LIDRANO 2019.
Autor: Božena Ukić, 1. 2. 2019.
Naša je škola bila ovogodišnji domaćin Gradskoj smotri „ LiDraNo“. Sudjelovale su kao i do sada sve kaštelanske osnovne škole i Osnovna škola „Primorski dolac“. Članovi povjerenstava za sve izraze (literarni, novinarski i dramski) su na okruglom stolu obrazložili svoj izbor radova koji će naš grad predstavljati na županijskoj razini. Ni ove godine uspjeh nije izostao. U literarnom izrazu su od pet radova odabrani: „Klupko“, učenice Katarine Kero iz 7.a i „ Odlučit ću sutra“, učenice Lane Ostojić iz 8.b. Viktoria Butir Knežević će predstavljati školu novinarskim radom (putopisom) „ Svijet je stvarno malen“, a u dramskom izrazu nastupit će osmašice i osmaši Anita Rogulj, Martina Raca, Ana Skorup, Kristina Patrun, Brigita Jerkan, Ivan Stipić i Vinko Šapina iz 8.a u igrokazu „ Kakav ćemo igrokaz napraviti za Božić.“ Čestitamo učenicima i njihovim voditeljima i želimo im uspješan sljedeći nastup! Sve radove možete pročitati OVDJE! Fotografije: Lucija Prdić i Gabrijel Vranješ, 6.d
ODLUČIT ĆU SUTRA
Pogled mi se gubi u valovima plavim
Glava mi okupirana pitanjima pravim.
More me vuče u mir u tišinu…
Srce jedva čeka pobjeć' u daljinu.
Misli mi lete kao zvijeri s lanca
U svojoj se koži osjećam poput stranca.
Od mene svi nešto očekuju, žele
Mojoj se budućnosti svi raduju, vesele…
Mene od svega panika hvata
Bježim u sobu, zatvaram vrata.
Misli se roje do zore do jutra…
Tješim se loše : „Odlučit ću sutra“
Za malo biće korak je to velik
Pod ovakvim teretom puca i čelik.
Ne znam ni sama što bi postati htjela
Lako je pričat' al teška su djela.
Izabrati školu, izabrati zvanje
U glavi je košmar, izvandredno stanje.
Bježim u nemire, u obrise jutra
I opet se tješim :“Odlučit ću sutra!“
Lana Ostojić, 8. b
Klupko
Odazivao se podjednako na ime Ante i nadimak Daso koji je dobio zbog svoga neobičnoga i jedinstvenoga karaktera.
Svi smo ga voljeli. Netko zbog njegove životne mudrosti, netko zbog ponosnog držanja, a mnogi zbog širenja smijeha i veselja kamo god bi došao. Moj je djed, poput klupka koje se beskrajno odmotavalo, širio radost i dobrotu. Blagim osmijehom i jednostavnim riječima znao je zaustaviti svaku bujicu ljutnje i nepravde u našem domu. Posebno je volio nas, svoje unuke. Nikada nije prihvaćao tužna lica. Brisao je suze svojim širokim osmijehom koji je krasio njegovo lijepo lice. Mnogi govore da nalikujem svom djedu, da imamo iste oči i pogled te da sam ljubav prema pjevanju naslijedila od njega. Okupljale su nas njegove priče, legende, narodne pjesme, vicevi i šaljivi narodni običaji.
Klupko se u prosincu odmotalo do kraja. Moga djeda više nema.
Jako sam ponosna na svaku sitnicu sličnosti s mojim djedom.
Čvrsto namotavam klupko najljepših sličica i uspomena.
Namotano klupko spremit ću u srce gdje ću ga zauvijek čuvati i voljeti.
Sigurna sam da ću ga jednoga dana rado odmotati svojoj djeci.
Počivao u miru Božjem!
Katarina Kero, 7.a
PUTOPIS
SVIJET JE STVARNO MALEN
U Pariz sam krenula s mamom i sestrom u popodnevnim satima iz Zračne luke Zadar. U zračnu luku smo došli tri sata ranije pa smo se načekali. Bilo je jako dosadno! Dopisivala sam se s Antonelom jer me zamolila da joj SVE uslikam. Let je bio odličan ali je slijetanje bilo užasno jer smo sletjeli na neku rupu. U večernjim satima smo stigli na mali aerodrom van grada. Do centra grada smo išli shuttle autobusom koji ide pola sata nakon svakog leta. Do hotela uzeli smo taksi, a putem sam vidjela veličanstveni Eiffell Tour ili Ajfelov toranj. Svijetlio je. To je bio najljepši prizor u mom životu. Sutradan smo obilazili taj veličanstveni Pariz. Išli smo do slavnog Louvrea, ali nismo stigli vidjeti Mona Lisu nego smo samo vidjeli Staklenu piramidu. Nakon toga krenuli smo u park (Jardin de Tuillerie) koji se proteže sve do slavne, prekrasne avenije Champs Elyses. Bilo je sunčano i ugodno. Bila sam presretna što sam u Parizu i jako sam bila oduševljena. Nakon ručka u parku u društvu mnogo gavrana došli smo do slavne avenije Champs Elyses. Prekrasno! To je ulica koja bi se svidjela svakoj ženi jer je puna slavnih trgovina. Tu smo mi obavile kupnju i pojeli nešto u McDonalds-u. Ima jedna zanimljivost kod McDonaldsa - znak im je bijele boje, a ne žute kao kod nas. Stigli smo do slavnog Slavoluka pobjede. Savršenstvo! Vratile smo se umorne u hotel. Navečer smo išli do Trocadera tj. Vidikovca s kojeg se savršeno vidi Eifelov toranj. Ubrzo smo probale slavne palačinke ili crepes. Ukusno! Podzemnom željeznicom smo se vratili u hotel. Na putu do hotela sam se prepala jednog čovjeka, a izletio nam je štakor jer je Pariz jako nečist grad kao i metro u Parizu. Grozno. Trećeg dana smo išli u Disneyland, koji je bio ukrašen za Halloween. Prekrasno! Vidjeli smo prekrasnu paradu. U Disneylandu smo bili čak deset sati. Bilo je kao u bajci. Do hotela smo išli vlakom i metroom. U subotu smo napravili đir po gradu. Penjali smo se stubama. Trebalo nam je sat vremena za prijeći šeststo trideset skala. Tu smo sreli susjede. Smiješno! Stvarno je svijet malen! Išli smo samo do drugog kata. Bili smo jako umorni i iscrpljeni pa smo u kafiću stali na kafu i krafnu. Bila je divovska i ukusna. Jako iscrpljene sjele smo na autobus koji vodi turu po Parizu, a autobus je vozio Hrvat!!! Otišle smo do Latinske četvrti a nakon toga do Primarka. Kupili smo mnogo stvari. Oko ponoći smo se vratile u hotel i odmah zaspale. Malo mi je bilo čudno u hotelu jer sam pila vodu iz boce budući da se voda iz slavine ne smije piti. Zaboravila sam reći da smo svako jutro imali doručak u hotelu pa nismo trebali kupovati. Naš posljednji dan u Parizu provele smo jako lijepo. Otišli smo do jedne crkve koja izleda kao Taj Mahal, a zove se Sacre Coeur. Tu smo uživali u sladoledu, a nakon toga smo išli na vožnju po Seini. Vidjeli smo i slavni Notre Dame. Uzbudljivo!
Povratak kući! Umorne, ali sretne i zadovoljne. Ako bude prilike, rado ću otići u Pariz. Preporučujem ga svima!
Victoria Butir Knežević, 6.d
LIDRANO 2019.
Autor: Božena Ukić, 1. 2. 2019.
Naša je škola bila ovogodišnji domaćin Gradskoj smotri „ LiDraNo“. Sudjelovale su kao i do sada sve kaštelanske osnovne škole i Osnovna škola „Primorski dolac“. Članovi povjerenstava za sve izraze (literarni, novinarski i dramski) su na okruglom stolu obrazložili svoj izbor radova koji će naš grad predstavljati na županijskoj razini. Ni ove godine uspjeh nije izostao. U literarnom izrazu su od pet radova odabrani: „Klupko“, učenice Katarine Kero iz 7.a i „ Odlučit ću sutra“, učenice Lane Ostojić iz 8.b. Viktoria Butir Knežević će predstavljati školu novinarskim radom (putopisom) „ Svijet je stvarno malen“, a u dramskom izrazu nastupit će osmašice i osmaši Anita Rogulj, Martina Raca, Ana Skorup, Kristina Patrun, Brigita Jerkan, Ivan Stipić i Vinko Šapina iz 8.a u igrokazu „ Kakav ćemo igrokaz napraviti za Božić.“ Čestitamo učenicima i njihovim voditeljima i želimo im uspješan sljedeći nastup! Sve radove možete pročitati OVDJE! Fotografije: Lucija Prdić i Gabrijel Vranješ, 6.d
ODLUČIT ĆU SUTRA
Pogled mi se gubi u valovima plavim
Glava mi okupirana pitanjima pravim.
More me vuče u mir u tišinu…
Srce jedva čeka pobjeć' u daljinu.
Misli mi lete kao zvijeri s lanca
U svojoj se koži osjećam poput stranca.
Od mene svi nešto očekuju, žele
Mojoj se budućnosti svi raduju, vesele…
Mene od svega panika hvata
Bježim u sobu, zatvaram vrata.
Misli se roje do zore do jutra…
Tješim se loše : „Odlučit ću sutra“
Za malo biće korak je to velik
Pod ovakvim teretom puca i čelik.
Ne znam ni sama što bi postati htjela
Lako je pričat' al teška su djela.
Izabrati školu, izabrati zvanje
U glavi je košmar, izvandredno stanje.
Bježim u nemire, u obrise jutra
I opet se tješim :“Odlučit ću sutra!“
Lana Ostojić, 8. b
Klupko
Odazivao se podjednako na ime Ante i nadimak Daso koji je dobio zbog svoga neobičnoga i jedinstvenoga karaktera.
Svi smo ga voljeli. Netko zbog njegove životne mudrosti, netko zbog ponosnog držanja, a mnogi zbog širenja smijeha i veselja kamo god bi došao. Moj je djed, poput klupka koje se beskrajno odmotavalo, širio radost i dobrotu. Blagim osmijehom i jednostavnim riječima znao je zaustaviti svaku bujicu ljutnje i nepravde u našem domu. Posebno je volio nas, svoje unuke. Nikada nije prihvaćao tužna lica. Brisao je suze svojim širokim osmijehom koji je krasio njegovo lijepo lice. Mnogi govore da nalikujem svom djedu, da imamo iste oči i pogled te da sam ljubav prema pjevanju naslijedila od njega. Okupljale su nas njegove priče, legende, narodne pjesme, vicevi i šaljivi narodni običaji.
Klupko se u prosincu odmotalo do kraja. Moga djeda više nema.
Jako sam ponosna na svaku sitnicu sličnosti s mojim djedom.
Čvrsto namotavam klupko najljepših sličica i uspomena.
Namotano klupko spremit ću u srce gdje ću ga zauvijek čuvati i voljeti.
Sigurna sam da ću ga jednoga dana rado odmotati svojoj djeci.
Počivao u miru Božjem!
Katarina Kero, 7.a
PUTOPIS
SVIJET JE STVARNO MALEN
U Pariz sam krenula s mamom i sestrom u popodnevnim satima iz Zračne luke Zadar. U zračnu luku smo došli tri sata ranije pa smo se načekali. Bilo je jako dosadno! Dopisivala sam se s Antonelom jer me zamolila da joj SVE uslikam. Let je bio odličan ali je slijetanje bilo užasno jer smo sletjeli na neku rupu. U večernjim satima smo stigli na mali aerodrom van grada. Do centra grada smo išli shuttle autobusom koji ide pola sata nakon svakog leta. Do hotela uzeli smo taksi, a putem sam vidjela veličanstveni Eiffell Tour ili Ajfelov toranj. Svijetlio je. To je bio najljepši prizor u mom životu. Sutradan smo obilazili taj veličanstveni Pariz. Išli smo do slavnog Louvrea, ali nismo stigli vidjeti Mona Lisu nego smo samo vidjeli Staklenu piramidu. Nakon toga krenuli smo u park (Jardin de Tuillerie) koji se proteže sve do slavne, prekrasne avenije Champs Elyses. Bilo je sunčano i ugodno. Bila sam presretna što sam u Parizu i jako sam bila oduševljena. Nakon ručka u parku u društvu mnogo gavrana došli smo do slavne avenije Champs Elyses. Prekrasno! To je ulica koja bi se svidjela svakoj ženi jer je puna slavnih trgovina. Tu smo mi obavile kupnju i pojeli nešto u McDonalds-u. Ima jedna zanimljivost kod McDonaldsa - znak im je bijele boje, a ne žute kao kod nas. Stigli smo do slavnog Slavoluka pobjede. Savršenstvo! Vratile smo se umorne u hotel. Navečer smo išli do Trocadera tj. Vidikovca s kojeg se savršeno vidi Eifelov toranj. Ubrzo smo probale slavne palačinke ili crepes. Ukusno! Podzemnom željeznicom smo se vratili u hotel. Na putu do hotela sam se prepala jednog čovjeka, a izletio nam je štakor jer je Pariz jako nečist grad kao i metro u Parizu. Grozno. Trećeg dana smo išli u Disneyland, koji je bio ukrašen za Halloween. Prekrasno! Vidjeli smo prekrasnu paradu. U Disneylandu smo bili čak deset sati. Bilo je kao u bajci. Do hotela smo išli vlakom i metroom. U subotu smo napravili đir po gradu. Penjali smo se stubama. Trebalo nam je sat vremena za prijeći šeststo trideset skala. Tu smo sreli susjede. Smiješno! Stvarno je svijet malen! Išli smo samo do drugog kata. Bili smo jako umorni i iscrpljeni pa smo u kafiću stali na kafu i krafnu. Bila je divovska i ukusna. Jako iscrpljene sjele smo na autobus koji vodi turu po Parizu, a autobus je vozio Hrvat!!! Otišle smo do Latinske četvrti a nakon toga do Primarka. Kupili smo mnogo stvari. Oko ponoći smo se vratile u hotel i odmah zaspale. Malo mi je bilo čudno u hotelu jer sam pila vodu iz boce budući da se voda iz slavine ne smije piti. Zaboravila sam reći da smo svako jutro imali doručak u hotelu pa nismo trebali kupovati. Naš posljednji dan u Parizu provele smo jako lijepo. Otišli smo do jedne crkve koja izleda kao Taj Mahal, a zove se Sacre Coeur. Tu smo uživali u sladoledu, a nakon toga smo išli na vožnju po Seini. Vidjeli smo i slavni Notre Dame. Uzbudljivo!
Povratak kući! Umorne, ali sretne i zadovoljne. Ako bude prilike, rado ću otići u Pariz. Preporučujem ga svima!
Victoria Butir Knežević, 6.d
LIDRANO 2019.
Autor: Božena Ukić, 1. 2. 2019.
Naša je škola bila ovogodišnji domaćin Gradskoj smotri „ LiDraNo“. Sudjelovale su kao i do sada sve kaštelanske osnovne škole i Osnovna škola „Primorski dolac“. Članovi povjerenstava za sve izraze (literarni, novinarski i dramski) su na okruglom stolu obrazložili svoj izbor radova koji će naš grad predstavljati na županijskoj razini. Ni ove godine uspjeh nije izostao. U literarnom izrazu su od pet radova odabrani: „Klupko“, učenice Katarine Kero iz 7.a i „ Odlučit ću sutra“, učenice Lane Ostojić iz 8.b. Viktoria Butir Knežević će predstavljati školu novinarskim radom (putopisom) „ Svijet je stvarno malen“, a u dramskom izrazu nastupit će osmašice i osmaši Anita Rogulj, Martina Raca, Ana Skorup, Kristina Patrun, Brigita Jerkan, Ivan Stipić i Vinko Šapina iz 8.a u igrokazu „ Kakav ćemo igrokaz napraviti za Božić.“ Čestitamo učenicima i njihovim voditeljima i želimo im uspješan sljedeći nastup! Sve radove možete pročitati OVDJE! Fotografije: Lucija Prdić i Gabrijel Vranješ, 6.d
ODLUČIT ĆU SUTRA
Pogled mi se gubi u valovima plavim
Glava mi okupirana pitanjima pravim.
More me vuče u mir u tišinu…
Srce jedva čeka pobjeć' u daljinu.
Misli mi lete kao zvijeri s lanca
U svojoj se koži osjećam poput stranca.
Od mene svi nešto očekuju, žele
Mojoj se budućnosti svi raduju, vesele…
Mene od svega panika hvata
Bježim u sobu, zatvaram vrata.
Misli se roje do zore do jutra…
Tješim se loše : „Odlučit ću sutra“
Za malo biće korak je to velik
Pod ovakvim teretom puca i čelik.
Ne znam ni sama što bi postati htjela
Lako je pričat' al teška su djela.
Izabrati školu, izabrati zvanje
U glavi je košmar, izvandredno stanje.
Bježim u nemire, u obrise jutra
I opet se tješim :“Odlučit ću sutra!“
Lana Ostojić, 8. b
Klupko
Odazivao se podjednako na ime Ante i nadimak Daso koji je dobio zbog svoga neobičnoga i jedinstvenoga karaktera.
Svi smo ga voljeli. Netko zbog njegove životne mudrosti, netko zbog ponosnog držanja, a mnogi zbog širenja smijeha i veselja kamo god bi došao. Moj je djed, poput klupka koje se beskrajno odmotavalo, širio radost i dobrotu. Blagim osmijehom i jednostavnim riječima znao je zaustaviti svaku bujicu ljutnje i nepravde u našem domu. Posebno je volio nas, svoje unuke. Nikada nije prihvaćao tužna lica. Brisao je suze svojim širokim osmijehom koji je krasio njegovo lijepo lice. Mnogi govore da nalikujem svom djedu, da imamo iste oči i pogled te da sam ljubav prema pjevanju naslijedila od njega. Okupljale su nas njegove priče, legende, narodne pjesme, vicevi i šaljivi narodni običaji.
Klupko se u prosincu odmotalo do kraja. Moga djeda više nema.
Jako sam ponosna na svaku sitnicu sličnosti s mojim djedom.
Čvrsto namotavam klupko najljepših sličica i uspomena.
Namotano klupko spremit ću u srce gdje ću ga zauvijek čuvati i voljeti.
Sigurna sam da ću ga jednoga dana rado odmotati svojoj djeci.
Počivao u miru Božjem!
Katarina Kero, 7.a
PUTOPIS
SVIJET JE STVARNO MALEN
U Pariz sam krenula s mamom i sestrom u popodnevnim satima iz Zračne luke Zadar. U zračnu luku smo došli tri sata ranije pa smo se načekali. Bilo je jako dosadno! Dopisivala sam se s Antonelom jer me zamolila da joj SVE uslikam. Let je bio odličan ali je slijetanje bilo užasno jer smo sletjeli na neku rupu. U večernjim satima smo stigli na mali aerodrom van grada. Do centra grada smo išli shuttle autobusom koji ide pola sata nakon svakog leta. Do hotela uzeli smo taksi, a putem sam vidjela veličanstveni Eiffell Tour ili Ajfelov toranj. Svijetlio je. To je bio najljepši prizor u mom životu. Sutradan smo obilazili taj veličanstveni Pariz. Išli smo do slavnog Louvrea, ali nismo stigli vidjeti Mona Lisu nego smo samo vidjeli Staklenu piramidu. Nakon toga krenuli smo u park (Jardin de Tuillerie) koji se proteže sve do slavne, prekrasne avenije Champs Elyses. Bilo je sunčano i ugodno. Bila sam presretna što sam u Parizu i jako sam bila oduševljena. Nakon ručka u parku u društvu mnogo gavrana došli smo do slavne avenije Champs Elyses. Prekrasno! To je ulica koja bi se svidjela svakoj ženi jer je puna slavnih trgovina. Tu smo mi obavile kupnju i pojeli nešto u McDonalds-u. Ima jedna zanimljivost kod McDonaldsa - znak im je bijele boje, a ne žute kao kod nas. Stigli smo do slavnog Slavoluka pobjede. Savršenstvo! Vratile smo se umorne u hotel. Navečer smo išli do Trocadera tj. Vidikovca s kojeg se savršeno vidi Eifelov toranj. Ubrzo smo probale slavne palačinke ili crepes. Ukusno! Podzemnom željeznicom smo se vratili u hotel. Na putu do hotela sam se prepala jednog čovjeka, a izletio nam je štakor jer je Pariz jako nečist grad kao i metro u Parizu. Grozno. Trećeg dana smo išli u Disneyland, koji je bio ukrašen za Halloween. Prekrasno! Vidjeli smo prekrasnu paradu. U Disneylandu smo bili čak deset sati. Bilo je kao u bajci. Do hotela smo išli vlakom i metroom. U subotu smo napravili đir po gradu. Penjali smo se stubama. Trebalo nam je sat vremena za prijeći šeststo trideset skala. Tu smo sreli susjede. Smiješno! Stvarno je svijet malen! Išli smo samo do drugog kata. Bili smo jako umorni i iscrpljeni pa smo u kafiću stali na kafu i krafnu. Bila je divovska i ukusna. Jako iscrpljene sjele smo na autobus koji vodi turu po Parizu, a autobus je vozio Hrvat!!! Otišle smo do Latinske četvrti a nakon toga do Primarka. Kupili smo mnogo stvari. Oko ponoći smo se vratile u hotel i odmah zaspale. Malo mi je bilo čudno u hotelu jer sam pila vodu iz boce budući da se voda iz slavine ne smije piti. Zaboravila sam reći da smo svako jutro imali doručak u hotelu pa nismo trebali kupovati. Naš posljednji dan u Parizu provele smo jako lijepo. Otišli smo do jedne crkve koja izleda kao Taj Mahal, a zove se Sacre Coeur. Tu smo uživali u sladoledu, a nakon toga smo išli na vožnju po Seini. Vidjeli smo i slavni Notre Dame. Uzbudljivo!
Povratak kući! Umorne, ali sretne i zadovoljne. Ako bude prilike, rado ću otići u Pariz. Preporučujem ga svima!
Victoria Butir Knežević, 6.d
LIDRANO 2019.
Autor: Božena Ukić, 1. 2. 2019.
Naša je škola bila ovogodišnji domaćin Gradskoj smotri „ LiDraNo“. Sudjelovale su kao i do sada sve kaštelanske osnovne škole i Osnovna škola „Primorski dolac“. Članovi povjerenstava za sve izraze (literarni, novinarski i dramski) su na okruglom stolu obrazložili svoj izbor radova koji će naš grad predstavljati na županijskoj razini. Ni ove godine uspjeh nije izostao. U literarnom izrazu su od pet radova odabrani: „Klupko“, učenice Katarine Kero iz 7.a i „ Odlučit ću sutra“, učenice Lane Ostojić iz 8.b. Viktoria Butir Knežević će predstavljati školu novinarskim radom (putopisom) „ Svijet je stvarno malen“, a u dramskom izrazu nastupit će osmašice i osmaši Anita Rogulj, Martina Raca, Ana Skorup, Kristina Patrun, Brigita Jerkan, Ivan Stipić i Vinko Šapina iz 8.a u igrokazu „ Kakav ćemo igrokaz napraviti za Božić.“ Čestitamo učenicima i njihovim voditeljima i želimo im uspješan sljedeći nastup! Sve radove možete pročitati OVDJE! Fotografije: Lucija Prdić i Gabrijel Vranješ, 6.d
ODLUČIT ĆU SUTRA
Pogled mi se gubi u valovima plavim
Glava mi okupirana pitanjima pravim.
More me vuče u mir u tišinu…
Srce jedva čeka pobjeć' u daljinu.
Misli mi lete kao zvijeri s lanca
U svojoj se koži osjećam poput stranca.
Od mene svi nešto očekuju, žele
Mojoj se budućnosti svi raduju, vesele…
Mene od svega panika hvata
Bježim u sobu, zatvaram vrata.
Misli se roje do zore do jutra…
Tješim se loše : „Odlučit ću sutra“
Za malo biće korak je to velik
Pod ovakvim teretom puca i čelik.
Ne znam ni sama što bi postati htjela
Lako je pričat' al teška su djela.
Izabrati školu, izabrati zvanje
U glavi je košmar, izvandredno stanje.
Bježim u nemire, u obrise jutra
I opet se tješim :“Odlučit ću sutra!“
Lana Ostojić, 8. b
Klupko
Odazivao se podjednako na ime Ante i nadimak Daso koji je dobio zbog svoga neobičnoga i jedinstvenoga karaktera.
Svi smo ga voljeli. Netko zbog njegove životne mudrosti, netko zbog ponosnog držanja, a mnogi zbog širenja smijeha i veselja kamo god bi došao. Moj je djed, poput klupka koje se beskrajno odmotavalo, širio radost i dobrotu. Blagim osmijehom i jednostavnim riječima znao je zaustaviti svaku bujicu ljutnje i nepravde u našem domu. Posebno je volio nas, svoje unuke. Nikada nije prihvaćao tužna lica. Brisao je suze svojim širokim osmijehom koji je krasio njegovo lijepo lice. Mnogi govore da nalikujem svom djedu, da imamo iste oči i pogled te da sam ljubav prema pjevanju naslijedila od njega. Okupljale su nas njegove priče, legende, narodne pjesme, vicevi i šaljivi narodni običaji.
Klupko se u prosincu odmotalo do kraja. Moga djeda više nema.
Jako sam ponosna na svaku sitnicu sličnosti s mojim djedom.
Čvrsto namotavam klupko najljepših sličica i uspomena.
Namotano klupko spremit ću u srce gdje ću ga zauvijek čuvati i voljeti.
Sigurna sam da ću ga jednoga dana rado odmotati svojoj djeci.
Počivao u miru Božjem!
Katarina Kero, 7.a
PUTOPIS
SVIJET JE STVARNO MALEN
U Pariz sam krenula s mamom i sestrom u popodnevnim satima iz Zračne luke Zadar. U zračnu luku smo došli tri sata ranije pa smo se načekali. Bilo je jako dosadno! Dopisivala sam se s Antonelom jer me zamolila da joj SVE uslikam. Let je bio odličan ali je slijetanje bilo užasno jer smo sletjeli na neku rupu. U večernjim satima smo stigli na mali aerodrom van grada. Do centra grada smo išli shuttle autobusom koji ide pola sata nakon svakog leta. Do hotela uzeli smo taksi, a putem sam vidjela veličanstveni Eiffell Tour ili Ajfelov toranj. Svijetlio je. To je bio najljepši prizor u mom životu. Sutradan smo obilazili taj veličanstveni Pariz. Išli smo do slavnog Louvrea, ali nismo stigli vidjeti Mona Lisu nego smo samo vidjeli Staklenu piramidu. Nakon toga krenuli smo u park (Jardin de Tuillerie) koji se proteže sve do slavne, prekrasne avenije Champs Elyses. Bilo je sunčano i ugodno. Bila sam presretna što sam u Parizu i jako sam bila oduševljena. Nakon ručka u parku u društvu mnogo gavrana došli smo do slavne avenije Champs Elyses. Prekrasno! To je ulica koja bi se svidjela svakoj ženi jer je puna slavnih trgovina. Tu smo mi obavile kupnju i pojeli nešto u McDonalds-u. Ima jedna zanimljivost kod McDonaldsa - znak im je bijele boje, a ne žute kao kod nas. Stigli smo do slavnog Slavoluka pobjede. Savršenstvo! Vratile smo se umorne u hotel. Navečer smo išli do Trocadera tj. Vidikovca s kojeg se savršeno vidi Eifelov toranj. Ubrzo smo probale slavne palačinke ili crepes. Ukusno! Podzemnom željeznicom smo se vratili u hotel. Na putu do hotela sam se prepala jednog čovjeka, a izletio nam je štakor jer je Pariz jako nečist grad kao i metro u Parizu. Grozno. Trećeg dana smo išli u Disneyland, koji je bio ukrašen za Halloween. Prekrasno! Vidjeli smo prekrasnu paradu. U Disneylandu smo bili čak deset sati. Bilo je kao u bajci. Do hotela smo išli vlakom i metroom. U subotu smo napravili đir po gradu. Penjali smo se stubama. Trebalo nam je sat vremena za prijeći šeststo trideset skala. Tu smo sreli susjede. Smiješno! Stvarno je svijet malen! Išli smo samo do drugog kata. Bili smo jako umorni i iscrpljeni pa smo u kafiću stali na kafu i krafnu. Bila je divovska i ukusna. Jako iscrpljene sjele smo na autobus koji vodi turu po Parizu, a autobus je vozio Hrvat!!! Otišle smo do Latinske četvrti a nakon toga do Primarka. Kupili smo mnogo stvari. Oko ponoći smo se vratile u hotel i odmah zaspale. Malo mi je bilo čudno u hotelu jer sam pila vodu iz boce budući da se voda iz slavine ne smije piti. Zaboravila sam reći da smo svako jutro imali doručak u hotelu pa nismo trebali kupovati. Naš posljednji dan u Parizu provele smo jako lijepo. Otišli smo do jedne crkve koja izleda kao Taj Mahal, a zove se Sacre Coeur. Tu smo uživali u sladoledu, a nakon toga smo išli na vožnju po Seini. Vidjeli smo i slavni Notre Dame. Uzbudljivo!
Povratak kući! Umorne, ali sretne i zadovoljne. Ako bude prilike, rado ću otići u Pariz. Preporučujem ga svima!
Victoria Butir Knežević, 6.d
