Osnovna škola "Plokite" Split

KRUH

Mlinar zlatno žito pretvara u brašno

Pekar brašno mijesi, peče u pecivo slasno.

Ta peciva topla i mirisni kruh

Baš svakog dana izoštre mi njuh.

Pa se sjetim onda svih gladnih na svijetu

I poželim neku bolju , sretniju planetu.

Na kojoj svi su uvijek čista srca, zdravog duha

I na kojoj svako biće ima svoju koru kruha.

Antea PULJIZ, 7.a

KRUH

Težačka se kičma dugo krivila

da bi sjeme pšenice posadila.

Dugo vremena je prošlo

dok im sunce nije došlo

i kiša škrtu zemlju natopila

da bi seljacima

ploda donijela.

Valjalo je žetvu obaviti

i mlinaru urod predati

a brašno, zlato bijelo

mlin je stari podario.

Rukama je stara baka

miješala ponos svakog težaka i

pogaču crnu

na stol pred djeda

da zahvalu Bogu preda.

STARI MLIN

Zora sviće

povrh starog mlina

valovima priča priče,

zagrlila ga borovina.

Ko golub bijeli

na pučini sniva

melodiju sneno veli,

te još ljepšim biva.

Sunčeve zrake

škaklju mu krov

valovi mu šapću,

on uzvraća zov.

Polako se budi,

nitko ga ne pita,

kruh već nudi

od zlatnoga žita.

Ira OSIBOV, 7.a

KRUH

Od brašna mu je mekano tijelo,

uživa kad sjedi u krušnoj peći

i postaje sve veći i veći...

Kad ga stavimo na stol

govori nam on:

„Evo, topao sam i ukusan,

možeš me pojesti!“

Lovre BULJAC, 5.b

KRUH

Polje kao da gori

kad se žitno klasje vijori.

Vidiku nema kraja,

kada vjetar zlatne valove valja.

I dok sunce jarko prži

čvrsta stabljika klasove drži.

U slobodi sami,

novom životu su dani.

Kruh blagoslovljeni

dolazi nama na stol

od grijeha potpuno gol.

Kao dar od milostivog Oca,

i Sina njegova Isusa Krista,

to je njihova, puna milosti gesta.

Marko DADIĆ, 7.a

PEKARA

Pekara radi dan i noć,

da bismo mi po svježi kruh mogli doć.

Pekar marljivo mijesi i peče,

od jutra do večeri.

Malo kvasca, malo vode, soli i brašna

i eto nam pogačica slasna.

Čokoladne krafne, piroške i slanci

to za užinu kupuju školarci.

Ali, potrebno je puno truda i brzine

da bi pecivo stiglo na vrijeme

te da bismo mi mogli uživati u tome.

Toma ŠIKLIĆ, 7.a

KRUH

Ujutro miris kruha me budi,

pojedem prvu fetu

i s drugom se već trudim.

Kruh je obrok vrlo zasitan,

bijeli ili crni – svaki je bitan.

Najdraži mi je zlatno – žuti,

jer on na širinu žitnog polja sluti.

Mama mi kaže: U školu požuri!!

A ja joj odgovaram; KRUH je uvijek prvi!

Josip LONČAR, 5.b

KRUH

Dolazi iz mlina...

lijepi, bijeli kruh

i ostavlja miris svud.

Iz pekarovih marljivih ruku,

došao je u moju kuću.

Ujutro ga svaki dan

na stolu vidim ja.

Škola je ukrašena u njegovu čast,

a kad priredba počne

veselit ćemo se svi

i još puno o kruhu naučiti.

Lea ORLIĆ, 5.b

DANI KRUHA

Zemlja je naša plodna i bogata,

nosi veselje malog težaka.

Vrijedni težaci motikom starom

okreću zemlju snagom pravom.

Mali klas niče polako

grije ga veliko sunce žarko.

Mlin pokreće potočić snažni

melje se brašno za kruščić pravi.

Miris kruha ispod peke

ranom zorom raduje mene.

Leonarda VULETIĆ i Lana DRAGIČEVIĆ, 5.b

OD ZELENOG POLJA DO NAŠEG STOLA

Kada pogledam kruh...

Kada pogledam kruh

sjetim se umornih težaka

koji motikom rade cijelo jutro.

Sjetim se žena

koje u mlin pšenicu nose

da bi dobile brašno.

Sjetim se kako u pekari

pekar marljivo mijesi

brašno, sol, vodu...

zatim peče tijesto

da bi dobio lijepi, mirisni KRUH.

Sjetim se kako ljudi kupuju kruh

i blaguju ga sa svojim obiteljima.

Bio kruh bijeli, crni, raženi ili kukuruzni,

sa sjemenkama ili neki drugi...

on je vrijedan i moramo ga poštovati.

Nina ETEROVIĆ, 5.b

DANI KRUHA

Zlatna pšenica

leluja na vjetru,

spremna je za žetvu.

Pokosit će težaci

zrelu pšenicu,

mijesit ćemo kruh i pogaču.

Odjekivat će kolo

u mlinu,

bit će toplog kruha

za užinu.

Mnogo je rada

i truda bilo,

al to se sve zaboravilo.

Bruna MILUNOVIĆ OLUJIĆ, 5.b

KRUH

Topao kruh na stolu miriše,

iz sna me radosnu jutrom diže

da zahvaljujem na daru ljubavi i rada čovjeka

što trudom sam ga stvara.

Simbol je svega što u životu treba:

zajedništva i ljubavi sve do neba.

Okuplja nas sve oko obiteljskog stola,

kad podijeli se među nama,

radost doći mora.

Kad daruje se gladnom, još više ljubavi zrači,

jer kruh nam toliko puno znači.

DOBAR SI KAO KRUH – ljudi znaju reći,

jer gesta dobrote govori više od riječi!

Petra ZORIČIĆ, 7.a

MLIN

Na potoku plavom

stoji stari mlin.

već dugo tu nitko kročio nije,

obrastao je u draču, oko njega su same zmije.

A nekada... on je pravi momak bio,

pšenicu i kukuruz stalno je mlio.

Radio je on ljeta i zime

i nikada umoran bio nije.

Oko njega su uvijek bili ljudi,

i znate li što me sada ljuti?

Nikoga danas tamo nema

i tko zna što mu se sprema.

Oronuo i star, u samoći stoji,

i uzalud dane broji

jer nikada on više neće

zavrtjeti svoje kolo sreće.

OD ZRNA DO KRUHA

Kad pšenicu ozari sunce, kad ju zaliju kiše,

tad je spremna da postane nešto više.

Veliki mlin snažno zrna melje,

i tek tada nastupi veselje.

Svako zrno, bilo veliko ili malo,

uz malo truda brašnom je postalo.

A onda ga stave u velike vreće,

pa brašno na put prema pekari kreće.

Tamo ga vrijedne pekarske ruke i vedri njihov duh

spretno pretvaraju u kruh,

pa ga onda smjeste na pekarske police,

da jutrom raduje dječake i djevojčice.

Da ozari čak i djedovo lice,

malo zrno iz klasa pšenice.

Iva ŠPAR, 7.a

TEŽACI

Težaci teško rade

na svojoj zemlji puni nade.

Motikom obrađuju svoja polja,

da bi im pšenica bila bolja.

Zrno je njeno žutoga sjaja

za težaka nema ljepšeg dara.

To zlatno zrno u mlin nose

i svojim trudom jako se ponose.

Iz mlina izlazi brašno bijelo,

na radost svih – malih i velikih.

Slastice, kolači, kruh i torte,

za svakog od nas najdraže su sorte.

Nevia MAROVIĆ, 5.b

STARI MLIN

U divnoj osami

iznad brze rijeke,

spava jedan stari, napušteni mlin.

Stotine godina on ima,

i davno već je mlinski kamen stao.

Oko njega sad se njišu trave,

i voda što teče, tiho priča priču.

Ispod ovog oronulog krova, usnili su mnogi

slušajući kamen kako melje zrna,

u pukotinama zidova skrivena su sjećanja ljudi kojih više nema,

a na vratima su

otisci onih koji su ga godinama otvarali.

I ja vidim,

i ja vidim sunce na prozorima,

i zore u kojima se budi stari mlinar

da provjeri koliko ima brašna,

i biserni odsjaj rijeke,

i ptice koje nadlijeću ovaj kraj

iz davno zaboravljene bajke.

Ivana PERIŠ, 7.a