Osnovna škola Ostrog Kaštel Lukšić

Nada Jerčić, rođena 1960. godine u Osijeku.

Završila studij za odgajateljicu u vrtiću.

Radi u Kaštel Kambelovcu u Dječjem vrtiću “Mendula“.

Piše za djecu i odrasle.

Promociju prve njene slikovnice održane 9. veljače u dvorcu Vitturi pratili su školski novinari.

-Otkud ideja za ovu slikovnicu?

Svaka priča je zaslužila da bude ispričana. Posebno  priča o ljubavi, ma kako ona tužna bila.

Priču o Miljenku i Dobrili davno sam pročitala kao roman  za odrasle.Htjela sam ga približiti djeci. Napravila sam ga zajedno s ilustratorom Draganom  Jelavićem .

-Koliko je vremena potrošeno za slikovnicu?

Za pisanje i pripremanje godinu dana, a onda je na kraju išla suradnja s Draganom.

Ustvari, kaže se da je slika lijepa kao tisuću riječi.Tražila sam osobu koja će ljepotom

boje djeci privući pažnju i nisam našla boljega  od Dragana.Vidjet ćete kada uzmete priču.

Priča pršti i mislim da će to djeci biti jako drago.

-Postoji li neka posebna osoba kojoj ste posvetili  ovu slikovnicu?

Ja sam prije dvije godine postala baka i ovu priču sam posvetila unuci Vanesi, a vjerujem da je i barba Dragan  nekome posvetio slikovnicu.

-Prepoznajete li u ovoj slikovnici neke situacije iz Vašeg života?

Poznajem, imala sam jednu lijepu vezu malo, malo slično Miljenku i Dobrili.

-Što ste (osim kraja) promijenili u priči Miljenka i Dobrile?

Samo kraj. Za djecu uvijek treba biti sretan završetak. Mislim da nisam ništa lošeg napravila.  Pogotovo zato što mislim da u ljubavi Dobrila u

konačnici pronađe svoj mir i sreću.

-Pišete li s istim žarom poeziju i priče?

Da, poezija mi je bliskija. Priču je teže  

obraditi, ovisno o tome tko će je čitati i puno je više

faktora  za završetak.

-Kako ste provodili vrijeme u dane kad ste bili dijete?

Uvijek sam pisala, družila sam se s olovkom i papirom.

Plesala sam balet, bila sam u dječjem zboru, u literarnoj i sve što je bilo u vezi s riječima…

-Za kraj, što poručujete djeci?

Djeci bih poručila da svakako poslušaju svoje srce s

onim što je njima blisko bez obzira koliko se to razlikovalo od mišeljnja javnosti. Vječna je ljubav Miljenka i Dobrile

Mislim da bi trebali raditi što žele i što ih čini sretnima.

Školski novinari u društvu s Nadom Jerčić i Draganom Jelavićem

Nada Jerčić, rođena 1960. godine u Osijeku.

Završila studij za odgajateljicu u vrtiću.

Radi u Kaštel Kambelovcu u Dječjem vrtiću “Mendula“.

Piše za djecu i odrasle.

Promociju prve njene slikovnice održane 9. veljače u dvorcu Vitturi pratili su školski novinari.

-Otkud ideja za ovu slikovnicu?

Svaka priča je zaslužila da bude ispričana. Posebno  priča o ljubavi, ma kako ona tužna bila.

Priču o Miljenku i Dobrili davno sam pročitala kao roman  za odrasle.Htjela sam ga približiti djeci. Napravila sam ga zajedno s ilustratorom Draganom  Jelavićem .

-Koliko je vremena potrošeno za slikovnicu?

Za pisanje i pripremanje godinu dana, a onda je na kraju išla suradnja s Draganom.

Ustvari, kaže se da je slika lijepa kao tisuću riječi.Tražila sam osobu koja će ljepotom

boje djeci privući pažnju i nisam našla boljega  od Dragana.Vidjet ćete kada uzmete priču.

Priča pršti i mislim da će to djeci biti jako drago.

-Postoji li neka posebna osoba kojoj ste posvetili  ovu slikovnicu?

Ja sam prije dvije godine postala baka i ovu priču sam posvetila unuci Vanesi, a vjerujem da je i barba Dragan  nekome posvetio slikovnicu.

-Prepoznajete li u ovoj slikovnici neke situacije iz Vašeg života?

Poznajem, imala sam jednu lijepu vezu malo, malo slično Miljenku i Dobrili.

-Što ste (osim kraja) promijenili u priči Miljenka i Dobrile?

Samo kraj. Za djecu uvijek treba biti sretan završetak. Mislim da nisam ništa lošeg napravila.  Pogotovo zato što mislim da u ljubavi Dobrila u

konačnici pronađe svoj mir i sreću.

-Pišete li s istim žarom poeziju i priče?

Da, poezija mi je bliskija. Priču je teže  

obraditi, ovisno o tome tko će je čitati i puno je više

faktora  za završetak.

-Kako ste provodili vrijeme u dane kad ste bili dijete?

Uvijek sam pisala, družila sam se s olovkom i papirom.

Plesala sam balet, bila sam u dječjem zboru, u literarnoj i sve što je bilo u vezi s riječima…

-Za kraj, što poručujete djeci?

Djeci bih poručila da svakako poslušaju svoje srce s

onim što je njima blisko bez obzira koliko se to razlikovalo od mišeljnja javnosti. Vječna je ljubav Miljenka i Dobrile

Mislim da bi trebali raditi što žele i što ih čini sretnima.

Školski novinari u društvu s Nadom Jerčić i Draganom Jelavićem

Nada Jerčić, rođena 1960. godine u Osijeku.

Završila studij za odgajateljicu u vrtiću.

Radi u Kaštel Kambelovcu u Dječjem vrtiću “Mendula“.

Piše za djecu i odrasle.

Promociju prve njene slikovnice održane 9. veljače u dvorcu Vitturi pratili su školski novinari.

-Otkud ideja za ovu slikovnicu?

Svaka priča je zaslužila da bude ispričana. Posebno  priča o ljubavi, ma kako ona tužna bila.

Priču o Miljenku i Dobrili davno sam pročitala kao roman  za odrasle.Htjela sam ga približiti djeci. Napravila sam ga zajedno s ilustratorom Draganom  Jelavićem .

-Koliko je vremena potrošeno za slikovnicu?

Za pisanje i pripremanje godinu dana, a onda je na kraju išla suradnja s Draganom.

Ustvari, kaže se da je slika lijepa kao tisuću riječi.Tražila sam osobu koja će ljepotom

boje djeci privući pažnju i nisam našla boljega  od Dragana.Vidjet ćete kada uzmete priču.

Priča pršti i mislim da će to djeci biti jako drago.

-Postoji li neka posebna osoba kojoj ste posvetili  ovu slikovnicu?

Ja sam prije dvije godine postala baka i ovu priču sam posvetila unuci Vanesi, a vjerujem da je i barba Dragan  nekome posvetio slikovnicu.

-Prepoznajete li u ovoj slikovnici neke situacije iz Vašeg života?

Poznajem, imala sam jednu lijepu vezu malo, malo slično Miljenku i Dobrili.

-Što ste (osim kraja) promijenili u priči Miljenka i Dobrile?

Samo kraj. Za djecu uvijek treba biti sretan završetak. Mislim da nisam ništa lošeg napravila.  Pogotovo zato što mislim da u ljubavi Dobrila u

konačnici pronađe svoj mir i sreću.

-Pišete li s istim žarom poeziju i priče?

Da, poezija mi je bliskija. Priču je teže  

obraditi, ovisno o tome tko će je čitati i puno je više

faktora  za završetak.

-Kako ste provodili vrijeme u dane kad ste bili dijete?

Uvijek sam pisala, družila sam se s olovkom i papirom.

Plesala sam balet, bila sam u dječjem zboru, u literarnoj i sve što je bilo u vezi s riječima…

-Za kraj, što poručujete djeci?

Djeci bih poručila da svakako poslušaju svoje srce s

onim što je njima blisko bez obzira koliko se to razlikovalo od mišeljnja javnosti. Vječna je ljubav Miljenka i Dobrile

Mislim da bi trebali raditi što žele i što ih čini sretnima.

Školski novinari u društvu s Nadom Jerčić i Draganom Jelavićem

Nada Jerčić, rođena 1960. godine u Osijeku.

Završila studij za odgajateljicu u vrtiću.

Radi u Kaštel Kambelovcu u Dječjem vrtiću “Mendula“.

Piše za djecu i odrasle.

Promociju prve njene slikovnice održane 9. veljače u dvorcu Vitturi pratili su školski novinari.

-Otkud ideja za ovu slikovnicu?

Svaka priča je zaslužila da bude ispričana. Posebno  priča o ljubavi, ma kako ona tužna bila.

Priču o Miljenku i Dobrili davno sam pročitala kao roman  za odrasle.Htjela sam ga približiti djeci. Napravila sam ga zajedno s ilustratorom Draganom  Jelavićem .

-Koliko je vremena potrošeno za slikovnicu?

Za pisanje i pripremanje godinu dana, a onda je na kraju išla suradnja s Draganom.

Ustvari, kaže se da je slika lijepa kao tisuću riječi.Tražila sam osobu koja će ljepotom

boje djeci privući pažnju i nisam našla boljega  od Dragana.Vidjet ćete kada uzmete priču.

Priča pršti i mislim da će to djeci biti jako drago.

-Postoji li neka posebna osoba kojoj ste posvetili  ovu slikovnicu?

Ja sam prije dvije godine postala baka i ovu priču sam posvetila unuci Vanesi, a vjerujem da je i barba Dragan  nekome posvetio slikovnicu.

-Prepoznajete li u ovoj slikovnici neke situacije iz Vašeg života?

Poznajem, imala sam jednu lijepu vezu malo, malo slično Miljenku i Dobrili.

-Što ste (osim kraja) promijenili u priči Miljenka i Dobrile?

Samo kraj. Za djecu uvijek treba biti sretan završetak. Mislim da nisam ništa lošeg napravila.  Pogotovo zato što mislim da u ljubavi Dobrila u

konačnici pronađe svoj mir i sreću.

-Pišete li s istim žarom poeziju i priče?

Da, poezija mi je bliskija. Priču je teže  

obraditi, ovisno o tome tko će je čitati i puno je više

faktora  za završetak.

-Kako ste provodili vrijeme u dane kad ste bili dijete?

Uvijek sam pisala, družila sam se s olovkom i papirom.

Plesala sam balet, bila sam u dječjem zboru, u literarnoj i sve što je bilo u vezi s riječima…

-Za kraj, što poručujete djeci?

Djeci bih poručila da svakako poslušaju svoje srce s

onim što je njima blisko bez obzira koliko se to razlikovalo od mišeljnja javnosti. Vječna je ljubav Miljenka i Dobrile

Mislim da bi trebali raditi što žele i što ih čini sretnima.

Školski novinari u društvu s Nadom Jerčić i Draganom Jelavićem