« Rujan 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Haiku četvrtaši
Zanimljivosti o haiku poeziji: - haiku u pravilu nema naslov
- ne podnosi kićenost i rimu
- sastoji se od tri stiha po 5, 7 i 5 slogova
- najčešće opisuje detalj iz prirode
- čita se dva puta zaredom
Učenice četvrtog razreda su se okušale u pisanju haiku pjesama.
Crvene boje
razigranih točkica
sreću donosi.
Magdalena Svalina
Duginih boja
cvjetnom livadom luta
šarenih krila.
Marieta Buliga
Jutarnji ples boja
na nebu zlatno sunce
kapljice kiše.
Dora Zelić
Kao sunce sja,
livadu uljepšava on,
žuta zvijezda.
Petra Perić
Pahuljast nježan,
nebom plovi, putuje.
Sunce zaklanja.
Mia Zelić
Glasujem
Glasujmo svi za cvijeće i proljeće.
Glasujmo svi za more,
glasujmo od jutra do zore,
glasujmo svi za vedar dan suncem obasjan.
Glasujmo zajedno svi
za pčelu u letu i ljubav u svijetu,
glasujmo gore – dolje
glasujmo do mile volje, tako je bolje.
Lijepo je glasovati
za ljubav i cvijet
ali je najljepše glasovati
za cijeli planet.
Karmen Šubašić 4.r.
Zemlja piše ljudima
Dragi ljudi, molim vas da ne bacate smeće po meni jer sam se razboljela. (Luka Ćaleta)
Kihat ću i kašlajti pa ću vas tresti. (Karla Karan)
Nemojte biti dobri prema meni samo 22. travnja, nego svakog dana. (Vjeran Mudnić)
Ne bude li mene, neće biti ni vas, ni svih ljepota koje vas okružuju. Razmislite! (Marin Jankov)
Vaša Zemlja koja vas voli i na kojoj vi živite... (Luka Ćaleta)
Hvala na razumijevanju! (Edna Perić )
Jesen u mom kraju
Jesen dolazi sa vjetrom. Ljuljaju se zajedno sve dok se jesen ne spusti i začara moj kraj. Svojom čarolijom jesen u voćnjaku voće rumeni. U šumi medvjeda škaklja i vjevericu mazi. A tek jesen na livadi: mravima gradi tepihe od lišća, a djeci osmijeh na lice stavlja. Jesen i ja smo prijateljice . Naše prijateljstvo je mirisno i veselo .
Mare Odža 3.r.
Jesen u šumi
U jesen u šumi je kao u bajci. Ježić se od sreće valja na svom žutosmeđem mekanom i svilenom krevetiću od lišća. Vjeverica kradom sakuplja žirove . Zečić je tužan što ptice selice odlaze. Pozdravlja ih dok odlazi u polje po slatke i ukusne mrkvice, a one veselo pjevuše na putu do juga. Šumske gljive ponose se svojim haljinicama. Veselim se jeseni i uživam u njenoj čaroliji.
Mare Odža 3.r.
Jesen
Jesen stiže u moj kraj,
Prehladit će se cijeli zavičaj.
Ptice selice idu na jug,
Put će biti naporan i dug.
Lišće pada s grana,
Pokraj njega prolijeće vrana.
Ljudi pale vatru vruću,
Da brzo zagriju kuću.
Brzo pada noć
Pa ja moram doma doć.
Aurelia Regner 3.r.
Jesenji kist
Mali ljetni list,
Obojio je jesenski kist.
Svugdje vlada tuga,
Al' na kraju kiše došla je duga.
Crvkuću tužno ptice
Što otišle su selice.
Sve više pada kiša
Uz zatvoren prozor tiša.
Jesenski list žut,
Obojio je cijeli put.
Petra Bačić 3.r.
Kasna jesen
Kasna je jesen. Svaki dan padaju kiše i spuštaju se magle. Šareno lišće prekriva šumu. Posljednje lastavice kreću u toplije krajeve. Ježevi i vjeverice sakupljaju hranu i pripremaju ležaj za zimski san. Zečevi tuguju jer ne mogu naći hranu. Gavrani se smrzavaju. Vjetar raznosi lišće. Sve je hladnije i hladnije. Cijela se šuma priprema za zimski san.
Anđela Karan
Posljednji list
O, evo me na arišu. Ovdje je najnezgodnije jer me sva moja braća stišću. Blago onom tamo zadnjem listu i to baš na ovom hrastu. Ja neću odustati od svog sna da i ja budem zadnji list hrasta. Ali, gle, list na hrastu otpada! Ja sam poletio i stvorio se na njegovom mjestu. Bio sam zadnji i sretan!
Vjeran Mudnić Dujmina
Srebrna pjesma
Prska, lupka, šumi
kucka kišica,
zalijeva prolaznike
iz šale.
To je njena
hladna, mokra
srebrna pjesma.
Pjesmu slušaju namrgođeni prolaznici.
Anamarija Jelić 4.r.
Škola i jesen
Evo, počela je škola,
smjestila se ispod grana topola,
krenule su školske brige,
došle su nam nove knjige.
Jučer nam učiteljica reče
da se doma kruh ispeče,
možda pecivo koje,
kolače svake boje.
Sutra su kruha dani,
na stol putuju slanci slani,
pekmezi i dunje,
kutovi se stola pune.
Vjeroučitelj tu drži misu,
sve po Svetom pismu,
onda svi navale na hranu,
jer sva djeca imaju istu manu.
Cvita Grubišić 3.r
Lice moje majke
Lice moje majke je zlatno
kao zlatno sunce.
Ono je lijepo i toplo
kao malo srce.
Kada napravim nešto lijepo,
oči moje majke su suzne,
ali su i tada lijepe
kao bistra rijeka.
Usne moje majke
su crvene boje
kao trešnje u proljeće.
One su stvorene za poljupce
kada idem spati.
Paula Mrđen 3.r.
Ljubav je lijek
Kad me zaboli – mama je tu.
Ljubav mi daje, grli me i mazi.
Kad osjetim toplinu njenog zagrljaja ne treba mi ništa više.
Ljubav je predivna stvar.Srce njeno stvarno je veliko.
Volim ju najviše na svijetu. Kad mi je teško ona me podržava.
U životu je najljepša majčina ljubav.
Lorena Brčić 2.r.
Mama
Majka moja mila
Anđeo je vjerni
Mlada i dobra je ona
A Edita se zove, ima zlatne snove.
Hana Perić 1.r.
Moja baka Anđelija
Kada vidim svoju baku,
Ubrzam na koraku.
I sve je kao san,
Ja joj kažem: Dobar dan!
Moja baka ručak radi,
Il u zemlju krumpire sadi.
Il na pašnjak vodi koze,
Il lomi za svinje grane loze.
Prepoznat ćeš moju baku,
Po koraku laku.
I po bijeloj kosi,
I po naočalama, što ih nosi.
Da bake na svijetu nije,
Nitko se ne smije.
Dobra je baka svaka,
Al' najbolja je moja baka.
Cvita Grubišić, 3.r.
Moja mama
Mamin dodir tako je mek
mojoj tuzi to je lijek.
Mamin pogled nježno mije
briga se svaka od njega skrije.
Moju mamu volim jako
to je bar lako.
Leon Vuka 2.r.
Mama
Postoji mama
Ona je dama.
Nikada ne spava
Od toga je boli glava.
Stalno nešto radi
Stalno nešto sadi.
Stalno nešto sprema
Nikad mira nema,
I stalno nešto mlije
K'o da vjetar vije.
Kada nešto muti
Na dobro mi sluti.
Ante Barić 3.r.
I ja se ponosim sobom
Ponosim se sobom jer sam nečija prijateljica, jer su mi roditelji dobri, jer sam mamina i tatina kćer i jer sam nečija susjeda. Ponosim se jer imam brata i sestre. Ponosim se sobom jer se mogu igrati i jer idem u školu. Ponosna sam jer sam sebi lijepa i jer imam mnogo igračaka i prijatelja. Ponosna sam jer volim pomagati, dijeliti, razgovarati i činiti još mnogo lijepih stvari.
Ja se baš jako ponosim sobom.
Anđela Karan 3.r.
Moji prijatelji
Pravi prijatelj je onaj koji je uz tebe u dobru i u zlu, onaj koji te voli i podržava. Sve svoje prijatelje sam stekao uz pomoć malog trika. Sjednem na bicikl i provozam se oko parka. Pola svog vremena provodim s prijateljima u igri i smijehu. Moji prijatelji su najbolji na svijetu. U njihovom društvu se osjećam sretno i zadovoljno. Mislim da se i moji prijatelji osjećaju isto tako u društvu sa mnom. Meni je njihovo prijateljstvo vrlo važno. Bez prijatelja ne bi bilo ni smijeha, ni veselih glasova u parku i na igralištu. Prijatelje ne stječemo lako, ali ih lako možemo izgubiti svojim lošim ponašanjem. Budimo svi prijatelji jer prijateljstvo čini svijet ljepšim.
Gabriel Andrić 3.r.
Ponosim se sobom
Ponosim se sobom jer puno volim i mogu maštati. Ponosna sam kada gledam svoju braću. Ponosna sam kada dresiram svog psa. Koliko samo truda i vremena potrošim na tu veliku bijelu loptu? Moj ponos vide svi oko mene: mama, tata, prijatelji, susjedi...Ponosim se svojom hrabrošću i dobrotom. Ponosim se dobrim ocjenama . Ponosim se svojim životom i ne bih ga mijenjala za nijedan drugi jer znam da je moj život divan takav kakav jest ...
Sara Firić 3.r.
Pravi prijatelj
Pravi prijatelj ja onaj koji te poštuje i ne odaje tvoje tajne. Pravi prijatelj je iskren i tu je uvijek za tebe. On je potpora za sve tvoje dobre odluke koje donosiš u životu pa i za one manje važne. On te nikada neće ostaviti na cjedilu i neće te ogovarati. Prijatelj ti je jako važna osoba. Kad ti je teško , pravi prijatelj ti pomogne. Prijatelje trebamo paziti i čuvati kako ne bi ostali bez njih. Vjerujem da svatko od nas ima bar jednog ili više jako vrijednih prijatelja koji odgovaraju ovom opisu. Prijatelji su blago u životu. Kada se ustanem, prvo što osjećam je sreća jer znam da ću se i danas osjećati lijepo i sretno u društvu prijatelja. Budimo prijatelji jer prijateljstvo je važno.
Mare Odža 3.r.
Prijateljstvo
Za mene je prijateljstvo kada mi prijatelj oprosti i kada mi pokaže pravi put.
Ana Pleština 1.r.
Slatkograd
Bio jednom jedan grad po imenu Slatkograd. Slatkograd je bio pun slatkiša i sladoleda, bombona i čokololada od jagoda. Tamo gdje god kreneš uzmeš bombon, čokoladu od jagoda ili sladoled. Nikad nisi ostao bez slatkiša. Ljudi su bili sretni jer im je i odjeća bila slatka. Slatkograd je vrlo zanimljiv. Ako želite pridružite mi se.
Lara Bubić 2.r.
Sretna pjesma o igrama
Ima raznih igara na svijetu.
Igrati se može svuda:
u školi, na tepihu, u igraonici.
Igre kriju punu šaku sreće
i vreću smijeha.
Igračke mogu biti:
lopte, lutke, lastik
ili običan cvijet.
Netko se igra sa bracom i sekom,
netko sa bakom i djedom.
Netko se igra sa mamom i tatom,
a netko je posve sam.
Najbolja je igra s prijateljima
kad se smiješ
i pucaš kao
kokica od sreće.
Mare Odža 3.r.
Ana i Hana
Ana je Ana. Hana je Hana.
Ali mnogi kada učiteljica prozove Anu pomisle da je prozvala Hanu.
To je zbrkano, ali i zabavno.
Hana Perić 1.r.
Naša škola
Naša je škola
ljubavi puna.
Ona je lijepa
kao cvijet.
Svaki dan
u njoj otkrivam
novi svijet.
Gabriel Andrić 3.r.
U drugom razredu
Na početku drugog razreda sam se veselila ponovnom susretu s prijateljima. Naučili smo množenje i dijeljenje do sto, rimske brojke, računanje sa zagradama i bez njih. Išli smo gledati Bijele kočije i na sportske igre Bađana. Najljepše mi je bilo kada smo posjetili tvrđavu u našem Klisu i probali zdravu hranu i smutije u Stella Croatica. Najdraže igre u školi su mi bile kukale, nogomet i odbojka. Obožavam kada učiteljica zada da pišemo sastavak. Mislim da je drugi razred bio zabavan i zaigran.
Ana Juričin 2.r.
U školi
Iako je škola ozbiljna stvar,
ona ima i veliku čar.
U njoj se svatko zna
i rađa se mnogo simpatija.
Vrijedno uči, piši i briši
takav je školski svijet.
Svaki se učenik trudi koliko može
baš kao i pčela kad ode na cvijet.
Mare Odža 3.r.
Moja domovina
Moja domovina je za mene nezamjenjivo blago. ( Lara Rađa )
Hrvatska je za mene ljubav. ( Matea Munitić )
Ona je moje srce. ( Marko Kerum )
Sretan sam što ovdje živim. ( Roko Galić )
Ona mi je puno važna i daje mi sve što mi treba. ( Viktorija Kožić )
Draga domovino, ti si moj dom. Uvijek ću se oslanjati na te. ( Lucija Kožić )
Učenici 2.r.
Neka se nikad ne ponovi
Moja mama je bila mala kada je u Hrvatskoj započeo Domovinski rat. Rođena je u Zagrebu, a on nije bio puno pogođen ratom. Sjeća se uzbuna i trčanja u skloništa kada je Zagreb bio prvi put granatiran. U to vrijeme u njen grad je dolazilo mnogo ljudi koji su bježali od rata. Mnogi su ostali bez svojih domova i svojih najmilijih. Srećom ,iz moje obitelji nitko nije nastradao. I danas se vide posljedice rata i svega tužnoga što je ostavio iza sebe. Nadam se da se više nikada i nigdje neće ponoviti.
Ivana Batalić, 3.r.
Priča o domovinskom ratu
Moja mama je živjela blizu vojne luke Lora u Splitu. Početkom rata vojnici JNA-e koji su bili u Lori često su pucali po okolnim zgradama. Jedne noći su počeli pucati, a moja mama i njena obitelj su od straha legli na pod. Kada su prestali pucati, pobjegli su u sklonište koje se nalazilo u podrumu zgrade. Tek kada je svanulo jutro mogli su izaći iz skloništa i vratiti se u svoj stan. Kako im je stan bio na 14. katu dva metka su im probila prozore i zabila se u zid i ormar. Mama mi se puno bojala, a moja baka i danas čuva negdje te metke.
Marin Pleština, 3. r.
Voljeni grade
Voljeni grade,
Uvijek živi u slobodi
Krasan li si!
O, hrabri grade!
Vječno slavan budi,
Ali svoju žrtvu ne zaboravi.
Rasti zauvijek u našim srcima.
Božidar Zovko 3. r.
Osmijeh
Kada se nasmiješ tvoje lice će zasjati
jer će ga osmijeh obasjati.
Osmijeh ima svatko,
a pokazati ga je tako lako.
Nemoj ga nikada skrivati,
ljude ćeš njime smirivati.
Lorena Brčić 2.r.
Zaljubljeni brod
Jednog jutra na Hvaru se pročula priča o jednom zaljubljenom brodu. Brod sa stotinu ljudi skrenuo je za crvenim gliserom. Vozeći tamo – ovamo, zavrzlami nikad kraja. Ljudima su šeširi letjeli na sve strane. Ipak su bili sretni jer je brod bio blizu svoje ljubavi.
Edna Perić 2.r.