Svi smo u školskom holu. Uvodna riječ ravnatelja.

Na panoima su izloženi likovni uratci iz 1991 i 1992 godine. Većina autora su vukovarski prognanici; čast nam je što smo imali priliku pomoći im.

Kratko predavanje prof. Krešimira Crljena o vukovarskoj žrtvi

Gabrijela Perkov, VI. razred, recitacija

Zapalili smo svijeće i pomolili se

"Vukovarski oltar"u holu OŠ Primošten: dva plakata iz 1991. godine, uratci vukovarskih prognanika, učenika naše škole, s motivima stradanja Vukovara.

DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR

 U našoj se školi,  kao i u cijeloj Hrvatskoj, 18.11.2009., obilježio Dan sjećanja na žrtve Vukovara 1991. koji je Hrvatski sabor proglasio u znak sjećanja na stradanje toga grada i njegovih stanovnika u srpskoj agresiji. U obrani Vukovara tijekom okruženja sudjelovalo je oko 1800 branitelja. Dan sjećanja na vukovarske žrtve i 18 godina od početka srpske agresije na taj dan kad  je poginulo 1600 hrvatskih branitelja i civila, više od 4000 osoba je ranjeno, u progonstvo je otišlo oko 22 tisuće Hrvata i ostalih nesrba, a nekoliko tisuća hrvatskih branitelja i civila odvedeno je u srpske koncentracijske logore. Hrvatski branitelji su uništili više od 300 tenkova i oklopnih transportera, oboreno je oko 25 zrakoplova, broj mrtvih okupatorskih vojnika procjenjuje se na 5 do 7 tisuća, a 20 do 30 tisuća je ranjeno. U spomen na 18. studenoga 1991. - kada je nakon tromjesečne opsade grada i svakodnevnih snažnih napada prestao otpor branitelja Vukovara - Hrvatski sabor  donio je godine 1999. odluku o proglašenju 18. studenoga Danom sjećanja na žrtve u Vukovaru 1991.

U OŠ Primošten dostojanstveno je obilježen taj dan. Svečanosti su nazočili svi učenici od prvog do osmog razreda te djelatnici škole. . Panoi su bili ukrašeni likovnim radovima o Domovinskom ratu učenika prognanika iz Vukovara koji su pohađali nastavu u OŠ Primošten.

Učenici su upalili lampione u spomen na poginule branitelja i odali im počast minutom šutnje. Ravnatelj škole Nedjeljko Marinov naglasio je važnost obilježavanja ovog dana, a profesor Krešimir Crljen održao je sat povijesti o vukovarskim  žrtvama. U pozadini su se vrtjeli kadrovi dokumentarnog filma s tragičnim prizorima iz vukovarske bolnice i razrušenoga grada s kolonom Vukovaraca koji su morali napustiti svoj dom.

Taj dan je bio posebno tužan za sve.

Gabrijela Perkov, 6.r.

Siniša  Glavašević,   

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak ili kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana naša imena, sjena u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni sjena nema? Nema izloga u kojima ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojemu ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložiti je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.

Grad – to ste vi.