Na terensku nastavu uputili smo se oko 7:30.Vozili smo se kroz Pojatno, Stubičku Slatinu i Kraljev vrh (Pila) te do Planinarskog doma Grafičar. Putem smo uočili pojavu koja se naziva temperaturna inverzija (što smo bili na većoj nadmorskoj visini, magle je bilo sve manje, a bilo nam je i sve toplije).Kod Planinarskog doma Grafičar podijelili smo se u dvije grupe. Prva grupa je zajedno s djelatnicom Parka prirode posjetila rudnik Zrinski. Tamo smo saznali osnovne značajke srednjovjekovnog rudarstva, vidjeli makete rudara i prošli kroz rudnik.Za to vrijeme je druga grupa vježbala orijentaciju pomoću kompasa, topografske karte i reljefnog modela Medvednice. Nakon otprilike sat vremena smo se zamijenili. U Grafičaru smo se malo odmorili, nešto pojeli i krenuli dalje. Posjetili smo i kapelicu sv. Jakoba. Putem smo uočili jednu od najzastupljenijih stijena na Medvednici - zeleni škriljavac. Tijekom jednosatne vožnje do Ponikvi uočili smo Medvedgrad, Šestine, Pantovčak (ured Predsjednika RH), Britanski trg te najdužu zagrebačku ulicu - Ilicu.

Na Ponikvama smo vidjeli ponor potoka Jezeranca. Od njega smo hodali dvadesetak minuta do planinskog doma Glavica. Putem smo uočili i razne vrste smeća kojima tu definitivno nije mjesto. Kod Glavice smo se odmorili, malo osvježili i spustili se do Veternice.

Prije samog ulaska u špilju naš vodič Denis (djelatnik Parka prirode) nam je ispričao osnovne informacije o Veternici (kada je i kako otkrivena, njenu duljinu,''stanovnike''...). Špilju smo razgledavali oko sat vremena.Morali smo se i saginjati kako bismo mogli proći kroz dijelove hodnika koji su niski. Špilja je dobila ime po struji vjetra koja se javlja na ulazu uslijed razlike u temperaturi zraka vani i unutar špilje ljeti i zimi. Veternica je nastala poniranjem vode s područja Ponikvi duž pukotina u karbonatnim stijenama (vapnenci, dolomiti).U špilji smo vidjeli ostatke špiljskog medvjeda (kosti, zubi) te nekoliko fosila školjaka u zidovima i stropu. Također smo vidjeli jednu zanimljivu životinju - šišmiša koji je spavao. Pazili smo da ga ne probudimo jer ,,Svako buđenje životinje iz sna dolazi kao stres i dolazi do trošenja rezervnih masti koje joj onda mogu uzmanjkati na kraju zimskog sna te se događa da šišmiši jednostavno umiru od gladi, jer su se probudili prije nego su se pojavili kukci, njihova hrana''

Na kraju terenske nastave neki učenici su kupovali prigodne suvenire. Do autobusa smo pješačili oko 15 minuta te se uputili prema školi. Tako je prošla naša terenska nastava. Dosta smo naučili, vidjeli i lijepo se družili.

                                                                                                                            Anja Milić i Matija Gluhinić, 8.a