Bili smo u kazalištu
Autor: NIKOLA PJANIĆ, 20. 12. 2018.
BILI SMO U KAZALIŠTU Šestaši su sa svojim razrednicima posjetili Kazalište mladih u Splitu gdje su gledali „ Kazališni sat“. 
Predstava je to o načinu na koji nastaje svaka kazališna predstava. Redatelj je okupio glumce, scenografa, kostimografa i sve one ljude koji sudjeluju u postavljanju kazališnog komada na pozornicu te kroz predstavu pokušavaju otkloniti niz nesporazuma i teškoća koji se javljaju sve do trenutka kada treba izići na pozornicu i pokazati to znatiželnoj publici. Naravno, nije nedostajalo smijeha kroz koji smo prepoznavali ono što smo radilili u školi o drami, a usput smo naučili na licu mjesta kako izgleda tragedija, komedija, drama u užem smislu...
Posebno iznenađenje je bio poziv gledateljima da budu dio predstave. Tako je Danijela postala šaptačica (što nama učenicima dobro ide od ruke), Eduardo je briljirao u ulozi redatelja ugnijezdio se na stolici koja je „glumila“ klavir, ostatak publike je davao savjete o izgledu scene...
Predstava je trajala kao i školski sat, ali nam je vrijeme prošlo u tren. Uživali smo i i kroz igru i zabavu naučili lakše nego da smo slušali svoga učitelja.
Da je češće ići u kazalište!!!
Chiara Pešo, 6.c
Bili smo u kazalištu
Autor: NIKOLA PJANIĆ, 20. 12. 2018.
BILI SMO U KAZALIŠTU Šestaši su sa svojim razrednicima posjetili Kazalište mladih u Splitu gdje su gledali „ Kazališni sat“.
Predstava je to o načinu na koji nastaje svaka kazališna predstava. Redatelj je okupio glumce, scenografa, kostimografa i sve one ljude koji sudjeluju u postavljanju kazališnog komada na pozornicu te kroz predstavu pokušavaju otkloniti niz nesporazuma i teškoća koji se javljaju sve do trenutka kada treba izići na pozornicu i pokazati to znatiželnoj publici. Naravno, nije nedostajalo smijeha kroz koji smo prepoznavali ono što smo radilili u školi o drami, a usput smo naučili na licu mjesta kako izgleda tragedija, komedija, drama u užem smislu...
Posebno iznenađenje je bio poziv gledateljima da budu dio predstave. Tako je Danijela postala šaptačica (što nama učenicima dobro ide od ruke), Eduardo je briljirao u ulozi redatelja ugnijezdio se na stolici koja je „glumila“ klavir, ostatak publike je davao savjete o izgledu scene...
Predstava je trajala kao i školski sat, ali nam je vrijeme prošlo u tren. Uživali smo i i kroz igru i zabavu naučili lakše nego da smo slušali svoga učitelja.
Da je češće ići u kazalište!!!
Chiara Pešo, 6.c
Bili smo u kazalištu
Autor: NIKOLA PJANIĆ, 20. 12. 2018.
BILI SMO U KAZALIŠTU Šestaši su sa svojim razrednicima posjetili Kazalište mladih u Splitu gdje su gledali „ Kazališni sat“.
Predstava je to o načinu na koji nastaje svaka kazališna predstava. Redatelj je okupio glumce, scenografa, kostimografa i sve one ljude koji sudjeluju u postavljanju kazališnog komada na pozornicu te kroz predstavu pokušavaju otkloniti niz nesporazuma i teškoća koji se javljaju sve do trenutka kada treba izići na pozornicu i pokazati to znatiželnoj publici. Naravno, nije nedostajalo smijeha kroz koji smo prepoznavali ono što smo radilili u školi o drami, a usput smo naučili na licu mjesta kako izgleda tragedija, komedija, drama u užem smislu...
Posebno iznenađenje je bio poziv gledateljima da budu dio predstave. Tako je Danijela postala šaptačica (što nama učenicima dobro ide od ruke), Eduardo je briljirao u ulozi redatelja ugnijezdio se na stolici koja je „glumila“ klavir, ostatak publike je davao savjete o izgledu scene...
Predstava je trajala kao i školski sat, ali nam je vrijeme prošlo u tren. Uživali smo i i kroz igru i zabavu naučili lakše nego da smo slušali svoga učitelja.
Da je češće ići u kazalište!!!
Chiara Pešo, 6.c
Bili smo u kazalištu
Autor: NIKOLA PJANIĆ, 20. 12. 2018.
BILI SMO U KAZALIŠTU Šestaši su sa svojim razrednicima posjetili Kazalište mladih u Splitu gdje su gledali „ Kazališni sat“.
Predstava je to o načinu na koji nastaje svaka kazališna predstava. Redatelj je okupio glumce, scenografa, kostimografa i sve one ljude koji sudjeluju u postavljanju kazališnog komada na pozornicu te kroz predstavu pokušavaju otkloniti niz nesporazuma i teškoća koji se javljaju sve do trenutka kada treba izići na pozornicu i pokazati to znatiželnoj publici. Naravno, nije nedostajalo smijeha kroz koji smo prepoznavali ono što smo radilili u školi o drami, a usput smo naučili na licu mjesta kako izgleda tragedija, komedija, drama u užem smislu...
Posebno iznenađenje je bio poziv gledateljima da budu dio predstave. Tako je Danijela postala šaptačica (što nama učenicima dobro ide od ruke), Eduardo je briljirao u ulozi redatelja ugnijezdio se na stolici koja je „glumila“ klavir, ostatak publike je davao savjete o izgledu scene...
Predstava je trajala kao i školski sat, ali nam je vrijeme prošlo u tren. Uživali smo i i kroz igru i zabavu naučili lakše nego da smo slušali svoga učitelja.
Da je češće ići u kazalište!!!
Chiara Pešo, 6.c
