brijegu). Međutim, rana buđenja u ponedjeljak i utorak bila su naručena za izlete, a ostalih dana za radionice. Posjetili smo, među ostalim, crkvu sv. Barbare u Vižinadi, crkvu sv. Martina u Bermu, pa poznatu hrvatsku "Sikstinsku kapelu" crkvu sv. Marije na Škrilinah, Vižinadu, Hum, a starine Roča već prvi dan. Tako su učenici upoznali neka od najznačajnijih umjetničkih i povijesnih znamenitosti neposredno, na autentičnim mjestima, a o kojima kasnije mogu pričati i kolegama i nastavnicima, da ne spominjemo bake i djedove.
Radionice su bile - zaista radne. Učenike se "promiješalo" po radionicama, kako ne bi bilo grupiranja učenika iste škole u istu radionicu, no time je bujalo prijateljstvo, ali i otkrivanje novih talenata. Vaš bi profesor povijesti logično bio u povijesnoj radionici, no bio je dodijeljen grafičkoj! A što se mora nije teško.
Inače, svake je večeri bio drugačiji kulturno-zabavni program, jedne večeri i kviz, dok je predzadnje večeri bio ples, a zadnje završna prezentacija radova. Ovih je šest dana vjerujem bilo nezaboravno za Antonia, Juraja i i Robertu, neki su bili prvi put bez starijeg brata na izletu, neki zbog ogrebotine s nogometa nasmijani na hitnoj u Buzetu u deset sati navečer, a neki u mobitel spremili puno brojeva novih prijateljica.
Ovaj je izvještaj poduži jer je škola prvi put gostovala, pa je nalik i na upozorenje. Ukratko, iako djeca najbolje uče po načelu red rada, red zabave, u Roču je malo više rada, malo manje zabave. Ali zato djeca sama nađu načina da se zabave. A onda i učitelji nešto nauče. Ostat će, i učenicima i profesoru, jako lijepa sjećanja, bilo da je zvuk vuvuzela u mraku zbornice kad sam s Antoniom i Jurajom gledao svjetsko prvenstvo u nogometu, smijeh s Robertom u grafičkoj radionici, ples s učenicima zadnju večer, otkačene kolegice i litre kave, ročko "kaj" usred Istre, skakavci i vriskovi, ili pak najdraži dio dana - šetnja s tri "teslana" svaki dan do obližnjeg restorana. I nazad.
prof. Josip Naglić
UČENJE IN SITU
OŠ "Nikola Tesla" prvi je put ove godine sudjelovala u poznatom istarskom događanju što se svake godine održava u Roču, a ujedno je i prva riječka škola kojoj je ukazana ta čast. Prvi riječki žaknići su tako Antonio Jerčinović, Juraj Makarun i Roberta Radlović, svi učenici netom završenog šestog razreda, u kojem se na nastavi povijesti najviše i govori o glagoljici kao pismu koje jako zaslužno za obrazovanje Slavena..........
....................
Stoga već osamnaest godina nekolicina ročkih profesora i njihovih suradnika, zaljubljenih u glagoljicu, organizira višednevnu radionicu koje učenike raznih dijelova Hrvatske upoznaje detaljnije s glagoljicom, što kroz same posjete crkvama, freskama, spomenicima koji čuvaju glagoljicu stoljećima, a što kroz radionice u kojima učenici stvaraju svoje radove na temu glagoljice. Radionice su povijesne, literarne, novinarske, keramičko-likovne i grafičke, a izlete i predavanja vode najstručnija imena. Ove je godine, unatoč svježem gipsu na nozi, akademik Josip Bratulić bio nezaustavljiv na izletu povijesnih lokaliteta, a akademkinju koja redovito gostuje vrsnim predavanjima, Anicu Nazor, zbog osobne je spriječenosti zamijenila vrlo uspješno dr. sc. Marinka Šimić iz Staroslavenskog instituta.
Što je onda bilo u Roču? Hajdemo redom. U nedjelju okupljanje i upoznavanje učenika, ponajviše noćnim pričanjem, jer su bili zajedno smješteni u učionice ročke osnovne škole (područne škole "Vazmoslav Gržalja" iz Buzeta - inače škola, kao i sam Roč, ima fantastičan pogled gdje god da zalutate jer se to jako malo mjesto, spomenuto još u 11. st., nalazi na brijegu). Međutim, rana buđenja u ponedjeljak i utorak bila su naručena za izlete, a ostalih dana za radionice. Posjetili smo, među ostalim, crkvu sv. Barbare u Vižinadi, crkvu sv. Martina u Bermu, pa poznatu hrvatsku "Sikstinsku kapelu" crkvu sv. Marije na Škrilinah, Vižinadu, Hum, a starine Roča već prvi dan. Tako su učenici upoznali neka od najznačajnijih umjetničkih i povijesnih znamenitosti neposredno, na autentičnim mjestima, a o kojima kasnije mogu pričati i kolegama i nastavnicima, da ne spominjemo bake i djedove.
Radionice su bile - zaista radne. Učenike se "promiješalo" po radionicama, kako ne bi bilo grupiranja učenika iste škole u istu radionicu, no time je bujalo prijateljstvo, ali i otkrivanje novih talenata. Vaš bi profesor povijesti logično bio u povijesnoj radionici, no bio je dodijeljen grafičkoj! A što se mora nije teško.
Inače, svake je večeri bio drugačiji kulturno-zabavni program, jedne večeri i kviz, dok je predzadnje večeri bio ples, a zadnje završna prezentacija radova. Ovih je šest dana vjerujem bilo nezaboravno za Antonia, Juraja i i Robertu, neki su bili prvi put bez starijeg brata na izletu, neki zbog ogrebotine s nogometa nasmijani na hitnoj u Buzetu u deset sati navečer, a neki u mobitel spremili puno brojeva novih prijateljica.
Ovaj je izvještaj poduži jer je škola prvi put gostovala, pa je nalik i na upozorenje. Ukratko, iako djeca najbolje uče po načelu red rada, red zabave, u Roču je malo više rada, malo manje zabave. Ali zato djeca sama nađu načina da se zabave. A onda i učitelji nešto nauče. Ostat će, i učenicima i profesoru, jako lijepa sjećanja, bilo da je zvuk vuvuzela u mraku zbornice kad sam s Antoniom i Jurajom gledao svjetsko prvenstvo u nogometu, smijeh s Robertom u grafičkoj radionici, ples s učenicima zadnju večer, otkačene kolegice i litre kave, ročko "kaj" usred Istre, skakavci i vriskovi, ili pak najdraži dio dana - šetnja s tri "teslana" svaki dan do obližnjeg restorana. I nazad.
prof. Josip Naglić