Osnovna škola "Plokite" Split

NIKOLINA: Joj, kako je ova ekskurzija proletjela…kao da je trajala dvije minute.

NIKA: Slažem se s tobom, sve se tako brzo odvijalo i vrijeme smo tako dobro iskoristili, nikada nam nije bilo dosadno. Svega se sjećam pa čak i prvog dana.

NIKOLINA: Da, na dan polaska svi smo bili jako uzbuđeni. Vožnja je dugo trajala, ali je bilo jako zabavno.

NIKA: Pjevali smo…

NIKOLINA: Misliš vikali u autobusu?!

NIKA: Slušali smo naše najdraže pjesme i bili jako uzbuđeni.

NIKOLINA: Taj dan smo posjetili Memorijalni centar „Nikola Tesla“ u Smiljanima.

NIKA: Nažalost, padala je kiša pa nismo mogli u potpunosti uživati. Svi smo jedva čekali vratiti se u autobus i nastaviti putovanje popraćeno zabavom.

NIKOLINA: Nastavili smo s vikom, putovanjem i uživanjem. Sjećaš li se kad smo pljeskali govoreći imena naših nastavnika? Zatim bi se oni javili i svi bi bili zadovoljni.

NIKA:Sjećam se, bilo je smijeha i kod nas i kod njih. A tek onda kad smo bili nagrađeni i odvezeni u Mc Donald's, koliko smo se tek tad veselili.

NIKOLINA: Nakon jela smo otišli na igralište i blesirali se međusobno. Najviše iščekivanja je bilo kad smo stigli u Dugu Uvalu gdje nam je bio hotel.

NIKA: Znam, svi su jedva čekali vidjeti svoju sobu i hotel. Nakon što smo se smjestili otišli smo u restoran na večeru.

NIKOLINA: Kad smo pojeli, otišli smo se spremati za disko. Bilo je zabavno.

NIKA: Ovu noć nismo puno spavali, a oni koji su zaspali snosili su posljedice…

DRUGI DAN

1.: Sjećaš li se gdje smo sve bili drugog dana školske ekskurzije?

2.: Da! Bili smo u Puli, Fažani i na Brijunima.

1.: Ah, sad sam se sjetila. Čim smo došli u Pulu posjetili smo rimski amfiteatar i njegove ostatke. On je posebno značajan za taj grad. Nakon toga prošetali smo se po gradu i vidjeli još neke znamenitosti.

2.: Vidjeli smo mnogo toga. Osim amfiteatra, tu su bila i Herkulova vrata, Slavoluk Sergijevaca i glavni Forum.

1.: A meni su se posebno svidjeli Augustov hram i Gradska vijećnica.

2.: Poslije smo išli za predivnu Fažanu, malo mjesto na moru. Tamo smo ručali i krenuli za Brijune.

1.: Vozili smo se brodom desetak minuta. Po dolasku nas je dočekala vodička i počelo je razgledavanje Brijuna. Pokazala nam je ZOO park na otvorenom. Od svih životinja najviše nam se dojmila Titova papiga Koki. Stara je oko 50 godina, no bez obzira na to veoma je šaljiva i razigrana.

2.: Nakon razgledavanja ZOO parka, eko-vlakićem smo se provozali kroz Safari park i vidjeli životinje koje su mogle slobodno boraviti na livadi. Na putu su nam se našle: zebre, ljame, nojevi, ovnovi, koze pa čak i slonica Lanka.

1.: Svi smo uživali u toj vožnji tada nam je još samo preostalo vidjeti Titovu galeriju i Muzej prepariranih životinja. Nažalost, sve što je lijep kratko traje pa tako i naš razgled Brijuna.

2.: Nakon razgledavanja Velikog Brijuna bilo je vrijeme za polazak put Fažane pa zatim u naš hotel u Dugoj Uvali.

1.: Večerali smo, otišli u disko i zatim spavati. To je bio lijep dan i mislim da će nam svima ostati u sjećanju.

TREĆI DAN

DANIJELA: Ana , Toni, sjećate li se trećeg dana ekskurzije?

ANA: Joj, ne sjećam se, gdje smo tada išli?

TONI: Znam ja! Treći dan smo išli u Rovinj, a poslije na Limski kanal.

ANA: Da, sada se i ja sjećam. U Rovinju smo posjetili crkvu sv. Eufemije.

DANIJELA: Točno, a poslije toga smo otišli pogledati Limski kanal.

TONI: Ma sve je to bilo lijepo, ali meni je ipak najdraže bilo to što smo dobili slobodno poslijepodne.

ANA: I meni. Pokraj hotela smo imali lijepu plažu pa smo se svi zajedno otišli prošetati.

DANIJELA: More je bilo prelijepo. Neki od nas su bili čak toliko slobodni da su se okupali, no našim nastavnicima se ta ideja i nije baš svidjela.

ANA, TONI, DANIJELA:  Ha-ha-ha.

TONI: A poslije toga smo otišli u naše sobe spremiti se za disko.

ANA: Te večeri nam je u disku bilo baš super.

DANIJELA: Istina, svi smo plesali.

TONI: Čak i muški, ha-ha.

ANA: Meni je taj dan ekskurzije bio najbolji!

DANIJELA: I meni isto.

TONI: Slažem se.

ČETVRTI DAN

LUCIJA: Koji vam je bio najbolji dio četvrtog dana ekskurzije?

LUKA: Meni je bilo najbolje u Poreču. Vodička nam je pokazivala znamenitosti, a najviše smo se zadržali u Eufrazijevoj bazilici. Još je bolje bilo kada smo imali slobodno vrijeme za šetnju gradom i kupovanje suvenira.

LUCIJA: Da, tamo je bilo super.

ANA: Nekima je toliko dobro da su na odlasku iz grada odlučili još malo ostati.

LUKA: Na što misliš?

LUCIJA: Misli na njih troje koji su zakasnili na dogovor pa smo ih morali tražiti.

ANA: Meni je još bolje bilo u Jami Baredine. Vodič je bio tako zanimljiv. Oduševile su nas sige koje podsjećaju na različite motive: pršut, špagete, Kosi toranj u Pizi, katedralu sv. Duje…

LUKA: Mene je zadivili siga duga 10 metara. Baš me zanima koliko joj je trebalo da tolika naraste.

LUCIJA: A sjećate li se posljednje dvorane u kojoj smo naišli na čovječju ribicu i naučili o njenom životu?

ANA: Da, sjećam se. I one skoro uspravne ljestve bile su uzbudljive. Slične su mornarskim pa se nije bilo baš lako spustiti niz njih.

LUKA: Poslije toga išli smo na ručak u malo selo Bačvu.

ANA: Ali nismo se baš najeli.

LUCIJA: Hrana se većini nije svidjela jer je to tradicionalno jelo na koje nismo navikli.

LUKA: Poslije tog „obilnog“ ručka toliko smo se naigrali na ljuljačkama ispred restorana da mogu reći da sam se umorio. Slijedila je vožnja do malog, ali prekrasnog gradića Motovuna.

ANA: Za neke je penjanje bilo naporno, ali svi smo se bez problema uspjeli popeti na vrh.

LUCIJA: Da, ali je bilo problema kod spuštanja. Počela je kiša i morali smo ranije krenuti, a sve je bilo sklisko.

LUKA: Ha-ha, vjerujem ti da je bilo problema. Pokazala si koliko si spretna svojim padanjem.

LUCIJA: Znam, znam. Ali srećom nije bilo veće ozljede.

ANA: Iako smo zbog kiše išli ranije u hotel, ostalo je više slobodnog vremena. Posljednji dan u disku bio je i najbolji.

LUCIJA: Da, svi smo plesali i zabavljali se.

LUKA: Ali još je bolje bilo poslije svega toga kad smo se vratili u sobe. Pakiranje, šetnja po sobama i ludnica na hodniku.

ANA: I onda na kraju druženje po balkonima. Pa ipak je bila zadnja večer i morali smo se zabaviti za kraj.

LUCIJA: I najesti naravno jer na večeri nismo puno jeli. Iako su u sobama bili samo slatkiši nismo se bunili.

LUKA: Eto, tako je protekao predzadnji dan naše ekskurzije.

PETI DAN

MARTINA: Nakon te emotivne i vesele večeri trebalo je skupiti snage i uputiti se za Split.

ELENA: Da, sljedećeg jutra sjeli smo u autobus i krenuli put Opatije.

FILIP: Nažalost, nismo se prošetali uzduž Lungo Mare zbog naporne kiše koja nas je pratila od prethodnog dana.

ELENA: A ja se radovala šetnji…

MARTINA: Zato smo prošetali Trsatom i istoimenim svetištem Majke Božje.

FILIP: Predivan je bio i kip sv. Ivana Pavla II. Kojeg su građani poklonili svetištu nakon papinog trećeg posjeta Hrvatskoj.

ELENA: Mene je najviše zainteresirala priča o stepenicama koje idu križnim putem.

FILIP: Tu priču nisam čuo. Ispričaj mi je!

ELENA: Naime, nekoliko vrsnih matematičara penjalo se tim stubištem i svaki je dobio drugačiji broj stepenica.

MARTINA: Da sam se tad sjetila i otišla brojati…

FILIP: Baš su zanimljive te čudne priče.

ELENA: Trebalo je nešto ukusno i pojesti.

MARTINA: Da, objedovali smo u restoranu Vinodolski koji se, logično, nalazi u Novom Vinodolskom.

ELENA: Taj ručak je bio baš ukusan.

FILIP: Slažem se, no nismo imali vremena lijepo se odmoriti iza ručka već smo brzo sjeli u autobus i „Dalmatinom“ nastavili put k Splitu.

ELENA: Nismo mogli zaobići ni Macolu!

MARTINA: Najbolje odmaralište s najvišim cijenama.

FILIP: Da, da, ali bolje je platiti hranu skuplje, a ne kao neki baciti novac na automate s igračkama.

MARTINA: Nakon što smo se opskrbili hranom i pićem za nastavak puta, krenuli smo dalje.

FILIP: Dva-tri sata dijelila su nas od rodnog Splita.

ELENA: To vrijeme proveli smo, neki u snu, a neki u pjesmi i veselju.

MARTINA: Kad smo došli, dočekali su nas razdragani roditelji.

ELENA: Makar smo mi htjeli natrag, glumili smo radost i veselje.

FILIP: Možda smo mi htjeli natrag, ali morate se složiti s onom „Dome slatki dome.“