Završen natječaj POJ RIČI MATERINSKE IV.
Prigodnim programom, podjelom nagrada, pohvala i priznanja za literarne i likovne uratke završen je IV. literarno-likovni natječaj "Poj riči materinske".
Klikom OVDJE otvara se foto-album s više dedetaka fotografija.
Istinita priča
NA ZLARINU, U ZLARINU
subota, 13. ožujka 2010. godine
Sudionici:
Gosti iz Cernika: Ivan Galić, Mišo Gusić, Marijan Sokić, Robert Vujica, Goran Vincetić i Grga, sudionici izleta i namjernici: žena, gospodin u bijelom, gospodin s Prvića.
Napuštajući brod na linijskoj plovidbi Šibenik - Zlarin - Prvić - Vodice, koji je pristao u luci na Zlarinu u subotu 13. ožujka 2010. godine dogodilo se nešto vrijedno spomena.
Robert (izlazeći s broda, obraća se putniku): „Treba li Vam pomoć?“
Putnik: „Ne treba, hvala! Jedino ste mogli iznijeti cvijeće (pokazuje na vijence).
Svaki od gostiju izlazeći s broda iznosi po jedan vijenac, vijence odlažu na Zlarinskoj rivi. Brod nastavlja putovanje prema Prviću.
Mladen Šunjara izlaže o osobitostima otoka i naselja Zlarin.
Nitko ne uzima vijence i svima postaje jasno da je riječ o zabuni.
Robert: „Ali mi smo imali najbolje namjere!“
Odlazeći prema mjesnoj crkvi kao posljednji su išli Robert i Nedjeljko (žena im se obraća) : „Evo jedan gospodin trči za vama!“ Robert i Nedjeljko su se pogledali i pričekali gospodina u bijelom mantilu.
Gospodin: „Zvali su me s Prvića i govore da se jedna grupa pogrešno iskrcala na Zlarinu, jer sprovod je na Prviću!“
Nedjeljko: „Nismo se krivo iskrcali, mi smo planirali doći do Zlarina, ali…."
Robert (uskače): „Znate mi smo imali najbolju namjeru pomoći. Čovjek nam je rekao da možemo iznijeti cvijeće ….!“
Gospodin: „Ma lako za cvijeće. Važno je da ste vi na pravom mjestu. Po vijence će poslati brodić!“
Tijekom cijelog izleta raspravljalo se o iznošenju vijenaca, osobinama umrle starice, računu koji će biti ispostavljen i …